Ovog je tjedna odlukom Državnoodvjetničkog vijeća bivši glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić po treći put suspendiran s pozicije zamjenika glavne državne odvjetnice. Podsjetimo, za Jelenića se u veljači prošle godine doznalo o njegovom članstvu u masonskoj loži, nakon čega je podnio ostavku na mjesto glavnog državnog odvjetnika. Izborom nove glavne državne odvjetnice, Zlate Hrvoj-Šipek, Jelenić je postao njezin zamjenik, ali je on uskoro suspendiran s tog mjesta upravo zbog članstva u masonskoj loži, usprkos tome što on tvrdi da više nije član masona.
> Bivši mason Jelenić po treći put udaljen od obnašanja državnoodvjetničke dužnosti
Prva dva puta kada je Jelenića državnoodvjetničko vijeće udaljilo s radnog mjesta, Vrhovni je sud ukinuo to rješenje navodeći da ono nije dobro objašnjeno te se Jelenić nakon toga vratio na posao.
Hoće li ova suspenzija biti konačna?
I dok još uvijek očekujemo što će biti dalje i hoće li Vrhovni sud (bivšeg) masona Jelenića ponovno vratiti na odgovorno radno mjesto zamjenika glavne državne odvjetnice, u nastavku donosimo neke podatke o tome tko su masoni.
Masoni tretiraju masonstvo kao «kraljevsku umjetnost» u smislu da je ona razvitak čovjeka i to vlastitim duševnim snagama –u tijeku postizanja viših stupnjeva- od «surovog kamena» do njegove samospoznaje i sjedinjavanja s božanstvom. Prijam u masonski savez pokazuje u simbolima i ritualima jaku povezanost sa starodrevnim misterijama u kojima je iniciranje nastojalo deificirati (pobožanstveniti) čovjeka, piše Ivan Mužić na muzic-ivan.info.
Masonstvo nisu formalni i bezazleni sastanci – Inicijacija zahtjeva zakletvu
Inicijacija se događa u loži, koju masoni zamišljaju kao hram i simbol svemira, a u kojoj dominiraju samo nekršćanski simboli. «Oko simbolizira na fizičkom planu vidljivo sunce, koje emanira život i svjetlo; na srednjem ili astralnom planu Riječ, Logos, stvaralački princip; na spiritualnom ili božanskom planu to je Veliki arhitekt svemira.»[30] Misao o jedinstvenosti dvojstva (također dobra i zla) u biti je masonstva. Štoviše i masonski trokut predstavlja ekvilibrij svjetla i tame u trajanju (vremenu).[31]
U masonskom Katekizmu (doslovni prijevod iz Rituala prvoga stupnja po «Škotskom starom i pripoznatom redu») masonstvo se tretira kao škola poduke. «Ona uči čovjeka, kako će da se razmatranjem djela Prirode uzdigne do stvaraoca tih djela.»
Kandidat za masonstvo u okultnom ozračju lože polaže zakletvu koja glasi:
«Obećavam i zaklinjem se da neću nikada odati tajne Slobodnog zidarstva, da neću nikoga upoznati s onim što će mi biti otkriveno pod kaznom da mi se prereže grlo, iščupaju srce i jezik, pokida utrobu i da se moj leš raskomada, zatim zapali i pretvori u pepeo koji neka se rasprši u vjetar radi obeščašćenja uspomene i na vječnu sramotu.»
Kandidat za treći stupanj posebno se zaklinje da neće nikada objaviti tajne koje će mu biti povjerene i da od sada sve svoje sposobnosti posvećuje slavi i snazi masonskog reda.
