“Kako se bliži prosvjed u Vukovaru, stalno se nešto trabunja o političkoj instrumentalizaciji, o korištenju žrtava Vukovara u političke svrhe. Plenković, njegovi ministri i svi koji stalno proturaju te teze zapravo podmuklo vrijeđaju sve nas koji ćemo u ime svojih najbližih, kojih više nema, a ubijeni su, a zločinci već gotovo tri desetljeća nisu procesuirani, ići na prosvjed. Javnost, umjesto HDZ-ovih i SDSS-ovih spinova i zamjena teza, ima pravo znati sljedeće podatke koji su stravični i sramotni za institucije ove države, poglavito za DORH i MUP”, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomično prenosimo:
“Prvi moj motiv je osobno iskustvo s DORH-om, a veže se uz moju najužu obitelj. U Đakovu, koji nije bio na liniji bojišnice, ubijen je moj nećak Josip, koji je imao 13 godina. On nije Aleksandra Zec, jer, očito, velebni kulturnjaci, pa i u filmu “Srbenka”, djeci ubijenoj u ratu broje krvna zrnca pa ih, kao malu Aleksandru, bezočno instrumentaliziraju u svojoj poremećenoj ideološkoj agendi.
I mamina sestra, baka, tetka mi Ruža, ubijena je s Josipom. Seka mi Katica je spaljena na radnom mjestu u Đakovu, u propaloj tekstilnoj tvornici “Posavina”, iza sebe ostavila je dvoje djece predvrtićke dobi. Ubio je avion JNA s lijepom antifašističkom petokrakom koji je raketirao tvornicu.
Iz DORH-a ništa!
Budući da DORH desetljećima ništa nije poduzimao, mi, obitelji civilnih žrtava, sami smo krenuli u istragu. Nakon što smo utvrdili točne datume i vrijeme kada su avioni JNA ubili naše najmilije, poslali smo 8. 1. 2004. godine Tužiteljstvu za ratne zločine u Beogradu zahtjev za dokumentacijom koji su piloti i oficiri u to vrijeme to učinili, slikovito, tražili smo dnevnike letenja. Moram reći da su Srbi u Tužiteljstvu bili susretljivi i odgovorili vrlo brzo (KTR. Br. 5/2014) napomenuvši da te podatke ne mogu davati civilnim udrugama, već samo našem DORH-u napisavši da “podaci mogu da budu dostavljeni tom odvjetništvu”. Otišli smo u DORH u Osijeku i upoznali ih s ovim dokumentom. Znate što su napravili: Ništa!!!!
(…)
Drugi motiv je Vukovar. Kada je Nikola Kajkić, ponos Hrvatske, preuzeo istragu, mojim prijateljima Vukovarcima buknula je nada, Vukovarcima u kojima nema obitelji u kojoj netko nije ubijen, zlostavljan ili silovan. I onda se dogodilo sljedeće. Gospodin Kajkić dolazi do Cvjetina Jovića. Ovaj mu priznaje da je Pupovčev bliski suradnik i aktualni dožupan vukovarsko-srijemski, SDSS-ovac Đorđe Ćurčić naredio da iskupa jamu na Ovčari u koju su pobacani ranjenici i civili.
Cvjetin Jović je ujedno radio kasnije i na premještanju drugih jama, dakle na zataškavanju zločina. Unatoč tome, odmah nakon mirne reintegracije, umjesto da se Jovića odmah procesuira, hrvatske vlasti (!) mu žurno izdaju putovnicu i ovaj bježi u Norvešku, gdje i danas živi!?
(…)
Plenkoviću, tko tu, dakle, politizira, tko politički instrumentalizira žrtve štiteći zločince, opstruirajući istragu?
Moja obitelj i Vukovarci jamačno ne. Ni Penava. Ovo u subotu će biti krik žrtava, a institucije neka i dalje rade svoj posao kao zadnjih 27 godina. A kako ga rade, upravo opisah. Ni Šešelj ne bi bolje…”, napisao je Šola u Slobodnoj Dalmaciji.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
