“Kada razmišljamo o HRT-u pokazuje nam se pet žarišta neprežaljenog jednoumlja” ističe za Hrvatski tjednik od 21. lipinja 2018. Javor Novak, publicist i novinar komentirajući stanje na HRT-u:
– HRT, nevezano o relevantnim činjenicama, što je pogubno, proizvodi svoje arbitre i svoje činjenice. Primjer: svjedok čije je svjedočenje Haag odbacio kao nevjerodostojno, dežurni je, stalni, najčešći, glavni, višegodišnji politički analitičar HRT-a. I nije jedini takav pretplaćeni haerteovac. A čovjek to čak ni profilom formalnoga obrazovanja ne zadovoljava (Žarko Puhovski).
> HRT prikazuje film Rajka Grlića po scenariju Ante Tomića za koji su od HAVC-a dobili milijune kuna
– neprekidno uzdizanje političkih neznatnika. Primjer: HRT je proizveo Vesnu Pusić koja je na izborima osvajala fantastične rezultate neznatnih postotaka što HRT-u nije smetalo da ju promovira svaku večer baš kao što to sada opet čini s Mrak Taritaš. Istodobno, HRT ne zanimaju mladi ljudi koji su na izborima ostvarili sjajne rezultate. Tako se pokazuje i alkemijskim krivotvoriteljem, sustavom koji stvara događaje, a ne prenosi one koji su se realno zbili.
> Puhovski proglasio HOS agresorima, njega Haški sud nevjerodostojnim svjedokom o Domovinskom ratu
– na HRT-u godinama velik prostor dobivaju svi koji žele pijuckati po domovini, obezvrjeđivati nacionalni osjećaj, Domovinski rat i hrvatski zavičaj. Primjer: notorni i odavno potrošen, neinventivan za išta drugo, Aleksandar Stanković. Zatim trenutno, takav jedan medijski poželjan pajac, koji konfabulira po potrebi voditelja a komunikacijski je insuficijentan, jest (i) Rajko Grlić, ističe Javor Novak.
> Stanković iskrivio rezultate istraživanja: Što su zapravo mladi rekli?
– medijski je prostor HRT-a s ova četiri vječna „programa” zapunjen i zagušen kao gipsom pa se ne može pojaviti trend mladih, trend iskoraka u pozitivnu kadrovsku selekciju. Da do javnog prostora dođu prije svega primjerice hrvatski povjesnici, koji nam imaju mnogo toga objaviti, samo ako ih želimo čuti.
– HRT svake godine mjesecima slavi svoje obljetnice: 200 godina Radija i 100 godina Televizije. Ne znam ni jednu drugu instituciju koja mjesecima slavi samu sebe. Pri tom u HRT-a nema snage koja bi demokratski napokon progovorila o drugom i dugom, bolnom dijelu HRT-ove povijesti, a to je ona vrlo obimna u kojoj su se emisije zabranjivale, bunkerirale i brisale. Cijeli lanci događaja nisu postojali.
Ne govori se o ljudima koji nisu smjeli biti gosti pred mikrofonom ili kamerom, a taj je popis iznimno dug. Mnoge je HRT uspio obmanuti, primjerice s imenovanjem dvorane „Zvonimir Bajsić”, otkako tog autora više nema među živima. Ali još se nema petlje progovoriti koje su to snage unutar kuće bile koje su godinama zabranjivale objavu njegova legendarnog (recimo samo) „Praškog proljeća”. HRT još nema snage govoriti o svojim aparatčicima poput famoznog lika (od milja zvanog Grašo) koji je čitajući crtane romane brisao dragocjene povijesne snimke Hrvatskoga radija. Pokazuje se time, skrivanjem velikog dijela povijesti HRT-a, o kojoj bi mnogi živi pojedinci mogli mnogo i mnogo detaljnije govoriti, da je duh tih nalogodavaca još živo prisutan te presvučen u glavama mlađih (izvršavajućih) naraštaja.
> HNS-ov poučak: Od ‘stranke statističke pogrješke’ do zakonodavne vlasti
Zato današnje čistke na HRT-u bitno nisu različite od nekadašnjih, jednoumnih.
HRT tako još čeka svoju katarzu, pri kraju trećeg desetljeća otkako, kažu, nije više JRT.
Na kraju, uz ispriku zbog opširnosti, hrvatskoj javnosti nedostaje otvorenih i istinoljubivih novinara istraživača, a to nije samo do HRT-a. Upravo zbog ovakvog ukupnog stanja, moguće su kaverne i erupcije: uljudbeno mizerne i opetovane mrzilačke eskapade eklatantnog Nenada Stazića… koje se (i bez isprike „autora”) prikrivaju, zaključuje Javor Novak.
> (VIDEO) U Saboru niz ljutitih replika izazvale riječi Nenada Stazića
Tekst se nastavlja ispod oglasa