Zagrebačko sveučilište utemeljila je Katolička crkva. Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti utemeljio je biskup Strossmayer čije je geslo bilo “Prosvjetom k slobodi”. Sveučilišta općenito, kao eminentni hramovi znanosti, nastala su u “mračnom” Srednjem vijeku u okviru kršćanskog principa binoma vjere i razuma, proizišlog iz teologije, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.
> Tko su Ivo Šegota i Mladen Kožić i koje udruge i stranke stoje iza njih?
(…)
Isto je i s “banalnim” stvarima poput gastronomije. Jeste li ikada jeli sir koji se zove Trapist, pivo koje se zove Paulaner, Franziskaner, kobasicu koja se zove… Ma dosta, mogao bih nabrajati do jutra…
I onda slušam kako je religija – privatna stvar!? Da, država i crkva su odvojene, zahvaljujući baš Isusovu “izumu”, ali reći za religiju da je privatna stvar, isto je kao da kažete da je Bachova glazba njegova privatna stvar. Drugim riječima morate spaliti tone slika, nota, romaniku, gotiku, genetiku, sveučilišta… Religija, kao i drugi svjetonazori, dio su pluralnoga demokratskog društva i nije nikakva “privatna stvar”, ona je oblikovala i oblikuje ne samo kulture i civilizacije, već i osobe, pa i one kulture i osobe koji ju negiraju.
Voluntaristički LGBT val stigao je i u Hrvatsku
I eto dokle je došla ova samomrzeća, apsurdna, kontradiktorna europska kultura: trkelja se posvuda da je religija privatna stvar, dočim, privatne, intimne stvari, poput seksualnosti, postaju prvorazredno javno političko pitanje.
Od LGBT aktivista i njihovih, nerijetko, sumanutih prava na matrici slijepe želje i volje za voljom, ne možete živjeti. Tko s kim spava, tko se s kim šika i u koji otvor, zar to treba biti stvar na koje zakonodavci u EU i parlamenti troše tone sati i zakonskih akata?
Sve osobe bez obzira s kim spavaju i u koju rupu guraju, zaslužuju jednako dostojanstvo, poštovanje i zaštitu, ali od privatnih sklonosti, od seksualnosti koja je eminentno intimni, privatni fenomen napraviti, još od šezdesetosmaške revolucije, predmet javnih politika je, da budem blag, bizarno!
Bizarno, sve dok te skupine ne postanu toliko agresivne da idu prekrajati ili rušiti kulturu, civilizaciju i vrijednosti koje smo milenijima stvarali, i razumom i vjerom. Taj agresivni, voluntaristički LGBT val stigao je i u Hrvatsku, val koji od svojih privatnih stvari ili problema čini prvorazredno javno-političko pitanje. Posebno sam osjetljiv kada u tu svoju agendu uvlače djecu, siročad po domovima, koju bi usvajali, udomljavali, kao da su djeca stvari koje trebaju služiti nečijem samoostvarenju.
Tako dva homoseksualca, Mladen Kožić i Ivo Šegota, kojima nije udovoljeno da udome dijete, krenuli agresivno na hrvatske institucije, manipuliraju sudskim presudama, poglavito na Centar za socijalnu skrb.
Iz onog što se javno vidi, ne govore oni o dobrobiti djeteta, već o navodnim svojim pravima, dijete je tu sekundarno, svedeno na stvar, na sredstvo ideološke LGBT borbe. Osobno, to mi je odvratno, pa i ako bi se takvom metodologijom, instrumentalizacijom siročadi, služio i hetero par.
Nenad Stazić, koji još uvijek tuguje jer na Bleiburgu nije bio dobro odrađen pokolj, u svojoj maniri opet bi “ubijao” i traži otkaz za šeficu Centra za socijalnu skrb gospođu Brozić Perić.
Ta cijela agresivna ekipa logičan je nusprodukt samomrzeće zapadne kulture u propadanju u kojoj se javno gura u privatno, a privatno u javno.
Ovaj tekst stoga shvatite kao oglas: Traži se homoseksualni par koji će udomiti Nenada Stazića. Šifra: Svoj na svome, zaključuje Ivica Šola u Slobodnoj Dalmaciji.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na Slobodnoj Dalmaciji.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa