Polaganjem cvijeća i vijenaca u Spomen-parku Brezovica kod Siska u srijedu je obilježen Dan antifašističke borbe, 22. lipnja. Ovaj državni praznik obilježava osnivanje Prvog partizanskog odreda u Hrvatskoj 1941. u Brezovici kod Siska.
U Spomen-parku Brezovica kod Siska održana je prigodna svečanost na kojoj su sudjelovali predsjednik Republike Zoran Milanović, izaslanik predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića, ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica i izaslanik predsjednika Hrvatskoga sabora, sisačko-moslavački župan Ivan Celjak.
Na svečanosti su se pojavili bivši predsjednici RH Ivo Josipović i Stjepan Mesić. Došla je i SDP-ova gradonačelnica Siska Kristina Ikić Baniček te zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević s SDP-ovim predsjednikom zagrebačke Skupštine Joškom Klisovićem.
Bili su tamo i potpredsjednik Sabora Davorko Vidović, ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić te predsjednik Vrhovnoga suda Radovan Dobronić.
Predsjednik Zoran Milanović je, javlja Hina, u svom je govoru, naglasio da antifašizam nije iskorijeniv i neće tek tako nestati. ”Taj korijen je dubok, osjećaj, emocija, jer to je sastavni dio hrvatskog puta i jedna od žila koji čine naš korijen”, rekao je.
Referirajući se na vrijeme nastanka Prvog partizanskog odreda te kasnijih događaja u povijesti Hrvatske, poručio je da se danas nemamo čega stidjeti jer je ”naš put bio pravedan i uspješan”.
Ministar Malenica naglasio je da je antifašizam dio identiteta i povijesti hrvatskog naroda, utkan u hrvatsku državnost te da je prihvaćenje vlastite povijesti- i dobrih i loših strana- znak zrelosti jednog naroda društva i države.
Župan Celjak rekao je da su najveći heroji u hrvatskoj povijesti hrvatski branitelj iz Domovinskog rata jer su ostvarili stoljetni san Hrvatica i Hrvata o slobodi, samostalnosti i neovisnosti, a granice u kojem ostvarena Republika Hrvatska, istaknuo je, izborili su upravo antifašisti i antifašistička borba.
Dr. sc. Vlatka Vukelić o Danu antifašističke borbe
Dr. sc. Vlatka Vukelić prije tri je godine za Narod.hr analizirala ovaj praznik i povijesni kontekst.
”Prvi partizanski odred nije bio forsiran pojam u socijalističkoj Jugoslaviji. Bio je na margini službene povijesti NOB-a do razine da su tadašnji službeni povjesničari često krivo pisali ime Vlade Janjića Cape, kojega smatramo vođom te formacije.
Nakon okupljanja u kolovozu 1941. to je skupina koja vrši napade na lokalne policijske postaje uokolo Siska, napada službenike tadašnje policije koji vjerojatno nikada nisu Pavelića niti ga upoznali, kamoli da su bili pripadnici ustaškoga pokreta i organiziraju nekoliko napada na željezničku strukturu, primjerice u Lekeniku i u Sunji, čime je i prijevoz civilnog stanovništva postao opasan.
Diverzije na željezničku infrastrukturu biti će jedan od razloga onako lošeg načina transporta izbjeglica s područja Bosne koji će postati intenzivan od proljeća 1942. Dakle, službena socijalistička historiografija nije Prvom partizanskom odredu iz Siska pridavala ni pozornost ni značaj, a Vlado Janić Capo nije bio važan i rado viđen partijac u službenoj jugoslavenskoj političkoj plejadi.
Naravno, jasno je zašto je Franjo Tuđman inzistirao na ovome danu. On je težio ka jedinstvenoj Hrvatskoj u trenutku agresije na nju, a bio je svjestan preostalih struktura. Također, imao je potrebu staviti protutezu Srbu i tzv. Danu ustanka. No danas smo dokazali kako u Srbu nije bilo ustanka, već se tamo dogodilo klanje, pa je sramotno da se tamo ista obilježava, taman u organizaciji dva lokalna društva.
Samim time ni Dan antifašizma vise nije nužno zlo, jer nikada i nije slavio i promicao tekovine svih ljudi u borbi protiv fašizma već samo i isključivo tekovine NOB-a, a to je selekcijski i diskriminacijski”.