Kada je glasoviti jezikoslovac Petar Guberina 1940. godine na vidjelo dana iznio „Razlike između hrvatskog i srpskog književnog jezika“ nije mogao ni slutiti da će nakon 84 godine biti važno ponovno posegnuti za tim njegovim stranicama. Naime, na to su nas nagnale nacionalne televizije, HRT, Nova TV, RTL te neki elektronički mediji. Ne da bismo prezirali Srbe i plašili se svake njihove riječi. Imali smo dosad nakon raspada bivše države dosta prigode bježati od srbizama, a gdjegdje smo i uspijevali. Inače, uz izostanak lustracije i svega što smo naslijedili od bivšeg sustava, a pogotovo imajući na umu ratnu ostavštinu koju ne uspijevamo riješiti s istočnim susjedima, rekli bismo – je li nam jezična nečistoća baš najveći problem? Nije. Ali je velika tema…
Vratimo se Guberini pa da vidimo što nam se u državi upravo događa. Bez obzira na drukčiji kontekst otprije Drugog svjetskog rata kada se on bavio sudbinom hrvatskog jezika, zgodno je podsjetiti na njegovu slikovitu rečenicu iz tadašnjeg srpskog udžbenika: Pređe zemlja bejaše gasna lopta da se docnije preobrati u tečnu. Otprilike ćemo prevesti ovako: Prije je Zemlja bila plinovita kugla da bi se kasnije pretvorila u tekuću. Slično će prevesti i Google.
Mi koji smo živjeli u bivšoj državi bez problema smo razumjeli tu rečenicu, ali pokušajte zamisliti kako bi reagirali televizijski novinari kad bi se negdje susreli s takvim rječnikom i takvom sintaksom. Bi li za mlađe naraštaje išao prijevod tih čudnih riječi? Da se razumijemo, kako je naglasio Guberina, nije mu bilo na kraj pameti tvrditi da je hrvatska riječ ljepša i pravilnija.
> Renić: Predsjednik i premijer zapravo se skrivaju jedan iza drugoga
No bilo je potrebno proučavanjem razlika između dva govora upozoriti na to da imamo odveć dosta domaćih riječi da bismo posezali za stranima.
Kako je utakmica ponovno postala – meč?
Vremena se mijenjaju, odgovorili bi politički pragmatičari na primjedbu kako se danas u medijima nepotrebno rabe strane riječi.
Treba li nam smetati to što je sve više aviona, a manje zrakoplova, milijun postaje milion, vraća se i aerodrom, ponovno na izborima glasamo a ne glasujemo, dvostruko postaje duplo, a utakmica se opet zove meč…? Vratilo se njihovo vrijeme, vrijeme opuštenosti i prestanak straha da će te netko proglasiti nehrvatom! Eto, i jedna se zastupnica prije nekoliko dana u govoru u Hrvatskom državnom saboru zabunila i umjesto vlak izustila voz, iako se ubrzo ispravila.
>Jozo Renić: Kako ljevica ‘smanjuje’ siromaštvo u svijetu?
Dakako, nije nam ovdje cilj baviti se samo srbizmima. Treba li uopće nabrajati i sve moguće anglizme koje susrećemo!? Izdvojimo ipak jedan slučaj za medijsku povijest, kada je na jednom portalu osvanuo tekst o tomu kako je za Slavoniju izdano upozorenje zbog prijetnje mogućeg nevremena, a s ovim naslovom: Slavonci dobili alert zbog grmljavinskog nevremena! Alert!?
U medijima se rijetko lektorira, jezik sve više upada u drugi plan. Kada je riječ na primjer o najvećim dnevnim novinama u Hrvatskoj, ondje je uredništvo na ispravan hrvatski leksik, vjerujte, više pazilo u osamdesetim godinama u komunizmu nego danas.
