Društvo hrvatskih književnika ima novo vodstvo. Novi predsjednik je Dino Milinović, povjesničar umjetnosti i književnik.
Na Izbornoj skupštini održanoj u subotu 20. lipnja u prostorijama Matice hrvatske uz predsjednika izabrani su i dopredsjednici Mirko Ćurić i Ivica Matičević te članovi Upravnog odbora, Nadzornog odbora, Časnoga suda i Odbora Fonda Miroslav Krleža, objavio je DHK.
Milinović: Moramo zatomiti nešto od naših razlika i poticati ono zajedničko
U svojemu govoru novi predsjednik Dino Milinović pozvao je na ponovnu uspostavu osjećaja zajedništva u DHK-u, naglašavajući kontinuitet hrvatske književnosti od Marulićevih dana do danas, ističući kako hrvatski književnici i u naše vrijeme, kao i tada, moraju biti začinjavci – promicati hrvatski jezik i boriti se za njega, nasuprot trendovima društvene marginalizacije kulture i književnosti.
„Ono što vam mogu obećati jest da ću stalno raditi na tome da se svi u ovom našem Društvu doživljavamo kao ‘mi’, a ne kao ‘lijevi’ i ‘desni’, kao ‘ustaše’ i ‘partizani’. Znam da to nije uvijek lako, znam da svi imamo različite obiteljske povijesti, različita mišljenja, temperamente… ali ako želimo da naše Društvo ponovo bude onaj svjetionik o kojemu sam govorio pozivajući se na naše prethodnike, onda moramo zatomiti nešto od naših razlika i umjesto toga poticati ono što osjećamo kao zajedničko, a to je promicanje kreativnosti s jedne strane, te kulture pamćenja s druge. To se odnosi kako na poštivanje živih, tako i čuvanja sjećanja na mrtve hrvatske književnike“, rekao je novi predsjednik DHK.
Podcrtavajući unutarnji pluralizam DHK i otvorenost novim strujama i mladim književnicima čiju je nazočnost na Skupštini posebno pozdravio, Dino Milinović završio je svoj govor izražavajući nadu da će se sljedeća Skupština DHK ponovno održati u prostorijama Društva na Trgu bana Jelačića, zatvorenima za javnost zbog konstrukcijske obnove.
Tko je Dino Milinović?
Dino Milinović rođen je u Zagrebu 1959. Završio je studij povijesti umjetnosti i arheologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te poslijediplomski studij na Sorbonni u Parizu gdje je magistrirao. Doktorirao je na temu Bjelokosnog plenarija iz riznice Zagrebačke katedrale na zagrebačkome Filozofskom fakultetu gdje od 2001. predaje na Odsjeku za povijest umjetnosti, danas u zvanju redovitoga profesora. Bio je tajnik Hrvatske komisije za suradnju s UNESCO-om i savjetnik za kulturu u Veleposlanstvu RH u Francuskoj.
Objavljuje romane (Kradljivac uspomena, Tamo gdje prestaje cesta, Skriveno, Marulov san), koji su doživjeli filmske i radio-adaptacije, dramske tekstove (Vječan kao Ahilej, Svijet je muškog roda), znanstveno-stručne monografije s područja kasnoantičke i ranokršćanske umjetnosti i ikonografije (Nova post vetera coepit, Seuso ‒ autopsija jednog slučaja, Umjetnost crkvenih riznica) kao i brojne studije i članke u periodici, na hrvatskom, francuskom i engleskom jeziku.
Osim Društva hrvatskih književnika, član je Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Matice hrvatske i Pasionske baštine. Brojne studije i članke objavljuje na hrvatskom, francuskom i engleskom jeziku, stoji u njegovoj biografiji na stranicama Matice hrvatske.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr



Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.