Dočekasmo i ove 2024. godine rezultate Državne mature. Svih proteklih godina, otkad se mature provode na državnoj razini, zgražali smo se nad postignutim rezultatima iz nastavnoga predmeta Hrvatski jezik. Nekada je to zgražanje poprimalo veće, a ponekad manje razmjere. Ovisno o konačnim rezultatima provedenih vrednovanja i o visini praga prolaznosti, piše Ivanka Pavić.
> Beck: Slom hrvatskog jezika, onako kako se uči u školi, nazire se već dugo
Prag prolaznosti iz nastavnoga predmeta Hrvatski jezik maksimalno se spuštao
Imali smo u tim razdobljima i poneko lutanje u samoj organizaciji provedbe Državne mature. Najveća su krivudanja bila usmjerena na prikrivanje stvarnih znanja i vještina na kraju srednjoškolskoga obrazovanja naših učenika. Tako se prag prolaznosti iz nastavnoga predmeta Hrvatski jezik maksimalno spuštao ili se pak neznatno podizao. Međutim, nikada se odgovorni za provedbu matura nisu usudili podići prag prolaznosti na 50%, što bi bilo logično očekivati u metodičkom načinu vrednovanja učeničkih postignuća iz spomenutoga nastavnoga predmeta nakon dvanaestogodišnjeg, odnosno jedanaestogodišnjeg školovanja. Ti su pragovi varirali između 28 i 35 %. Dakle, najviši je postotak bio 35%!
No, kako to obično u životu biva, vrijeme je pokazalo da spuštanje praga prolaznosti, tj. pokušaj lažnog uljepšavanja rezultata, znatno ne poboljšava uspješnost naših maturanata, već detaljno razotkriva zabrinjavajuće stvarno stanje u našem odgojno-obrazovnom sustavu.
> HND površno zna hrvatski jezik
Esej je postao krivac za loše rezultate
I tako je car postupno gubio svoju odjeću. Kada mu je prijetila opasnost da postane gol, krenula je društvena hajka na školski esej, “najvećeg krivca” za sve slabije rezultate na maturama. Da bi izbjegli linč isključivo nestručne javnosti, ali i zbog nepoznavanja elementarnih metodičkih načela nastave Hrvatskoga jezika, odgovorni iz Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske čine korak unatrag u svojim odlukama te najavljuju esej kao neobvezni dio nastavnoga predmeta Hrvatski jezik. Taj je korak unatrag učinjen po onoj poznatoj “Ne talasaj!” Tako dolazimo do dvaju metodičkih apsurda:
1. Na maturama se pojavljuje sadržaj koji nije obvezatan!
2. Esej kao najkompleksnija slika učenikove ovladanosti vještinama pisanoga jezičnoga izražavanja, tj. slika učenikove ovladanosti leksikom te pravopisnom, sintaktičkom i stilističkom normom, postaje nebitan dio nastavnoga predmeta.
Htijenja učenika i roditelja ispred struke
Takav pristup izazvao je opće zgražanje struke. No struka je tu bila gurnuta u zapećak, njezin glas nije imao odjeka u resornome Ministarstvu. Važnije je bilo udovoljiti nestručnoj javnosti i neopravdanim subjektivnim htijenjima kako učenika, tako i njihovih roditelja. Tom su svojom linijom manjeg otpora, utemeljenoj na podilaženju nestručnoj javnosti, čelni ljudi u Ministarstvu, svjesno ili nesvjesno, počeli učiteljima, tj. profesorima sve više oduzimati autonomiju u odgojno-obrazovnom procesu. Broj alata za odgojnu i obrazovnu djelatnost sustavno je oduziman učiteljima, tj. profesorima iz ruku. I klupko se iz dana u dan sve više zapetljavalo.
> PISA: Hrvatski učenici i dalje loši matematičari, a po čitalačkoj i prirodoslovnoj pismenosti u prosjeku OECD-a
Kako se esej vratio u obvezni dio mature?
