“Ritual koji je prošao Dražen Jelenić učlanjenjem u masonsku ložu ima svoju simboliku kod inicijacije novog člana jer kandidat ulazi zavezanih očiju, bose jedne noge, nogavice zavrnute do iznad koljena na drugoj nozi i razdrljene košulje. Razložno je da time dokazuje da nije žena, ali također i da nije ni invalid. Iako se radi o tradicionalnom i alegorijskom ritualu, upravo su u njemu sadržani elementi diskriminacije…”
Dio je to obrazloženja odluke Državnoodvjetničkog vijeća (DOV) kojom je to tijelo 7. prosinca prošle godine nepravomoćno razriješilo bivšega glavnog državnog odvjetnika Dražena Jelenića svih dužnosti u DORH-u, odnosno uručilo mu otkaz, piše Jutarnji list.
Pisano obrazloženje odluke DOV je prošle srijede, dva mjeseca nakon njezina donošenja, uručio strankama, a u petak kasno popodne objavio i na svojim službenim stranicama. Opsežno obrazloženje pisano na čak 76 stranica vrvi detaljnim navođenjem svih negativnih medijskih tekstova i priloga o Jeleniću od veljače 2020. kad je afera o njegovu članstvu u masonima izbila u javnost, “gotovo unisonom negativom ocjenom” Jelenića i stanja u DORH-u u saborskim raspravama, opisima rituala inicijacije u masonsku ložu, proizvoljnim zaključcima većine u DOV-u o diskriminatornoj i elitističkoj naravi masonerije…
Sedam glasovalo za, a dvoje protiv otkaza
Toj opsežnoj odluci, međutim, nije priloženo izdvojeno mišljenje dviju članica DOV-a koje su na kraju stegovnog postupka, vođenog od kraja travnja do 7. prosinca prošle godine, glasale protiv odluke o otkazu Jeleniću. Naime, od devet članova DOV-a koji su prisustvovali toj sjednici, njih sedam (šest tužitelja iz DORH-a i zastupnica vladajućih Ermina Lekaj Prljaskaj) glasalo je za Jelenićev otkaz, a dvije su članice glasale protiv – obje iz reda sveučilišnih profesora prava. Riječ je o profesorici kaznenog prava iz Rijeke Marissabell Škorić i profesorici kaznenog procesnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu Elizabeti Ivičević Karas. Iako su svoje protivljenje odluci većine objasnile u izdvojenom mišljenju, ono je ostalo nedostupno javnosti. Zasad je nejasno hoće li ostati nedostupno i Vrhovnom sudu koji će odlučivati o Jelenićevoj žalbi na odluku o razrješenju.
>Suspenzija Jelenića: Masonstvo nisu ‘benigni sastanci’ već tajno društvo s inicijacijom i zakletvom
Na našu molbu da komentiraju činjenicu da su njihova izdvojena mišljenja u slučaju Jelenić ostala skrivena od javnosti, odnosno da nisu priložena odluci, i Marissabell Škorić i Elizabeta Ivičević Karas odgovorile su da ne mogu komentirati niti jedno pitanje vezano uz slučaj Jelenić dok stegovni postupak protiv njega ne bude pravomoćno okončan.
Na prijemu najmanje 120 članova lože
Ukratko, u obrazloženju odluke o Jelenićevu razrješenju – koju potpisuje predsjednik DOV-a, zamjenik glavne državne odvjetnice (koja je pokrenula stegovni postupak) i predsjednik Kaznenog odjela DORH-a Darko Klier – navodi se da se Jelenić kažnjava strogom stegovnom mjerom, otkazom, jer je članstvom u masonima prekršio temeljna načela Etičkog kodeksa državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika, Zakon o DORH-u i Zakon o DOV-u te nanio štetu Državnom odvjetništvu. Etički kodeks i navedeni zakoni, ističe se u odluci, obvezuju ga da svojim ponašanjem uvijek mora čuvati svoj ugled te ugled i dostojanstvo Državnog odvjetništva kao samostalnog i neovisnog pravosudnog tijela i kloniti se svih aktivnosti koje bi u percepciji javnosti taj ugled mogle dovesti u pitanje.
Međutim, pristupanjem masonskoj organizaciji, navodi se dalje u odluci, Jelenić je položio prisegu kojom se obvezao “biti poslušan zakonima bratstva i udarcu čekića majstora… da će podržavati svoju braću savjetom i djelom i da će tajne svakog brata čuvati kao svoje vlastite… i da će prisegu na zidarsku riječ smatrati svetim zavjetom”. Zato je status tajnog brata u masonskoj loži, navodi se u obrazloženju, nespojiv s dužnošću u Državnom odvjetništvu jer ga dovodi u poziciju dvojake, paralelne lojalnosti dvjema posve različitim organizacijama: jednoj državnoodvjetničkoj, koja štiti isključivo pravni poredak i javni interes, i drugoj privatnoj, koja štiti isključivo interese svojih članova – tajne braće.
