Povodom obilježavanja 25. obljetnice Prve mirovne inicijative majki pokrenute 18. siječnja 1991. kao apela majki Generalštabu JNA i generalu Veljku Kadijeviću, u zagrebačkom muzeju Mimara održan je svečani koncert kojem su nazočili predsjednik Hrvatskog sabora Željko Reiner, izaslanik predsjednice RH Goran Grošinić, gradonačelnik Milan Bandić, predsjednik Gradske skupštine Darinko Kosor, pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić, gospođa Sanja Orešković supruga mandatara vlade, general Željko Sačić, kanadski veleposlanik u Hrvatskoj nj.e. Daniel Maksymiuk, hrvatski branitelji Miodrag Demo, Stjepan Sučić, Milan Zanoški i njihovi suborci, ravnatelj Hrvatskog memorijalnog dokumentacijskog centra Domovinskog rata dr. Ante Nazor, predsjednik Centra za obnovu kulture dr. Stjepo Bartulica, Katarina Furjan aktivistica za oslobođenje hrvatskog branitelja Veljka Marića te brojni uzvanici.
Tada u siječnju 1991., uoči isteka desetodnevnog ultimatuma, bila je uočljiva suradnja velikosrbijanskog vodstva i JNA te daljnje zaoštravanje vojnoga vrha JNA i pobunjenih Srba u Hrvatskoj, uz sve izvjesniju agresiju na Republiku Hrvatsku.
Kako se sudbonosni 19. siječnja približavao, majke mladića vojnika koji su u jedinicama JNA pripremani na ratno stanje u bivšoj državi, uputile su mirovni poziv zbog očuvanja stradanja i nevinih života njihovih sinova.
Majka Josipa Višnja Milas Matutinović tada je u neprospavanoj noći brige za svog sina napisala: “U ime čovječnosti ne dopustite prolijevanje krvi naših sinova. U ime mira ne tjerajte naše sinove da pucaju u svoju braću, u svoje sestre, u svoje roditelje, u svoje prijatelje. U ime slobode ne dopustite da se politički problemi rješavaju mrtvim tijelima naših sinova. Saberite svoje snage u dijalogu i razumu, budite savjesni prema našim i vašim mladim, nedužnim sinovima…”
Idućeg jutra u grču prije posla otišla je na tadašnji omladinski Radio 101 i ostavila svoje pismo. Radio 101 gotovo odmah je objavio pismo u eteru te je istog jutra nastalo spontano okupljanje i potpisivanje tog apela od majki grada Zagreba na tadašnjem Trgu republike, današnjem Trgu bana Jelačića. Majke su pristizale sa svih strana, neke u suzama nudile svoju pomoć, u redu se čekalo za potpisivanje Apela, koji je bila prva spontana građanska inicijativa hrvatskih majki protiv rata prozvana Apelom za mir.
Idućeg dana skupljeno je nevjerojatnih 64.000 potpisa koje su majke Višnja Milas Matutinović, Danijela Furjan, Marija Slišković s drugim majkama odnijele su tadašnjem potpredsjedniku predsjedništva SFRJ Stjepanu Mesiću. Majke su u apelu tražile poštovanje ljudskoga života te su se zauzimale za svoju djecu, za sve zatočene u JNA vojsci, a Stjepan Mesić je obećao idući dan potpise predati Saveznom sekretaru za narodnu obranu generalu Veljku Kadijeviću u Beogradu.
“Cijela Hrvatska je stala na noge u obranu svoje domovine, a majke su prije sukoba i prije napada reagirale tako da pozivaju na razum i mir. Mislim da nikada nije uzaludno govoriti o mirotvorstvu, a osobito našoj djeci da oni znaju da su njihovi roditelji svesrdno se zalagali za mir i dostojanstveno suprotstavljanje sili. U to vrijeme jugoslavenske novinske agencije su prenosile vijesti o Hrvatskoj koje su bile daleko od istine, prozivali su Hrvate separatistima koji se žele nasilno odcijepiti od Hrvatske.
Upravo zbog toga, ovaj apel imao je golemi značaj. Kad se sjetim tog vremena, samo mi dođu suze na oči i duboko suosjećam sa svim majkama koje su u tom ratu izgubile svoje sinove. Posebno žalujem za svim civilnim žrtvama, svim silovanim ženama. Teško mi je, ali moramo ići dalje. Naša djeca moraju moći živjeti u miru i slobodi”, poručila je Milas Matutinović, autorica apela, zajedno s majkom Danijelom Furjan, sudionicom tih događanja.
Obje su majke još dodale da u kasnijem vremenu 1991. nisu spašavale samo hrvatski mladiće, već sve one koji su na različite načine napustili JNA vojarne, bez obzira na njihovu nacionalnost, a željeli su iz ludila koje je bujalo u glavama JNA generala, samo otići svojim domovima i obiteljima.