Trajalo je to sve do incidenta s maturanticom koja se potrudila uspješno riješiti NEOBVEZNI esej na Državnoj maturi. Naime, unatoč uspješno položenim dvama predmetnim sadržajima (jezik i književnost) i dobro napisanom NEOBVEZNOM eseju, učenica je diskvalificirana. Njezin je krimen bio što je umjesto zaporke na NEOBVEZNOM eseju stavila svoj potpis, svoje ime i prezime. Učenicu se sankcioniralo jer je prekršila “pravilo o očuvanju tajnosti”. Istovremeno su oni koji su položili jezik i književnost, a umjesto eseja masovno predavali prazan papir – uspješno položili ispit iz Hrvatskoga jezika.
Zahvaljujući pritisku struke, iz ovoga je apsurda Centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja izvukao dobru pouku. Poslušao je glas struke te vratio esej kao obvezni sastavni dio ispita iz Hrvatskoga jezika na Državnoj maturi. I taj čin Centra zaslužuje sve pohvale! Pohvale Centru i zbog odluke da se prag prolaznosti ove godine drastično ne spušta – iako on i ove godine iznosi samo 35%.
> Pregled tjedna: Ministar Glavina o rekordnoj sezoni, Pavliček o queer lingvistici, Miletić o državnoj maturi
Najlošiji rezultati iz hrvatskog jezika ikad!
No vraćanje obveznoga školskoga eseja na državnu maturu učinilo je cara potpuno golim: na državnoj maturi 2024. godine 18% učenika ( 4 800 pristupnika) dobilo je nula bodova na školskom eseju. Jednako tako valja naglasiti da gotovo petina učenika nije dosegnula relativno niski prag prolaznosti (35%) iz nastavnoga predmeta Hrvatski jezik. Kratko rečeno, učenici su ove godine na državnoj maturi postigli najlošije rezultate iz vlastitoga jezika!
Mediji su doprinijeli poraznim rezultatima iz Hrvatskog jezika
Sada se u našim medijima naveliko raspravlja o poraznim rezultatima iz Hrvatskoga jezika na Državnoj maturi. Traže se krivci i uzroci. Isti ti mediji, naročito tiskovni, zaboravljaju svoj doprinos poraznim rezultatima.
Godinama se javno ismijavaju nastojanja struke da se u javnoj komunikaciji poštuje hrvatski standardni jezik, da se lektorima omogući valjano i aktivno sudjelovanje u sredstvima javnoga priopćavanja, da se velikodušno ne daje prednost tuđicama na štetu domaćih riječi, da se javno ne ismijava svaki pokušaj struke da zaštiti standardni jezik kako od domaćih, tako i od izvanjskih ignoriranja…
Mediji o Zakonu o hrvatskom jeziku
Sjetimo se samo što su sve ti sada zgroženi mediji pisali o Zakonu o hrvatskom standardnom jeziku. Neki od njih nazivali su autore Zakona “nazadnjačkom desničarskom agendom”, a nekima su autori Zakona bili sinonim za “hrvatski nacionalizam”.
Čitajući takve tekstove, gotovo je nemoguće bilo sebi osvijestiti da živimo u svojoj slobodnoj domovini. Retorika medijskih “naprednjaka” više je podsjećala na svjetonazore komunističke Jugoslavije 1945. godine nego na samostalnu Republiku Hrvatsku 21. stoljeća. A, valja nam priznati, i mediji imaju veliku ulogu i odgovornost u oblikovanju mentalnoga sklopa mladih (čak i starih) ljudi.
> Matica hrvatska otkrila spomen-ploču Zakonu o hrvatskom jeziku
Odgovornost fakulteta, Ministarstva znanosti i Agencije za odgoj i obrazovanje
Takve okolnosti pomogle su stvoriti dojam u roditelja da u svome jeziku njihova djeca moraju usvajati previše nepotrebnih sadržaja. Stoga su pritisci na predmetne učitelje postajali sve jači. Stigli smo tako do razine kada su učitelji koji su radili po svojoj stručnoj savjesti to činili “na vlastitu odgovornost”. Ozračje što su ga naši vodeći mediji pedantno stvarali oko hrvatskoga jezika nije bilo poticajno za afirmativan odnos mladih ljudi prema toj važnoj komponenti nacionalnoga im identiteta.