Policijski šefovi i pripadnici tajnih službi
U obrazloženju se, uz ostalo, navodi i iskaz svjedoka – masona, doktora znanosti ispitanog u ovom stegovnom postupku, iz kojeg se može zaključiti da Jelenić nipošto nije jedini pravosudni dužnosnik u Hrvatskoj koji je pristupio masonskoj organizaciji. Taj svjedok iz masonskih redova (iako je njegovo ime u objavljenoj verziji obrazloženja skriveno, čini se da je riječ o oftalmologu Nikici Gabriću) u ovom je postupku, zatvorenom za javnost, svjedočio da među masonima u Hrvatskoj ima sudaca, visokopozicioniranih službenika, policijskih šefova, pripadnika tajnih službi… Svjedok je tako rekao da je Jelenićevoj prisezi prilikom prijema u masonsku ložu prisustvovalo najmanje 120 članova masonske organizacije, među kojima su bila četvorica visokopozicioniranih pripadnika tajnih službi, od kojih nisu svi iz Hrvatske, te dvojica visokorangiranih policajaca.
Iz odluke DOV-a je također vidljivo da se Jelenićeva obrana u ovom postupku pozivala na cijeli niz presuda Europskog suda za ljudska prava, donesenih u korist talijanskih sudaca članova masonskih loža koji su tužili državu zbog suspenzija ili nemogućnosti napredovanja u sudačkoj profesiji samo zato što su bili članovi slobodnih zidara. Iako Italija ima propise koji sucima zabranjuju učlanjenje u masonske lože, Europski je sud u nizu presuda zauzeo stav da je talijanska država prekršila njihovo ljudsko pravo na slobodu udruživanja jer pravila koja ih pozivaju da ne ulaze u masonske lože, prema ocjeni suda, nisu dovoljno decidirana da bi se mogla smatrati obvezujućima.
Negativni medijski napisi o Jeleniću
Jelenić je u obrani, kako je vidljivo iz objavljene odluke, dokazivao da od listopada 2018. više nije član masonske organizacije, da je masonska organizacija legalna udruga upisana u Registar udruga u Hrvatskoj te da njezini ciljevi i načela – humanitarni rad, rad na dobrobiti zajednice, pomoć siromašnim područjima – nisu u suprotnosti s hrvatskim zakonima. Obrazlagao je da niti jedan propis u Hrvatskoj ne zabranjuje državnim odvjetnicima članstvo u masonskoj organizaciji, niti im nalaže da svoje članstvo u masonima pri kandidiranju za državnoodvjetničke dužnosti javno deklariraju. Dokazivao je da u svom radu niti jednim potezom nije pogodovao bilo kojem članu masonske organizacije.
DOV je u svojoj odluci, međutim, ustvrdio kako “u hrvatskom pravu postoji dovoljan pravni temelj” da ga se zbog članstva u masonima kazni strogom stegovnom mjerom, iako se u odluci neusporedivo više prostora posvetilo nabrajanju negativnih medijskih tekstova o Jeleniću, nego nabrajanju propisa koji bi činili taj pravni temelj.
Primjer velike Britanije
U odluci DOV-a navodi se i primjer Velike Britanije čiji je parlamentarni Odbor za nacionalnu sigurnost 1997. godine objavio izvješće pod naslovom “Masonstvo u policiji i pravosuđu”. Odbor je usporedio prisege koje daju britanski policajci i suci s prisegom masonske Ujedinjene velike lože te konstatirao da u masonskoj prisezi “nema ničega što bi izgledalo zlokobno” te da nema sukoba između prisege koju polaže sudac ili policajac i prisege slobodnog zidara. Odbor je zaključio kako je “očito da postoji velika doza neopravdane paranoje oko slobodnog zidarstva kojoj oni ne žele pridonositi”. Međutim, kako bi se suzbilo ukorijenjeno nepovjerenje javnosti prema članstvu u masoneriji, Velika Britanija je obvezala suce i policajce, članove masonskih loža, da to i javno deklariraju. Oko pet posto britanskih sudaca je 2000. godine javno deklariralo da su članovi masonske organizacije.
Međutim, DOV u svojoj odluci navodi kako je primjer Velike Britanije, čiji su masoni liberalizirali svoja unutarnja pravila, neusporediv s hrvatskim masonskim ložama. Kod hrvatskih masona, tvrdi DOV, i dalje vrijede obvezujuća unutarnja pravila koja strogo zabranjuju javno iznošenje imena članova loža i unutarnjih pravila te i dalje imaju utvrđene tajne znakove za međusobno prepoznavanje, a kod inicijacije polažu prisegu da će biti “poslušni zakonima bratstva i udarcu čekića majstora”. Zato je, zaključuje DOV, članstvo u slobodnim zidarima nespojivo s državnoodvjetničkom dužnošću.