Marina Katinić Pleić, filozofkinja i članica Društva hrvatskih književnika (DHK), poslala je otvoreno pismo DHK-u povodom njegovog priopćenja u kojem se ukazuje na “neprihvatljivu praksu naknadnoga oduzimanja jednom dodijeljene književne nagrade zbog pritiska medija i dijela javnosti članu Društva Milku Valentu“.
> Ivica Granić: Nagrada Valentu ilustrira hrvatsku intelektualnu dekadenciju
Na početku svog pisma, Katinić Pleić utvrđuje činjenično stanje: “U slučaju dodjele Goranovog vijenca Milku Valentu, ‘dio javnosti’ reagirao je zbog otvorenog propagiranja pedofilije (zgodimice i dječje pornografije) u književnim i neknjiževnim iskazima dotičnoga autora. ‘Silovao sam je i bila je dobra/ bila je rezbareno mlijeko mladosti/ deflorirani užas/ himen u dronjcima’, kaže lirski subjekt u Valentovoj pjesmi ‘Ambijentalno-dijetalno’ koja tematizira silovanje djevojčice”.
Potom je ustvrdila i kako je Valent u intervjuu za časopis Artikulacije sa žaljenjem je ustvrdio da se posjedovanje dječje pornografije „kažnjava čak kaznom zatvora“ dok je, kako navodi, pedofilija „prirodna seksualna orijentacija“.
> Tko su članovi žirija koji su dodijelili ‘Goranov vijenac’ pjesniku koji normalizira pedofiliju?
Katinić Pleić: Što je pogrešno u oduzimanju nagrade?
S obzirom da je Upravni odbor osudio Valentove izjave u dotičnom intervjuu, Katinić Pleić postavlja pitanje: “Je li javnost (ili njezin dio) s pravom izrazila zgražanje i ukazala na neprihvatljivost dodjele pjesničke nagrade dotičnom autoru? Ako jest, što je pogrešno u oduzimanju nagrade? Ako nije, koja je zapravo uloga javnosti u društvu?”
Zatim je kazala kako neće komentirati moralni integritet povjerenstva za dodjelu Goranova vijenca, koje je bilo upoznato sa sadržajem Valentova opusa, kao ni njihove pohvale njegovoj „estetici“ i vještom izbjegavanju „tradicionalnog fašizma smisla“, kao ni usporedbu Valenta s Majakovskim.
> Skandalozno?! Valentov intervju o pedofiliji objavljen u časopisu kojeg plaća Ministarstvo
Slučaj Matzneff
Međutim, želi ukazati na činjenicu da je Gabriel Matzneff (Neuilly-sur-Seine, 1936.), slavljeni francuski pisac i dobitnik prestižnih književnih nagrada, u svojim literarijama i pamfletima godinama opisivao kako je na Filipinima u okviru seks-turizma općio s dječacima od osam do četrnaest godina, te kako voli spavati s maloljetnicama jer one „još nisu otvrdnule, još su drage“.
Nitko nije reagirao osim kanadske spisateljice Denise Bombardier, piše Katinić Pleić, koju je zbog nazivanja Matzneffova ponašanja zlouporabom moći francuski književni kritičar Philippe Sollers nazvao kujom.
Matzneff je svisoka prokomentirao kako Bombardier nema pravo na taj način prosuđivati „književno djelo“. Nadalje, kritičar Pol Vondromme 1974. nazvao je Matzneffa „najznačajnijim piscem svoje generacije“.
Sve je išlo glatko do 2020., kada je francuska izdavačica Vanessa Springora objavila roman „Pristanak“ u kojem je opisala kako je s 14 godina postala žrtvom Matzneffove manipulacije i kako joj je seksualna „veza“ s triput starijim muškarcem uništila mladost i trajno ostavila posljedice na njezinu mentalnom zdravlju. Pokrenut je kazneni postupak protiv Matzneffa, ali nikada nije osuđen zbog roka zastare.
> Slučaj Valent: Eksplicitni sadržaji drugih autora nekoć su gurani u lektiru
Društvo slijepo na moralno bolestan diskurs
Nakon što je prepričala ovaj slučaj, Katinić Pleić poslala je poruku kako ne sugerira da je nesuđeni dobitnik Goranova vijenca počinio kaznena djela poput Matzneffa, nego da je moguće da zbog navodne veličine nekog umjetnika društvo postane slijepo prepoznati moralno bolestan diskurs koji ispisuje i normalizira.
“Ne treba dokazivati da djeca ne mogu dati pristanak na spolni čin s odraslom osobom zbog nedovršenosti njihova neurobiološkog razvoja. Ne treba dokazivati ni kako spolno zlostavljanje djece ostavlja duboku i trajnu štetu na njihovu psihofizičkom zdravlju i dobrobiti. Treba, međutim, istaknuti kako je industrija seksualnog iskorištavanja djece jedna od najbrže rastućih industrija svijeta te kako je pedofilski lobi aktivan i prisutan na svim razinama društva – kao što su nedavno pokazali i Epsteinovi dokumenti. Javni pokušaji normalizacije pedofilije, kakvima s vremena na vrijeme svjedočimo, i obrana takvoga diskursa pljuska je žrtvama – od kojih mnoge progovore tek nakon mnogo godina – i utiranje puta budućim zločinima”, napisala je Katinić Pleić.
Na kraju je zaključila da se estetika ne može odvojiti od etike. Odnosno: “Književnost se ne događa u zrakopraznom teorijskom vakuumu, nego u konkretnoj društvenoj zajednici. Književna ‘genijalnost’ ne može ekskulpirati autore od prosudbe kojoj podliježu svi ostali. Ili su možda književnici nadčovjeci onkraj dobra i zla?“, upitala je DHK.