Mediji su samo jednim (ali značajnim!) dijelom oblikovali odnos naših učenika i njihovih roditelja prema svome materinskom jeziku. Pokušavajući otkriti razloge poraznih rezultata na Državnoj maturi 2024. godine, ne možemo i ne smijemo zaobići tri krovne odgovorne ustanove u odgojno-obrazovnom procesu: nastavničke fakultete, Ministarstvo znanosti i obrazovanja te Agenciju za odgoj i obrazovanje. Kada govorimo o nastavnom predmetu Hrvatski jezik, prvo nam padaju na pamet katedre za Kroatistiku filozofskih fakulteta u zemlji.
> Ministarstvo obrazovanja objavilo koliko će nastavnicima rasti plaće
Možda bi odgovori na sljedeća pitanja mogli otkriti neke uzroke poraznih rezultata na Državnoj maturi:
1. Koliko kvalitetno katedre Kroatistike u našoj zemlji osposobljavaju buduće profesore za ulazak u učionice?
2. Kako je moguće da odlični studenti Kroatistike, koji su na jednom od filozofskih fakulteta u Republici Hrvatskoj položili Metodiku s odličnim uspjehom, padaju 5, 6, 7 puta na Državnom stručnom ispitu? Je li problem u vrijednosti njihove ocjene na fakultetu, tj. njihove diplome, ili u Državnom stručnom povjerenstvu?
3. Kako je moguće da u osmim razredima osnovnih škola od 25 učenika na kraju školske godine imamo 22 odlična i samo tri vrlo dobra učenika? Gdje nam je “zlatna sredina”?
4. Kako je moguće da pod pritiskom roditelja i njihovih prijetnja Agencijom za odgoj i obrazovanje, Ministarstvom, medijima te dječjom pravobraniteljicom neki ravnatelji škola prisiljavaju svoje djelatnike da neutemeljeno podižu ocjene svojim učenicima nakon što su one javno zaključene i nakon održanih sjednica razrednih vijeća?
5. Kako je moguće da zaključna ocjena “ne mora biti aritmetička sredina, ali ne smije biti niža od te sredine”? Čemu onda opisno praćenje učenikovih postignuća i njegova odnosa prema radu tijekom cijele nastavne godine?
6. Kako je moguće da škole, bojeći se nadzora iz Ministarstva i Agencije za odgoj i obrazovanje (koji su veoma stresni za predmetnoga učitelja, tj. profesora i kojim roditelji nezadovoljni ocjenom nižom od petice sustavno prijete) nastoje zataškati pokušaj fizičkih nasrtaja roditelja na predmetne učitelje, tj. profesore?
7. Koliko ravnatelji škola, Agencija za odgoj i obrazovanje i Ministarstvo stoje iza svojih zbog petica neopravdano napadanih djelatnika na terenu?
8. Kako je moguće da odgojno-obrazovni sustav učeniku koji osnovnu školu nije završio ocjenom 5,0 uglavnom ne omogućuje upis čak niti u neka zanatska zanimanja (npr. nekoliko godina zaredom u frizersku strukovnu školu)?
9. Tko je odgovoran za situaciju u odgojno-obrazovnom sustavu u kojoj se iz godine u godinu šalju sve izraženije poruke učenicima da se minimalan rad može maksimalno nagraditi?
10. Kako je moguće da je jedino postignuće Ministarstva znanosti i obrazovanja i Agencije za odgoj i obrazovanje (nakon tri propale reforme u zadnjih dvadesetak godina!) spoznaja učenika da se trud i pristojnost ne isplate?
11. Može li odgojno-obrazovni sustav u kojem se učitelj, tj. profesor s naglašenim pedagoškim erosom doživljava kao “konzerva” i kočnica oblikovati, odgajati/uzgajati buduće čestite, uljuđene, radišne i odgovorne građane jedine nam domovine Hrvatske?
> Dijanović: Zakon o hrvatskom jeziku Hrvatska je trebala donijeti mnogo prije
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa