Od potresa u Zagrebu prošlo je više od 400 dana. Osim hitne sanacije neposredno nakon katastrofe, ona prava obnova na višestambenim zgradama još nije počela. Građani su nezadovoljni, smatraju da sve ide presporo, pa su najdalje odmakli oni koji su u obnovu – krenuli sami…
U Preradovićevoj 20 suvlasnici su odavno krenuli sami u obnovu. Bili su složni, imali su nešto novca na računu, uz to podignuli kredit, pa su napravili potrebne projekte i pronašli izvođače radova. Nedavno su radovi i dovršeni, no opet će čekati, piše HRT.
– Apsolutno ništa nismo dobili – niti za projekte, niti za rušenje dimnjaka, ni za sanaciju dimnjaka, ni za zabat. Suvlasnici uredno plaćaju kredit, naravno, ali novac nije vraćen da bi mi sada to mogli prebiti i staviti zgradu u pozitivno stanje, rekla je Bojana Šošić, predstavnica suvlasnika.
U Zagrebu je otvoreno 200-tinjak gradilišta. Ne čudi što više suvlasnika nije krenulo samostalno u obnovu, jer problemi na koje nailaze su brojni. Od neslaganja do nejasnih pravila dodjele kredita.
– Razlika između regulative i onoga što banka traži, primjerice, 51% suvlasnika i njihovih suglasnosti je potrebno da bi se donijela odluka o obnovi, dok neke banke postavljaju uvjet da je 60% suglasnosti potrebno da bi se dobio kredit, rekla je Vedrana Likan, članica Upravnog odbora Udruge SOS Zagreb.
Mnogo je nepoznanica, previše različitih i kompliciranih situacija pa ne čudi što je mnogo manje zahtjeva nego oštećenih zgrada.
– Možemo u ovom trenutku reći da organizirana obnova nije pokrenuta. Mi imamo 19.000 zgrada koje su privremeno neuporabljive, a imamo 10.000a zahtjeva građana, rekao je Damir Vanđelić, ravnatelj Fonda za obnovu.
Od tih 10.000 zahtjeva, doneseno je tek dvjestotinjak odluka, koje će nakon odobrenja resornog Ministarstva ići na izvršenje u Fond za obnovu. U lipnju, godinu i tri mjeseca nakon zagrebačkog potresa, najavljuje se otvaranje većeg broja broja gradilišta nego što je to danas.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
