Javor Novak: Radin, kao najpoželjnija politička udavača, odmah poslije Pupovca, oličenje je zloporabe manjinskog pitanja u Hrvatskoj

Foto: Društvo hrvatskih književnika, Fah; fotomontaža: Narod.hr

Potpuno je nezanimljivo kako HRT, ali i Nova TV i neke razvikane tiskovine godinama uporno promiču ljevilo kao sljepilo. Iz godine u godinu pa tako i sada postizborno, marno pronalaze kvazi-razloge da promiču SDP. No zapravo im imamo biti zahvalni što su tako rigidni u svom poslu jer su, želeći suprotno, postigli apatiju kod hrvatskih birača, zasićenost te na kraju odbojnost. To je velik dio razloga zašto je SDP doživio ovakav izborni potop, osim što im je skrenuli Plenković u lijevo, oduzeo izborno tijelo. Osim SDP-ove vlastite nesposobnosti i raskola pod repom odnaroditelja, rascjepa na sve te drobiž – strančice.

HRT i Nova TV tako nastavljaju sa baš svakodnevnim „zanimljivostima“ iz SDP-a pa smo tako bombardirani vijestima kako je Bernardić otišao, a Peđa Grbin dolazi. Nema što, to je krucijalna vijest, to su odlučujuće vijesti te presudna mantra kojom će se SDP zasigurno dići sa zgarišta, samom činjenicom da je BB-a zamijenio PeGe. Bit će to dakle jedan novi, sasvim drugačiji SDP. A kad će još se ne zna…

Činjenicu da je njihova socijaldemokracija temeljna laž, mediji ne dotiču. Činjenicu da su SDP-ovci s Titom još u Jugoslaviji, ne propituju. Nisu se još oslobodili svojeg medijskog poltronstva i još ne žele priznati da SDP danas jest ono što je i bio: skupina ispraznih Titovih socijalista sa značajnim natruhama očinskih Titovih komunista. Ondašnji su se komunisti mogli izmotavati kako nisu znali za zločine, pokušavali su i Tita abolirati s onom prozirnom: Drug Tito nije znao, no današnji SDP-ovci, to za sebe, baš nikako ne mogu reći. Utoliko su još i gori. Još i dalji od ikakve socijaldemokracije. Nakon što je istina o Bleiburgu, Križnim putovima, o mariborskom tenkovskom rovu, o Jazovki, o Hudoj jami, o Kočevskom rogu… posvuda na suncu i vani, kakvi su to socijaldemokrati koji i dalje ljube zločine i zločinca Tita? Jahači petokrake to se ne pitaju.

> Jezičac na vagi za Plenkovićevu vladu – Furio Radin sa 890 glasova?

> (VIDEO) Dr. Markić: ‘Kako će Plenković vladati cijelom Hrvatskom sa samo 40% glasova svih birača izašlih na izbore?’

Zamislite nadalje, da je SDP pobijedio na ovim izborima sa 66 mandata, a HDZ ili ne daj Bože Domovinski pokret osvojio 41 mandat, bi li se mediji bavili ovako isključivo i tom opozicijom? Ti su isti mediji prije predsjedničkih izbora trubili kako Miroslav Škoro nema šanse, kako i nije neki kandidat. Pa ipak, ostvario je sjajan rezultat i pokazao se trećom najjačom snagom a svi su ostali kandidati neslavno otpali. Zatim su mediji trubili kako na parlamentarnim izborima Škoro ne će i ne može ponoviti uspjeh iz predsjedničkih izbora, lijepili su mu otvoreno mrzilačke epitete: ustaša, donosi mrak, dijeli Hrvatsku, vraća nas u 19-to stoljeće… Sada, kad se ponovno pokazao trećom snagom u Hrvatskoj, Škoro nije iznenađenje. Ne, Škoro i Domovinski pokret nisu ostvarili odličan rezultat. Škoro i Domovinski pokret sa 16 mandata – nisu iznenađenje izbora, unatoč onakvim prognozama. Umjesto istine – iznenađenje izbora je konglomerat revolucionarno-anarhističkih stranaka, iznenađenje je 7 mandata. Očito po postulatu neke petokrake matematike.

Kao i u samoj kampanji parlamentarnih izbora, jahači petokrake najradije će „analizirati“ stanje u SDP-u a potpun sunovrat Restart koalicije više im nije tema. Najradije će „analizirati“ anarhistički konglomerat Možemo i pri tom ne će postavljati jedno te isto pitanje: hoće li u vas doći do pucanja unutar koalicije, kao što to isto pitanje repetiraju Domovinskom pokretu. I maloj je djeci iz toga vidljivo da je željeni projekt jahača petokrake da se Domovinski pokret što jače i što prije raspadne. Eto, već jašu na tome.

Ako se to sastavljanjem Sabora zaista i potvrdi, a jahači petokrake već ih i sada uopće više ni ne spominju, ovi izbori kojima se tobože „ništa nije promijenilo“ pomeli su s klupa na Markovu trgu, nadam se zauvijek, Stazića, Marasa, Richembergha, Beljaka s ranije već odjezdilom Pusićevom. Naravno, to od jahača petokrake ne ćete čuti, jedne skrij druge pokaži, oni vam, kao bivše, nude: Culeja, Glasnovića, Miru Kovača i Pernara.

Nastavljajući sa sustavnim zamjenama teza i proizvodnjom stvarnosti umjesto da izvještavaju o stvarnim događajima, najčešće se građane RH siluje s pitanjem zašto Ruža Tomašić, kao svoju privremenu zamjenu u Saboru, postavlja Marka Milanovića Litru s mnogo manje osvojenih glasova, umjesto da imenuje Roberta Pauletića? To ti mediji zato što im je od velike važnosti gđa Tomašić, što su zabrinuti za njezino dobro, za njezin politički kredibilitet, uvjerljivost i opstanak na političkoj sceni. To im je, jednostavno, na duši.

I opet, sa svojom petokrakom matematikom, ti jahači vršljaju oko Ruže Tomašić i tu traže nelogičnosti ali im je sasvim prirodno zgražati se što je Gordan Maras ispao iz Sabora iako je predsjednik zagrebačkoga SDP-a. To je još jedna slika iskrivljene logike jahača petokrake, koji bi gđi Tomašić oduzimali i brojili mandate a Marasu bi davali. Po nekim svojim nazovi kriterijima. Njemu bi dodavali po zaslugama za učestalo i (pokazuje se sada) sasvim jalovo svađanje i kolerično histeriziranje u Saboru.

Dok je bila saborska zastupnica, jahači petokrake gađali su je svim mogućim uvrjedama, lijeva strana Sabora lupala je (skinutim) cipelama po klupama za trajanja njezinih izlaganja a Pupovac je paradirao sa žutom trakom na rukavu. Ali kada je Ruža Tomašić izabrana u Europski parlament zapjenjeni jahači umuknuli su kao po zapovjedi, onemoćali. Sada bi ti i takvi „u najboljoj namjeri“ željeli kadrovirati unutar Suverenista. Imaju preporuke za Ružu Tomašić. Pri tome naravno izvode jednu do sada najprozirniju i najbjedniju distrakciju: već drugi put, u drugome mandatu Izbavitelja, Furio Radin nije dobio ni jedan jedini glas. Sam je za sebe glasovao, sam se izabrao… i o tome jahači petokrake ne govore ni pod razno. Vidi vraga, ovdje nisu zabrinuti za demokraciju ili logiku. I ne broje mu glasove.

Umjesto da se takva „kandidatura“ u startu i trenutno proglasi nevažećom, potpuno nedemokratskom, a sam Radin, da imalo drži do svog dostojanstva, istu shvati neprihvatljivom, Plenkovićeva karikatura od demokracije se nastavlja. Ona se ponavlja. I ne samo to, možemo očekivati da će i u drugom mandatu našega Izbavitelja, Radin ponovno biti jedan od zamjenika predsjednika Hrvatskoga sabora. Sam sebi i glasač i predsjednik. O jada. Jahači petokrake to pitanje ne će postavljati, niti će tražiti ostavku velebnog Furia Radina. Kako to da naš Izbavitelj, po logici većih brojeva, ne ponudi Domovinskom pokretu jedno od ministarstava? Zar je 8 veći broj od 16, od duplo više? Zamislite da Domovinski pokret traži jedno ministarstvo ili bar potpredsjedanje Saborom. Koja bi to graja i prašina tada bila.

No upravo taj notorni lik, Radin, kao najpoželjnija politička udavača (odmah poslije Pupovca) srž je i oličenje zloporabe manjinskog pitanja u Hrvatskoj, državi koja će uskoro dobiti i hrvatsko-srpsku Vladu. Kako to da je Radin osvojio samo glas prelijepe osobe iz vlastita zrcala? Tko je drugi iz redova talijanske manjine osvojio glasove birača? Nitko. Tko se još kandidirao? Nitko. Kako to?

Pa valjda je iz sveg ovoga (sam svoj birač) jada, koji traje još od Plenkovićeve 2016-e, jasno kakvo je stajalište Talijana u RH. Oni evidentno nemaju nikakve zamjerke na život i vlast u RH. Oni nemaju probleme i ciljeve koje bi željeli riješiti i ostvariti. Oni ne trebaju svoga zastupnika. Zar ga inače ne bi i kandidirali i birali i izabrali? Talijani u RH ukratko, jesu lojalni građani. Oni nejednakosti prema sebi – niti osjećaju, niti vide. Zadovoljni su svojim ravnopravnim statusom. Baš kao što su zadovoljni i Mađari i Česi… samo Srbi vječno nisu. Tako je podilaženje Radinu i Pupovcu evidentno i suvišno. Osim što predstavlja manipulaciju tim žetonima i destrukciju temeljnih zasada demokracije.

Pod vanjskim pritiskom, naš Izbavitelj tako nedemokratski pogoduje manjinama čak i kad one same to ne traže. Izbavitelj će tako sastaviti i hrvatsko-srpsku Vladu, sve samo da dodvori tamaniteljima hrvatskoga suvereniteta. Sasvim je jasno što takav odnos spram manjina, koji inaugurira i nedemokratski provodi Plenković, zaista znači. Ako je Ustavom zajamčeno da su svi građani RH jednaki onda jesu li to ili nisu? Konstituiranjem instituta manjina glasno se priznaje da svi RH građani nisu ravnopravni nego neke, odavno privilegirane, još uvijek treba posebno štititi. Europske države, u velikoj većini, tu izmišljotinu nemaju. Jer su im svi građani ustavom ravnopravni. Zamislite da veća prava manjinama daju preplavljena Francuska, Nizozemska pa i Njemačka i Velika Britanija? O kojem bismo vodećem etnicitetu tada u njima govorili?

Iz svega je jasno da je stvaranje instituta s manjinama, posebno sa srpskom, i njegovo umjetno održavanje na životu u RH, obični reziduum neposrednih poslijeratnih vremena, koji danas nema baš nikakvu poštenu svrhu, osim otvaranja starih jugoslavenskih supremacija i privilegija. S toga je Izbaviteljevo čak samoinicijativno (bez Pupovčeva zahtjeva) uvlačenje SDSS-a ne samo u Sabor već i u samu Vladu RH – sigurnosno, suverenitetno i ustavno sporno pitanje. Pupovac nas, nota bene, vidi kao ustaše i povratak na NDH, žutom trakom na rukavu osjeća se proskribiranim i žigosanim – gostom u RH. Ima li naš Izbavitelj ikakvih problema s takvim Pupovčevim stajalištima a koje (ponovno) nagrađuje?

O tome ne ćete čuti baš ništa od jahača petokrake baš kao što ćete stalno slušati o „civilizacijskoj“ potrebi zabrane pozdrava Za dom spremni. Baš kao što ćete ciklički u medijima u Hrvatskoj slušati gadne optužbe na račun invalida HOS-a i hrvatskih branitelja. Iz svega je očito da se iza snaga, koje bi zabranile sve a na kraju i sam pobjednički Domovinski rat i te kako Hrvatskom (još uvijek) praši. Jahači petokrake, izmišljenim temama a unisonom galamom, baš nikada ne će otvoriti onu realnu raspravu i postaviti elementarno pitanje kako to da okupatorski amblem SDSS-a i koljačka četiri S, nikada nisu došli ni na tapetu da se o njima raspravlja. Kako to da to, baš nikako i nikada, nije uljudbeno pitanje? Nekmoli da je netko, što bi bilo najprirodnije, tražio da se u RH, taj krvavi znak trajno zabrani.

Naš Izbavitelj, koji je u izbornoj noći euforično, ali i znakovito mahao onom ponajmanjom hrvatskom zastavicom (drugih slučajno nije ni bilo) te koji je zatim, na valu brojnih čestitki iz komande, iz Bruxellesa, kano domaćica u širclu razdragano mahao s prozora Vlade Bagi, dolje na Markovu trgu (ljubim svoju sliku na tv) taj i takav kuhar vodozemaca, ne želi da Hrvatska bude stvarno demokratska zemlja. On će nam ponuditi jednu za drugom još mnoge sirove i krastave žabe na obvezno gutanje u komadu. Naš će Izbavitelj svime time nastaviti i te kako učestalo i (stanje redovno) plodonosno surađivati s jahačima petokrake. Na istomu poslu: ulagivački spram pupovčeve manjine, ulagivački i pokorno spram Bruxellesa a sve to još i uz licemjerno pozivanje na jedinog nam hrvatskoga predsjednika.

Javor Novak/hkv

* Javor (Emanuel) Novak hrvatski je književnik, skiper i novinar. Studirao veterinu i pravo, započeo kao tonski asistent i snimatelj na Radio Zagrebu. Objavljivao putopise u pomorskoj periodici, na radiju te uređivao razne emisije. Honorarni novinar, urednik pa glavni urednik u nautičkoj periodici te pomoćnik glavnog urednika i v.d. glavnog urednika tjednika za kulturu Hrvatsko slovo. Objavljivao političku analitiku, razgovore, putopise, kratke priče, fotografije. Godine 1996. odlikovao ga je Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Pratio kulturne te znanstvene događaje, na Drugom i Trećem programu Hrvatskog radija uređivao emisije s pomorskim i znanstvenim temama o Jadranu te esejima. Putopise i kratke priče objavljuje u dnevnim novinama te u književnim časopisima. Od 2011. objavljuje u kolumni portala Hrvatskoga kulturnog vijeća (http://www.hkv.hr). Do sada je ukupno objavio više od šest stotina priloga.
Od 2003. nastavlja na radiju ali kao dokumentarist. Dvije priče objavio je u knjigama više autora a autorske knjige su: Da sam imao Hrvatsku, Dosanjani Jadran i Beogradska Hrvatska. Član je Upravnog odbora HKV-a (od 2015.) te (od 2017.) udruga: Hrvatski novinari i publicisti (HNiP), Projekt Velebit te Društva hrvatskih književnika. Slijedi naslov: Sekstant (knjiga dugih priča).


** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/hkv