Sam čin inicijacije u masonskom htijenju za obogotvorenjem čovjeka proizvodi određene posljedice poznate kao «okultna infekcija». Inicijacija u masonstvu prema masonskim autorima mijenja čovjekovu svijest.[35] S. Raynaud de la Ferriere zaključuje da je tajna u tomu što se mason prolazeći kroz različite faze inicijacije preobražava i postaje druga osoba.[36] Okultisti oduvijek vjeruju da čovjek u tijeku obreda inicijacije može ovladati tajnim silama prirode. Međutim, medicinsko ispitivanje zaključuje da čovjek kroz okultna iskustva mijenja svoju emocionalnu i psihičku osobnost tako da se pretvara u biorobota.[37] Tu mogućnost potvrđuje i dugogodišnji francuski mason i liječnik po zanimanju Maurice Callet, koji primanje u ložu ovako interpretira: «Radi se ponajprije o filozofskom pitanju s posljedicama na intelektualni i duhovni život onih koji se priključuju. Doduše, kad netko pristupi loži, ne mora sklopiti ugovor s Đavlom ili sudjelovati na crnim misama. Ali se ponekad i to čuje.»[38] John Daniel, američki protestantski istraživač okultnih izvora masonstva, shvaća masonsku zakletvu kao faustovsku trgovinu s dušom i zaključuje: «Trebalo bi biti naivan da bi se prihvatila sugestija, kako obvezivanje nekoga pod ovako divljom prisegom, neće ostaviti traga na njegovoj duši. Isus Krist je osobno objavio (Matej 5,33-37), da su ove prisege ‘od Zloga.’…
Mason prolazi Inicijaciju i mora potpisati ‘ugovor’
Ozbiljna je stvar zatražiti Inicijaciju, jer onaj koji to zatraži, mora potpisati ugovor. Što znači taj ugovor? Ne postoji vanjski, formalni vidljivi potpis; to se ne može uspoređivati niti s potpisom nečijeg imena krvlju, jer to mora biti besprijekorno moralan i nematerijalni čin, koji zahtijeva da se čovjekova duša istinski posveti djelu. To nije, potom, kao cjenkanje s Đavlom, u kojemu Zli dopušta biti prevaren. To je sporazum u koji ozbiljno ulaze obojica (Đavo i inicirani)… i ovdje nema iznimaka od njegovih klauzula… Mason Robert Morris u Webb’s Monitor priznaje masonsku savršenu trgovinu s dušom iniciranoga kada je već zakletva dana: Obvezujući sporazum je neopoziv. Pa čak i ako bi možda mason bio suspendiran ili isključen, makar bio povučen iz lože, ili putovao u zemlje gdje se masoni ne mogu pronaći ili postao podanik despotske vlade koja ga progoni, ili komunicirao s netolerantnim crkvama koje oštro kritiziraju masonstvo, on ne može odbaciti ili poništiti svoj masonski ugovor. Nikakav zakon zemlje na to ne može utjecati. Niti ga podozrenje crkve može oslabiti.» [39]
Tajnost masonstva i magija
Tajnost rada lože, koja se već u prvim stupnjevima osigurava citiranom prisegom, ne služi masonstvu samo da skrije od profanih eventualna okultna iskustva, koja se u biti svode na magiju i koja su dostupna samo određenim posvećenicima.
Masonstvo istodobno od javnosti skriva i angažiranost na političkom realiziranju svojih okultnih zamisli.
U ložama se ne raspravlja o politici na način da to može podijeliti braću raznih stranačkih pripadnosti, ali loža ostaje «uvijek otvorena raspravljanju generalnih političkih problema, koji se odnose na život nacije».[40] Svaki mason u svome političkom djelovanju mora najposlušnije slijediti temeljne nadstranačke masonske direktive.
Masonski «hram» je preokupiran politikom.
«To je laboratorij ideja. U loži se sustavno obrađuju veliki društveni problemi. Ovaj se rad proširuje u javnosti, ponajprije preko saborskih zastupnika i vijećnika koji su slobodni zidari. Oni donose zakonske prijedloge koji su neposredno rezultat rada u sjeni loža. Tako su kontracepcija, pobačaj, banaliziranje rastave braka, plod slobodnozidarskoga razmišljanja. Oni žele riješiti čovjekove probleme tako što će se ukloniti bilo kakav oblik prisile i ovisnosti, s obzirom na moral ili religiju.»[41]
Masonski cilj – dekristijanizacija kršćanstva
Slobodno zidarstvo nameće svijetu svoj agresivni antiteizam i kroz različite «nove duhovnosti«, koje se, premda su izdanak i pećinske baštine, –često pojavljuju i lažno se predstavljaju pod kršćanskim imenom.[42] Masonska dekristijanizacija anglikanizma odavno je okončana, u protestantizmu još traje[43], a pravoslavlje se (posebno u Rusiji) snažno odupire. Papinske enciklike od početka shvaćaju masonstvo kao nastavljanje praroditeljskog htijenja «postati kao Bog» i zato ga osuđuju kao deicidnu protucrkvu. Međutim masonstvo je od svojih početaka pa sve do danas nazočno i u katolicizmu.[44]
Na kraju dvadesetoga stoljeća (knjiga je pisana 1994. op.) jedini organizirani otpor masonstvu pružaju države monoteističkoga islama: Libija, Irak i donekle Iran.
Povijesna je činjenica da su sva masonska politička i pseudoreligiozna iskustva donijela ljudima samo beznadnost. Arthur Guirdham ustvrđuje da živimo u jednoj od najtamnijih epoha europske civilizacije, u kojoj Zlo djeluje najvećom snagom.45 Činjenica je, da je masonstvo gdje god se za trenutak domoglo vlasti, pokušalo i fizičkim ubijanjem uništiti stvarno jednoboštvo u ljudskom društvu.
Prvi put se to dokazalo u masonstvom nadahnutoj Francuskoj revoluciji, koja je proglasila ukidanje kršćanstva i uvela kult «ljudskog razuma» u ime kojega se zatvaralo katoličke crkve, ubijalo svećenike i vjernike. Masoni XX. stoljeća, primjerice Vladimir Iljič Lenjin i Fidel Castro, djelovali su kao Neron i Dioklecijan, opsjednuti mržnjom na Boga.
Novi svjetski poredak i masoni
«Novi svjetski poredak» je oživotvorenje masonskih zamisli i s njegovim ostvarivanjem započeo je progon preostalih vjernih monoteista u židovstvu, kršćanstvu i islamu. Oljeg Platonov, ruski povjesničar i istraživač slobodnoga zidarstva, navodeći između ostaloga, primjere kako u američkim školama zabranjuju raspela s Kristovim likom i izdaju krivotvorene Biblije, zaključuje: «Malobrojne općine istinskih, pravoslavnih kršćana žive slično kao kršćani poganskoga Rima u uvjetima progona i procesuiranja. Oni ne smiju protestirati protiv sveopćega razvrata, sotonizma, ‘sodome i gomore’, što sve preplavljuje SAD…»[46]
Međutim, odnos samozvane američke «demokracije» isti je prema svim pravovjernim monoteistima. «Zanimljiv je paradoks kako američka vlada podupire anti-kršćanske aktivnosti (npr. abortus, homoseksualnost, pornografsku aktivnost), dok istovremeno zabranjuje svako javno očitovanje kršćanstva. Vlada (koristeći novac američkih poreznih obveznika) podupire The National Enlowment for the Arts…Neka od tih ‘umjetničkih djela’ očito su svetogrđe protiv Isusa Nazarećanina – npr. bista Isusa kao transvestita, slika Krista kao narkomana ovisnog o heroinu, fotografija raspela potopljenog u autorovu urinu, ili skice Isusa umiješanog u homoseksualne aktivnosti… Iz različitih je primjera vidljivo također da su sudovi diljem Amerike dosljedni samo u jednom: predodžbi da religija u Americi može biti iznimno opasna! U pitanju nije samo kršćanstvo, nego i ortodoksno židovstvu… U Chicagou, Illinois, grad je nakon četverogodišnje stanke zatvorio trideset crkava na južnoj strani (većinom afričko-američkih) i uskratio građevnu dozvolu za više od dvanaestak crkava –koristeći izuzetno stroge zahtjeve za zone… Danas je gaženje Krista, kršćana i kršćanstva glavni poduhvat na mnogim (ako ne i većini) velikih sveučilišta i srednjim školama diljem Amerike… Bitan element političke korektnosti je potpuna eliminacija religije iz američkog obrazovanja. Jezična pravila sankcioniraju studente ako se suprotstavljaju homoseksualnosti ili pobačaju i ako se zauzimaju ili samo spominju Boga, Krista, Bibliju ili tradicionalne vrijednosti. Za praktičnoga kršćanina američka sredina danas je vrlo neprijateljska okolina.»[47]
Literatura:
30 Boucher, ibid., str. 91.
31 Boucher, ibid., str. 92.; Troisi, ibid., str. 406.
32 V. B. (Preveo i izdao u vlastitoj nakladi), Autentični slobodno zidarski dokumenti. Bez oznake godine i grada izdanja, str. 7.
33 Rituale e istruzioni per il fratello apprendista libero muratore (1 Grado Simbolico). Izdanje Velike lože Italije («Non e destinata alla pubblicita.») Rim, 1988., str. 53. U biti jednako nečovječna zakletva polaže se i u suvremenom američkom masonstvu, kako je to objavio i Jim Shaw (američki mason 33 stupnja, koji se obratio na kršćanstvo).
34 Rituale e istruzioni per il fratello apprendista libero muratore (3 Grado Simbolico). Izdanje Velike lože Italije («Non e destinata alla pubblicita.») Rim, 1991., str. 33.
35 Wilmshurst, ibid., str. 59.- 60., 64., 67.- 68., 70., 85.
36 Wilmshurst, ibid., str. 9., 25.-32.; Serge Raynaud de la Ferriere, Il libro nero della framassoneria. Tarantola, Lugano, bez godine izdanja, str. 66., 168., 209. – 211.
37 Anatolij Berestov, Čislo zverja.(Broj Zvijeri), Ed. Novaja knjiga, Moskva, 1996., str. 143. Ovaj autor, koji je doktor medicinskih nauka i profesor neuropatologije Ruskoga državnoga medicinskog instituta, zaključuje da je masonstvo stvarni sotonizam, a masonska loža sotonska crkva. (Ibid., str. 5, 142).
38Mi, broj 11., za 2000. godinu, str. 16. (Razgovor s obraćenikom M. Calletom preuzet je iz francuskog časopisa «Vision 2000» broj 6., za 1999.)
39 John Daniel, Scarlet and the Beast. Vol. II, JKI Publishing, Tyler, Texas, 1994., str. 77.
40 Per l’Unita massonica. Documenti. Pallazo Brancaccio, Rim, 1951, str. 20. (Interni materijal).
41 M. Callet, ibid.
42 Usp. New Age: Lo strumento della piovra massonica per la distruzione dell’uomo e della societa. Atti del 2 Convegno di Studi Cattolici, Rimini, 28-29-30 ottobre 1994., Rimini 1995., str. 112. U (po broju stanovništva i zemljopisno maloj) Hrvatskoj do kraja rujna 2000. godine djelovale su 73 (sedamdeset i tri) «Nekršćanske pseudoreligiozne sljedbe i duhovnosti New age-a», koje se posebno predstavljaju i kao različite škole alternativne tehnike i terapije. Usp. Studia croatica –Sveučilište u Zagrebu– Filozofski fakultet Družbe Isusove, Internet http://petar.ffdi.hr/nrp/7-2.html.
43 Milijuni američkih baptista, metodista, prezbiterijanaca i episkopalijanaca misle da je prihvatljiva istodobna pripadnost crkvi i loži. Usp. Charles Madden, Freemasonry. TAN Books, Rockoford, Illinois, 1995., str. 53.
44 Mason Carlos Vasquez Rangel, u povodu imenovanja svoga masonskog subrata Enrique Olivaves Santane za ambasadora Meksika pri Svetoj Stolici, izjavio je sljedeće: «Sigurno je da će on (Santana) tamo (u Vatikanu) naći mnogo reakcionara, ali također i mnogo braće masona. U više dijelova vatikanske države djeluju četiri masonske lože. Neki od visokih vatikanskih dužnosnika su slobodni zidari. Oni također kao i mi pripadaju škotskom obredu, ali u jednoj nezavisnoj organizacionoj formi». Ova je izjava objavljena u časopisu katoličkih progresista «Processo», (broj 832. od 12. listopada 1992.). Usp. Manfred Jacobs, Die Freimaurerei als Politischer Faktor. Pro Fide Catholica, Durach, 1993., str. 81.-82.
45 A. Guirdham, L’ Ossessione diabolica. Diavolo e forze del male nell’ origine delle neurosi. Tattilo Editrice, Rim, 1974., str. 172. Guirdam (koji je pola stoljeća d
Tekst se nastavlja ispod oglasa
