Novinari i suradnici Hrvatskog tjednika od 28. prosinca 2017. izabrali su pet najboljih i pet najgorih događaja, poteza i činjenica koji su po njihovom mišljenju obilježili 2017. godinu. Glavni urednik Hrvatskog tjednika Ivica Marijačić izdvojio je ove događaje:
Pozitivno
1. Uklanjanje imena Trga maršala Tita s najljepšega zagrebačkog trga koji se odnedavno zove Trg Republike Hrvatske. Učinjeno je to iz političke nužde (bez Neovisnih za Hrvatsku Milan Bandić ne bi imao većinu u Gradskoj Skupštini), a ne zbog političke zrelosti. Zato taj događaj nije, na žalost, početak lustracije u Hrvatskoj.
2. Rekordna turistička sezona. Da nam nije turizma, ali i našega iseljeništva koje najvećim dijelom doprinosi prihodima u turizmu, Hrvatska bi danas bila gora od Srbije. Ovako je Europa za sve ostale balkanske države.
3. Otkriveni su novi kompromitirajući materijali za bivšega predsjednika RH Stjepana Mesića, najprije snimka njegova govora u HDZ-u Novske početkom 90-ih kada je nastupio kao udbaški provokator, a sada i dijelovi njegova udbaškoga dosjea, uz dijelove koji su odavno objavljeni.
4. Ivo Davor Stier, HDZ, dao je ostavku na dužnost ministra vanjskih poslova. Bio je to njegov prosvjed protiv samovoljne politike predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića koji je HDZ-u promijenio ‘krvnu sliku’ i počeo progon svega što diše hrvatski te prepustio Pupovcu i anacionalnim partnerima da o svemu odlučuju.
5. Inicijativa triju mora u koju je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović uklopila Hrvatsku sa zemljama Višegradske skupine predstavlja ipak zaokret u vanjskoj politici u odnosu na prijašnje vlasti. Tom se inicijativom prvi put osjeća odmak Hrvatske od Balkana.
Negativno
1. Izdajnička koalicija na vlasti Plenkovićeva HDZ-a, prvo, s Pupovčevim SDSS-om, a onda i s HNS-om, prijevara je birača i krivotvorenje volje naroda. To je akt političke izdaje koja se u zrelim demokracijama kažnjava ne samo gubitkom izbora nego i trajnom političkom eliminacijom.
2. Haaška osuđujuća presuda šestorici Hrvata, Prliću, Praljku i drugima. U montiranome procesu, Hrvatska je odigrala sramnu ulogu nekoga koga se uopće optuženici ne tiču. Umjesto da tretira Hrvate u BiH kao dio jedinstvenoga nacionalnoga korpusa, dakle kao jedan u dvjema domovinama, od 2000. vlast je digla ruke od Hrvata u BiH i tako provodila srpske i bošnjačke interese. Rezultat toga je i ova presuda.
3. Rušenje spomenika jedanaestorici poginulih branitelja HOS-a u Jasenovcu, zbog legalnoga znaka i pozdrava Za dom spremni na toj i spomen-ploči. Plenković je tako udovoljio želji agresora na Hrvatsku i ubojici tih hrvatskih branitelja. Po tome ćemo pamtiti Plenkovićev HDZ. Plenkovića će taj sram pratiti dok je živ, a možda i nakon toga.
4. Predaja školstva u ruke anacionalne i ateističke skupine u HNS-u. Predsjednik HDZ-a, unatoč mnogim i utemeljenim primjedbama struke, vratio je Jokićevu kurikulnu reformu.
5. Paraliza pravne države. Kada se dokumentirano objavi da je bivši glavni državni odvjetnik Mladen Bajić tajnu dokumentaciju davao stranim istražiteljima, da je i bivši predsjednik države Stjepan Mesić dokumentaciju s oznakom državne tajne davao strancima (a to zabilježe i televizijske kamere), a država ne reagira na ta očita kaznena djela izdaje, onda je to znak paralize pravne države.
