U svom reagiranju na moj tekst o generalu Praljku i uskrati služenja mise za njegovu dušu od strane jednog njemačkog biskupa, dragi i čestiti fratar Bože Vuleta pokušao je osporiti neke moje tvrdnje o Crkvi u Njemačkoj za koju tvrdim da je bezobrazno bogata i bahata, piše Ivica Šola u Slobodnoj Dalmaciji.
Prošle godine Katolička crkva u Njemačkoj uprihodovala je rekordnih 6 milijardi eura, tako da trenutno na kontu ima 26 milijardi eura. Tu treba pribrojiti i milijarde koje ima u mirovinskom fondu i dionicama, kao i neizmjerno bogatstvo u nekretninama koje su joj stoljećima darivali plemići. Fra Bože kaže da je to ‘navodno’ bogata Crkva.
Vjera ili novac?
Budući da fra Bože tvrdi da povezujem nepovezivo, evo što je u intervjuu za Schwäbische Zeitung od 17. 7. 2106. o ‘nepovezivosti’ rekao nadbiskup Gänschwein: ‘Kako reagira Crkva kada netko ne plaća crkveni porez: Ekskomunikacijom. To je pretjerano, neshvatljivo.
Mogu se postaviti u pitanje dogme i nitko neće biti izbačen iz Crkve. Možda je neplaćanje crkvenog poreza puno veći prijestup od osporavanja istina vjere? Dojam je da kada su u pitanju istine vjere, to nije toliko tragično, no kada je u pitanju lova, e s tim nema šale.’
U tom kontekstu, njemački biskup povezuje nepovezivo: molitvu i presudu jednog suda, a ispred Isusa stavlja suca Agiusa koji je ‘razvalio’ ne samo Praljka, već i RH de facto proglasio agresorom i dijelom udruženog zločinačkog pothvata. Smiju li naši svećenici u Njemačkoj onda služiti misu za Domovinu ili za Tuđmana koji je, uz Praljka, na vrhu tog ‘zločinačkog pothvata’? Logikom ovog biskupa: ne!
Ova bezobrazno bogata Crkva je i bahata. Papa Benedikt XVI., je prilikom svog posjeta Njemačkoj u propovijedi 22. 10. 2011. ukorio ovu Crkvu kako se posvjetovnjačila, kako se dodvorava modama, kao hladni birokratski aparat. Potom je u zadnjoj knjizi intervjua napao, kao neprihvatljivu, praksu izbacivanja iz Crkve zbog neplaćanja poreza. Budući da je Crkva u Njemačkoj, poslije države, najveći poslodavac, rekao je i da u njoj, kao u nekoj svjetovnoj firmi, vlada sindikalistički mentalitet pri čemu isti zaposlenici Crkve najviše pljuju po toj istoj Crkvi, osporavaju njen milenijski polog vjere.
I zaključuje: ‘To je velika opasnost za Crkvu u Njemačkoj… jer se institucija transformira u svjetovnu birokraciju… Žalosti me ta situacija, to preobilje novca…’
Benedikt XVI. je pogriješio, trebao je reći ‘navodno preobilje novca’.
Daj mu cipele
A zašto je bahata? Nakon što je papa Benedikt ukazao na problem posvjetovnjačenja Crkve prepune novca i pretvaranje iste u poduzeće, direktor mjesečnika Stimmen der Zeit, isusovac Andreas Batlog, hvali minhenskog nadbiskupa Marxa jer je ignorirao papu koji lupeta i čije su riječi, papine, neobranjive. Ignorirati papu i istinu, da, to je bahatost.
O teologiji ponešto znam. Zato jedino što me iskreno zabrinulo u reagiranju mog dragog fra Bože jest za teologa skandalozna činjenica da Katoličku crkvu interpretira ekonomskim i sociološkim kategorijama, Isusa ni ne spominje, pa nabraja sve što je kome dala i to naziva – humanitarnim djelovanjem!? Ajme!
Nije Crkva humanitarna organizacija i nevladina udruga, Crkva je sakrament (spasenja). To što (i) Crkva u Njemačkoj čini je poslanje, ‘dužnost’, na tragu onoga za što je Isus prolio krv, a ne eure ni dojčmarke, postavljajući kao vrhovni zakon Crkve spasenje duša prema jasnom kriteriju: ‘Što učiniste jednom od moje najmanje braće meni učiniste.’
Po ‘ekleziologiji’ mog fra Bože koji govoreći o Crkvi kroz prizmu ‘humanitarnog djelovanja’, a ne (nadnaravnog) spasenja, on svodi Crkvu na dobrotvornu zakladu, pa u tom smislu u izvoru joj može stajati i filantrop Bill Gates sa svojom zakladom. Isus je u takvoj humanitarnoj paradigmi suvišan. Za to ne morate studirati teologiju, dovoljno je otići na web stranice baš fra Božine Provincije Presvetog Otkupitelja i pročitati priču o onom siromahu koji je drugom, bosom siromahu, dao svoje cipele i potom se smrznuo i umro. Kada je došao na nebo vidio je da Isus nosi – njegove cipele.
Punili smo im blagajne
One pak koji se javno razmeću svojim dobrotvorjem Isus naziva licemjerima koji su ‘primili svoju plaću’ (Mt 6, 1 – 4).
U tom smislu, Crkva u Njemačkoj, kao i svaki kršćanin, kroz Isusovu optiku, pomažući drugima zapravo pomaže – sebi. Obuva cipele Isusu. Gates pak podiže spomenik samom sebi. No pustimo tu dosadnu teologiju i Isusa. Vratimo se sociologizmima.
Ja sam također bio stipendist njemačkog Renovabisa. Jesam li zahvalan? Jesam. No kako je moj ćaća kroz 40 godina rmbačenja, kao i stotine tisuća Hrvata uredno uplaćivao Kirchensteur, nadam se da je i kardinal Marx zahvalan svim stotinama tisuća Hrvata koji su im punili i pune blagajne. Kao i prazne crkve. Takav stav prema sebi, dragi Bože, zove se – kolonijalni mentalitet.
Iz poštovanja prema svim žrtvama rata, prema svom narodu u Hrvatskoj i BiH, iz poštovanja prema istini i krvarini svih naših branitelja koji su spasili BiH dok je Alija vikao ‘ovo nije naš rat’, mirne savjesti kličem: Živio Isus, dolje Bill Gates!, zaključuje Ivica Šola u Slobodnoj Dalmaciji
Tekst se nastavlja ispod oglasa
