Tridesetak lijevo-liberalnih nevladinih organizacija, neprofitnih medija i sindikata te političke stranke HNS, SDP, SDSS, GLAS i druge lijevo-liberalne opcije podržalo je HND u bojkotu HRT-a optužujući javnu televiziju za neprofesionalnost i nepoštivanje medijskih sloboda. Povod bojkotu bio je tužba HRT-a protiv vlastitih novinara koji su članovi HND-a, što sudionici bojkota tumače kao politički pritisak na HRT.
Da je riječ o dvostrukim kriterijima prema HRT-u potvrđuje činjenica da su HND i druge lijevo-liberalne organizacije i stranke zauzele potpuno suprotan stav kad je U ime obitelji 2013. ukazala na neprofesionalno postupanje i lažno izvješćivanje HRT-a za vrijeme referenduma o braku. Tada je Građanska iniciajtiva U ime obitelji bojkotirala HRT, odnosno nije izdala akreditacije HRT-u te nekim drugim medijima da na privatnom druženju volontera inicijative prate referendumske rezultate, što je tada HND “žestoko osudio” zaprijetivši da “ako čelnici inicijative ‘U ime obitelji’ ne opozovu ovu čudnu odluku, pozivamo sve medijske redakcije i sve novinare na solidarni novinarski bojkot ove građanske inicijative”. Dakle, prije 5 godina je HND sa tadašnjim predsjednikom Dukom organizirao druge medije kako bi svi mediji bojkotirali proslavu prvog narodnog referenduma u Hrvatskoj – i nisu se bunili protiv toga što je SDP koristio HRT kao svoj privatni servis za napade na građansku inicijativu, a danas oni pozivaju na bojkot tog istog HRT-a.
Lijevo-liberalne udruge, koje danas pozivaju na bojkot HRT-a, tada su napale U ime obitelji jer je zabranila ulazak javnoj televiziji, HRT-u zbog pristranog i lažnog izvješćivanja. “Tek što je svanulo jutro „festivala demokracije“, inicijativa U ime obitelji zamračuje (….) hrvatski medijski prostor. Pitali smo se tko je sljedeći – već danas to su novinari!”, moglo se čuti od istih onih udruga koje danas pozivaju na bojkot HRT-a.
HRT se kroz cijelo referendumsko razdoblje – izuzimajući malobrojne profesionalno odrađene emisije – nije pridržavao načela profesionalnosti, nepristranosti i neovisnosti, već je krivotvorenjem informacija, pristranošću voditelja, tendencioznim odabirom gostiju, neizvješćivanjem o važnim događajima i temama te brojnim drugim nepravilostima otežavao biračima da donesu informiranu odluku o referendumskom pitanju. HRT je imao zakonsku i profesionalnu odgovornost pridržavati se vlastitih Pravila o postupanju tijekom referenduma. Umjesto da djeluju kao javna televizija, djelovali su kao produžena ruka SDP-a i predsjednika Josipovića koji su bili protiv refernduma o braku. Analize su pokazale da je u mjeseca dana prije referenduma o braku vise od 75% medijskih izvješća bilo protiv, dok je 67% birača glasalo za ustavnu zaštitu braka kao zajednice žene i muškarca.
“U ime obitelji tada je upozoravala kako je nedopustivo da HRT kao javni medijski servis kojeg financiraju sami građani i koji ne sudjeluje u tržišnom natjecanju poput komercijalnih televizija, djeluje pristrano i vodi anti-referendumsku kampanju zajedno sa SDP-ovom vladom. Baš kao što i danas upozoravamo na štetan utjecaj HDZ-ove vlade i nastavak nametanja lijevo-liberalne ideologije kroz javni servis”, komentirao je Ivan Munjin, član upravnog odbora udruge U ime obitelji.
“Ni GONG ni HND tada se nisu izjasnili za pravo U ime obitelji da ne dopusti javnoj televiziji koja se financira iz proračuna RH da dođe na privatnu proslavu”, pojašnjava Ivan Munjin. “Niti su osudili pritisak Milanovićeve vlade na javnost i medije te sustavno blaćenje i širenje lažnih vijesti o referendumu, U ime obitelji i gospođi Željki Markić. To nam sve govori o GONG-u i HND-u.”