Višak od 30.000 riječi u hrvatskom jeziku
Inače u socijalističkoj Hrvatskoj naučili smo upotrebljavati i jedne i druge riječi, katkada smo za jedan pojam imali nekoliko hrvatskih ili srpskih istoznačnica, pa smo mislili kako je „naš jezik“ bogat. Vjerojatno bi se i Šveđani i Norvežani dobro razumjeli da su desetljećima živjeli u zajedničkoj državi i da su se morali koristiti dvostrukim rječnikom, kao i Česi i Slovaci itd. Uostalom, uz hrvatske i srpske sinonime mogli smo dodati još koji iz francuskog jezika pa bi „naš jezik“ bio još bogatiji…
Suvremeni hrvatski jezikoslovac dr. sc. Ilija Protuđer proučio je strukturu leksika u hrvatskom jeziku i došao do saznanja o čak trideset tisuća srbizama, odnosno nehrvatskih i nestandardnih riječi koje upotrebljavamo u govoru i pisanju. Pritom ističe da za njih imamo hrvatske istoznačnice, često dvije, pa i tri riječi.
Povratak u „crno-bijeli svijet“
Međutim, danas se stvara nova paradigma odnosa prema vremenu prije Domovinskog rata. Nekih promjena još nismo ni svjesni, ali brojni medijski sadržaji koji se slijevaju iz regiona kao i intervencije u medijskom jeziku događaju nam se pred očima.
Granice se na balkanu brišu, sve ide prema tomu da se vratimo na tvorničke postavke iz vremena „crno-bijelog svijeta“.
Je li potrebno isticati da novu-staru jezičnu politiku prakticiraju vodeći mediji, koji su većinom u vlasništvu stranaca? No vlasništvo tu i nije ključni problem jer ondje ipak pišu i uređuju domaći zaposlenici.
Nekima od njih „jezični purizam“ jedna je od najvećih prepreka demokraciji, pa im je tako i sama najava novog zakona o jeziku iz siječnja ove godine bila grozan udar na slobodu izražavanja.
Premda je prašina koja se podigla oko tog zakona bila najobičnija farsa, jer je riječ tek o deklarativnom dokumentu. I sve je dopušteno. Međutim zakon je poslužio svojoj svrsi – u javnosti se stvorio dojam kako vlast nešto čini za njegovanje hrvatskog standardnog jezika.
Svaki je jezik na neki način živi organizam, mijenja se i posuđuje riječi iz drugih jezika. Međutim, pretjerano i forsirano posuđivanje može dovesti do erozije izvornog rječnika i frazeologije, čineći jezik manje prepoznatljivim i manje jedinstvenim. Identitet jezika usko je povezan s kulturom jedne zajednice pa se njegovo narušavanje odražava i na kulturnu samosvijest.
Ako se putem utjecajnih medijskih sadržaja u javnost puštaju izrazi i gramatičke posebnosti nekog poznatog jezika kao što je u našem slučaju srpski, dolazi do zbunjivanja i kaosa, pa sve do raspada nacionalnog identiteta. To možda i jest nečiji prikriveni cilj.
Što je to jezična entropija?
Zamislimo vodu koja nesmetano curi samo nizbrdo. Nepovratno… Sve dok se ne pojavi neka sila koja će učiniti da voda poteče prema gore. Isto je s jezikom, koji prirodno evoluira. Dok nitko ništa ne drži pod nadzorom, ne možemo se oduprijeti stanju koje se naziva visokom jezičnom entropijom.
Jednostavno rečeno – entropija je težnja sustava da spontano prelazi u stanje veće neuređenosti. Što je viša jezična entropija to znači da je jezik neuredniji, fleksibilniji, raznolikiji i prilagodljiviji, ali i potencijalno manje predvidiv. Otima se kontroli. U kontekstu hrvatskog jezika to uključuje utjecaj stranih jezika, dijalekata, neologizama, srbizama…
Dolazak novih tehnologija povećava entropiju kroz engleske posuđenice, npr. “kompjuter”, “selfie”, “streaming”, ali ništa manje i sa zamjenskim riječima (računalo, seboklik, prijenos uživo…). I tako bez kraja i konca. Kako vrijeme prolazi, sve je veći nered. Jezik bi nam mogao prijeći u stanje maksimalne entropije, i to svjetlosnom brzinom. Nema se više vremena voljeti ili ne voljeti ovu ili onu riječ, ni srpsku, ni hrvatsku, ni mandarinsku… Stiže nam novogovor, temeljen na engleskim kraticama, akronimima i slengu, jer čemu dugačka objašnjenja – poput ovog članka, odnosno TMI (Too Much Information). Ili se vratite na početak teksta ako vam je štogod promaklo, odnosno ICYMI (In Case You Missed It)…
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa