Goranov vijenac oduzet je pjesniku Milku Valentu nakon što je u javnost dospjelo da je u svojim stihovima opjevao silovanje maloljetnice, a u intervjuima iznosio stavove kojima se relativizira i brani pedofilija. Ovaj slučaj ne otvara samo pitanje granica umjetničke slobode, nego i odgovornosti onih koji su takvu nagradu uopće dodijelili. Naime, žiri koji je procijenio da Valent treba biti nagrađen sastavljen je od afirmiranih književnih kritičara, pjesnika i teoretičara – Tomislava Brleka, Dorte Jagić, Andrijane Kos Lajtman, Branislava Oblučara i Marka Pogačara.
Oni su, dobro upoznati s Valentovim književnim opusom, u obrazloženju nagrade istaknuli autorovu dugogodišnju produktivnost, eksperimentalni pristup te slobodu u tematiziranju društveno osjetljivih i tabuiziranih tema.
Uvidom u biografiju članova žirija jasno je da pripadaju lijevo-liberalnom političkom spektru te da je njihov pogled na književnost, egzistenciju i moral prilično liberalan i otvoren eksperimentiranju. Promatrajući dodjelu nagrade Milku Valentu unutar ovog konteksta, sasvim je jasno zašto je do toga došlo.
>Goranov vijenac oduzet pjesniku koji je opjevao silovanje maloljetnice, a u intervjuima brani pedofiliju
Marko Pogačar: ”Ustaše zovimo ustašama, klerofašiste – klerofašistima…”
Marko Pogačar hrvatski je pjesnik, prozaik, esejist i književni kritičar rođen 1984. godine u Splitu. Diplomirao je komparativnu književnost i povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Autor je osamnaest knjiga, među kojima se ističu pjesničke zbirke Pijavice nad Santa Cruzom, Poslanice običnim ljudima, Predmeti, Crna pokrajina, Zemlja Zemlja, Knjiga praznika i Ponoćni glagoli. Njegova djela prevedena su na desetak jezika, a tekstovi na više od trideset. Dobitnik je niza domaćih i međunarodnih nagrada te djeluje kao urednik u kulturnim publikacijama poput Zareza, Quoruma i portala Kritika-HDP.
Pogačar je antifašist koji je u jednoj emisiji ustvrdio kako ”mi nemamo toliko ustaša, ali imamo domobrane, a s njima nećemo nigdje stići”.
Poznata je i njegova izjava: “Ustaše zovimo ustašama, klerofašiste – klerofašistima, a razbojnike – razbojnicima.”
Pogačar piše za portal Novosti. U svojim tekstovima na ovom portalu dosljedno promovira ljevičarsku ideologiju. U njegovoj književnoj kritici prepoznaje se politički aktivizam. Sustavno napada hrvatsku desnicu i tradicionalne vrijednosti, dok istovremeno relativizira opasnost od fašizma izjednačavajući ga s liberalnom demokracijom u svojoj izjavi da “ni fašizam ni liberalna demokracija nisu kraj”.
Pogačarov nihilizam i izgubljeni sustav vrijednosti
Dao je intervju i za Telegram gdje je ustvrdio kako ”ni fašizam ni liberalna demokracija nisu kraj, te da je borba stalna’. Pogačar ima izrazito nihilistički pogled prema stvarnosti, bez autentične vjere i nade.
”Ako niste religiozni – a i vjera je, svakako, oblik petlje, tek u tom slučaju, dalo bi se argumentirati, izlaza zapravo zaista nema, barem u klasičnoj monoteističkoj eshatologiji – svjesni ste da ćete se prije ili kasnije suočiti sa zidom smrti, odnosno ni sa čim, i da su sve vaše opcije s ove strane, u vašim rukama. Ako bog neće pomoći, a sve nas uči da temeljito i očajno neće, sva nada položena je upravo u samo to pisanje, ili što već drugo bilo, u akciju, dakle, kojom se borimo za svoje ovdje i sada; da što ljudskije, ispunjenije, ako hoćete sretnije proživimo taj život, jedino što jest”, kazao je Pogačar za Telegram.
>Zakoni i maksimalne kazne: Kako se u europskim državama kažnjavaju pedofili?
Tomislav Brlek
Tomislav Brlek je hrvatski književni teoretičar, esejist i sveučilišni profesor. Diplomirao je engleski jezik i književnost te španjolski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i zaposlen od 1996. godine, prvo na Odsjeku za anglistiku, a od 2000. na Katedri za opću povijest književnosti Odsjeka za komparativnu književnost. Na istom je fakultetu stekao magisterij i doktorat iz povijesti književnosti.
U međunarodnim i domaćim stručnim časopisima objavio je više radova s područja povijesti i teorije književnosti. Član je Hrvatskog društva filmskih kritičara, Društva književnih prevodilaca te predsjednik Hrvatskog semiotičkog društva. Član je uredništva magazina za izvedbene umjetnosti Frakcija te suurednik časopisa za kulturu 15 dana.
Brlek je poznat i po svojoj esejskoj i kritičarskoj djelatnosti te ima značajnu ulogu u oblikovanju hrvatske i regionalne književno-teorijske scene.
Brlekov poseban odnos s Jergovićem
O Brleku je pisao Miljenko Jergović u svojim tekstovima, posebno ističući njegovu sposobnost da ”književnost interpretira na ozbiljan i promišljen način”. Na svom blogu, Jergović je objavio četiri njegova teksta. Brlek s druge strane s jednakim poštovanjem govori o Jergoviću.
Njihova suradnja uključuje i zajednička pojavljivanja na književnim događanjima, tribinama i festivalima, gdje su sudjelovali u raspravama i predstavljanjima knjiga.
Primjerice, na predstavljanju Brlekove knjige “Od Matoša do Maleša” u Rijeci, Miljenko Jergović je analizirao i komentirao Brlekovu koncepciju antologije i izrazio svoje viđenje književnog projekta.
Intervju za Novosti i Brlekova vizija književnosti
U intervjuu za Novosti 2020. godine, Brlek otkriva svoj pogled na književnost, na autonomiju književnosti. Kaže da književnost ne bi trebala biti podređena moralu, tržištu ni ideološkim aparatima.
”Autonomija književnosti ne izdvaja je iz povijesti i politike, nego joj upravo omogućuje društveno i političko djelovanje. Podredi li se književnost moralu, kako hoće ideološka kritika bilo koje fele, ili je reguliraju izdavači ili cehovi, što u krajnjoj liniji znači tržište, onda te mogućnosti očigledno nema. To je objasnio Rancière.”
”Književnost ne spada u ideološke aparate jer umjesto pasivnog, dogmatskog, prihvaćanja iskazanog traži aktivno, odgovorno, sudjelovanje čitatelja. Tumačenje književnog teksta u moralnoj ili političkoj vizuri svodi ga na pamflet, kao što ga određenje stilskim ili žanrovskim kategorijama pretvara u kič”, kazao je Brlek za Novosti.
>Reakcije na Valenta i žiri: ‘Dobro su znali što nagrađuju’
Feministkinja Dorta Jagić
Dorta Jagić je hrvatska je pjesnikinja, spisateljica, prevoditeljica i kazališna redateljica rođena 1974. godine u Sinju. Diplomirala je filozofiju i religijsku kulturu na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu te djeluje kao samostalna umjetnica. Dobitnica je niza prestižnih nagrada, među kojima se ističu Goranova nagrada za mlade pjesnike, Europska nagrada za slobodu u Poljskoj te Goranov vijenac za ukupni pjesnički doprinos.
Njezin književni opus obuhvaća poeziju, prozu, drame i putopise, a djela su joj prevođena na desetak svjetskih jezika. U djelima tematizira među ostalim socijalnu i rodnu ”nepravdu”.
Njezina poezija afirmira žensku slobodu. Za sebe kaže da nije feministkinja u užem smislu riječi. No ipak, u jednom intervjuu naglašava: ”… po svemu što proučavam i pišem, ispostavilo se da sam itekako feministkinja, ali ona koja toga još nije postala svjesna. U mojoj poeziji i prozi već deset godina glavni protagonist je uvijek žena, i ne samo zato što sam ja, eto slučajno, isto žena. Vjerojatno bi me sva ta rodna povijesna nepravda, kao i suvremena ženska problematika zanimala i da sam kojim slučajem neki znojavi, dlakavi muškarac. Dovoljno je reći da se književni projekt na kojem radim više od godinu dana bavi brojnim zanemarenim, a zanimljivim biblijskim ženama. Radni naslov te zbirke eseja je ‘Ljepša polovica Biblije’.”
”Kršćanski feminizam”
Jagić je svojevremeno dala i intervju za lezbijski portal VoxFemine gdje je govorila o ”kršćanskom feminizmu” i pomaku s katoličanstva prema protestantizmu koji više odgovara njezinoj liberalnoj interpretaciji stvarnosti.
Jagić se u svom opusu bavi biblijskim temama, točnije ženama u Bibliji, ali ih ne interpretira kao Marulić, već više protestantski, iskrivljeno. Na sličan način doživljava i Isusa Krista. Dakle, ne kao Mesiju – pravog Boga i pravog čovjeka, spasitelja, već kao revolucionara, čovjeka bez božanske dimenzije, punkera i borca za socijalnu i rodnu pravdu.
Za Novi list je kazala: ”Ne možeš reći za Isusa nešto loše ako znaš tko je on bio. Bio je junak, panker, tako ga ja vidim; hrabar i pošten tip koji je ustao protiv farizeja, protiv socijalne nepravde. Družio se s obespravljenima, bolesnima, s kurvama! Ovaj Isus kakvog grade danas, to nije pravi Isus, nego beživotna lutka, šuplja marioneta.”
>Počinje Goranovo proljeće – najveća pjesnička manifestacija
Jagić o Valentu: ”I to je ljepota pjesničke slobode, da postoje strasni kontroverzni pjesnici…”
Jagić je prva reagirala među članovima žirija na povlačenje nagrade Milku Valentu. Ona smatra kako u ponašanju i pisanju Valenta nema ništa sporno. Dapače, sve je opisala kao svojevrsni ”lov na vještice”, svrstavši i sebe u istu kategoriju umjetnika koji ”odskaču iz tradicionalnih moralnih okvira”. Normalizacija pedofilije (i u književnosti i u stvarnom životu) za nju je očito stvar ”umjetničke slobode” koju nitko ne bi trebao osporavati:
Antifašistica Andrijana Kos Lajtman
Andrijana Kos Lajtman hrvatska je pjesnikinja, sveučilišna profesorica i književna znanstvenica rođena 1974. godine u Čakovcu. Diplomirala je kroatistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 2010. godine i doktorirala temom o autobiografskom diskursu u dječjoj književnosti.
Danas djeluje kao redovita profesorica na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje predaje kolegije iz hrvatske i svjetske književnosti, s posebnim naglaskom na dječju književnost.
Svjetonazor Kos Lajtman mogao bi se protumačiti kao lijevo-liberalni. Na društvenim mrežama dijeli političke poruke usmjerene protiv države Izrael. Podijelila je i peticiju protiv javnih istupa profesora Borisa Havela.
Osim književnošću, Kos Lajtman se bavi i filmom. Autorica je dokumentarno-eksperimentalnih filmova ”Tihi rubovi” (2019.) i ”Dan antifašizma” (2019.) u suautorstvu s partnerom i filmskim kritičarom Damirom Radićem koji piše za Novosti. Radić je istaknuti antifašist koji na društvenim mrežama, osim antifašizma, promovira i antiizraelske objave te politiku Dalije Orešković.
Kos Lajtman je svojedobno na Facebooku podijelila i peticiju protiv molitelja na trgu:
Kos Lajtman je članica Hrvatskog društva pisaca (HDP) i Hrvatske udruge istraživača dječje književnosti (HIDK). Urednica je i voditeljica književno-kulturne tribine KAČ na Učiteljskom fakultetu.
Zaista je bizarno da Kos Lajtman koja se bavi dječjom književnošću daje nagradu književniku koji normalizira pedofiliju na svakom nivou.
>Počinje Goranovo proljeće – najveća pjesnička manifestacija
”Free Palestine” i Branislav Oblučar
Branislav Oblučar je hrvatski je pjesnik, književni kritičar, esejist i sveučilišni nastavnik. Diplomirao je komparativnu književnost i kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2004. godine, gdje je 2014. doktorirao s temom o pjesmi u prozi i tvarnoj imaginaciji u poetici Danijela Dragojevića. Od 2008. zaposlen je na Odsjeku za komparativnu književnost zagrebačkog Filozofskog fakulteta, gdje danas djeluje kao docent.
Autor je dviju knjiga poezije – Mačje pismo (2006.) za koju je dobio Goranovu nagradu za mlade pjesnike i Pucketanja (2010.), te znanstvene monografije Na tragu Kornjače: pjesma u prozi i tvarna imaginacija u poetici Danijela Dragojevića (2017.). Član je uredništva časopisa Quorum i programskog odbora pjesničkog festivala Goranovo proljeće. Njegovi znanstveni interesi usmjereni su na suvremeno hrvatsko pjesništvo, avangardu, pjesmu u prozi i ekokritiku.
Oblučar ne pokazuje pretjerano svoje političke afinitete u javnom prostoru poput njegove kolegice Kos Lajtman. No, ipak na Instagramu ističe: ”Hold my binoculars *** Free Palestine”. Iz toga jasno poručuje na kojem političkom spektru se nalazi.
Oblučar je svojevremeno napisao i tekst za Novosti o Danijelu Dragojeviću.
Osim što piše za Novosti i smatra da ”Palestinu treba osloboditi”, Oblučar smatra kako su u Hrvatskoj ugrožena LGBT prava. Tako se našao na listi potpisnika peticije #LGBTproglas2016 kojom se tražilo poboljšanje prava LGBT osoba u Hrvatskoj.
>Seksualno zlostavljanje djece: Pedofilija – tajna uništenog djetinjstva
Svi članovi žirija se međusobno poznaju, dok Tomislav Brlek, Marko Pogačar i Branislav Oblučar redovito surađuju na istim književnim platformama i manifestacijama. Zajednički djeluju kao članovi žirija koji dodjeljuju najveće hrvatske pjesničke nagrade, sudjeluju u programima festivala i objavljuju na portalu Kritika.
Njihova se imena redovito pojavljuju u istom kontekstu akademske kritike, književne teorije i uredničkog rada, tvoreći prepoznatljivu grupu lijevo-liberalnih intelektualaca koji dijele sličan pristup književnosti i javnoj riječi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.