Koić i Banić: Deset tisuća pitanja o jasenovačkim žrtvama

Foto: Fah

Do sada je u objavljenim tekstovima koje ste mogli čitati na Narod.hr-u argumentirano pokazano da se oko 10.000 imena navodnih žrtava ne bi smjelo nalaziti na jasenovačkom popisu. U ovom tekstu problematizirat će se još 10.000 jasenovačkih žrtava. Usporedbom broja žrtava iz mrežnog popisa Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac i podatka o žrtvama iz digitalnog arhiva Yad Vashema moglo bi se zaključiti da su autori jasenovačkog popisa četiri puta sposobniji od djelatnika i suradnika Yad Vashema. JUSP Jasenovac bolji od Yad Vashema i ostatka svijeta! To je fenomenalan uspjeh i nevjerojatan doprinos istini i stabilnosti u ovom vremenu lažnih vijesti i nekontroliranih revizionista. Nije lako postati najbolji na svijetu. Jusp über alles!

Krajem siječnja 2018. godine u digitalnom arhivu Yad Vashema bilo je 17.329 zapisa na upit za mjesto smrti Jasenovac i 2.067 zapisa na upit za mjesto smrti Stara Gradiška. Sveukupno 19.396. zapisa za oba logora. Ako se ne uzmu u obzir zapisi kojima su izvor podatci iz raznih srpskih i jugokomunističkih pamfleta, popisa i lista tj. kad se uzmu u obzir samo podatci kojima su izvor iskazi rodbine, prijatelja i židovskih organizacija, tzv. Page of Testimony (PoT), krajem siječnja 2018. godine u digitalnom arhivu Yad Vashema bio je 4.061 zapis tj. bilo je toliko digitalnih obrazaca na upit za mjesto smrti Jasenovac i 423 kod kojih je mjesto smrti Stara Gradiška. Sveukupno je za ta dva logora bilo 4.484 zapisa kojima su izvor podataka Page of Testimony.

Broj zapisa uvijek je veći od broja potencijalnih ratnih žrtava jer može biti i po nekoliko zapisa koji se odnose na istu žrtvu. Osim toga neki zapisi nisu o stradalima, već se u njima navodi da je netko bio logoraš i primao pakete ili da je bio na prisilnom radu i sl. U 44 slučaja u zapisima nije bilo imena ili prezimena pa ti zapisi zbog nemogućnosti provjere ili usporedbe nisu uzeti u obzir. Broj višestrukih zapisa za istu žrtvu tj. redundanata u digitalnom arhivu Yad Vashema za logor Jasenovac u promatranom razdoblju je 969, a za Staru Gradišku 87 tj. 1.056 oba logora. Još je 135 višestrukih zapisa za žrtve kod kojih se kao mjesto smrti navode oba logora. Kad se broj od 4.484 zapisa umanji za 1.235 višestrukih i neprovjerljivih zapisa dobije se 3.249 potencijalnih žrtava za logore Jasenovac i Stara Gradiška. Ovo je okvirna brojka jer teško je točno usporediti sve zapise zbog njihove različite kvalitete podataka. Neki zapisi su vrlo oskudni s identifikacijiskim podatcima, a dodatni problem mogu biti pogreške u digitalnim obrascima. Primjerice zatipci nastali tijekom prijepisa obrazaca iz pisanog oblika u digitalni format te prijevodi s različitih jezika pri čemu je dodatni problem kod translacije iz različitih alfabeta. Takve se greške akumuliraju i otežavaju pretragu. Uz to jedan od manjih problema kod usporedbe podataka su alteracije imena primjerice Petar – Pinkas, Regina – Rivka,, Resa – Roza – Reizl, Tereza – Reizl, Šlomo – Mirko, Gina – Yenta – Jeanette ili prezimena Adler – Abler, a veći problem za automatiziranu pretragu su potpuno različita višestruka imena kod nekih žrtava primjerice Irena Rivka Eidel Khaia ili Elza Yehudit. Ta imena u različitim zapisima tj. prema različitim izvorima mogu biti pojedinačna ili u različitim kombinacijama. To se može riješiti pomoću imena roditelja, supružnika i tome sličnog, naravno, samo u slučajevima kada su ti podatci navedeni u obrascu. Kako je već prije navedeno, nakon što se makne višak i manjkavi podatci, u digitalnom arhivu Yad Vashema ostaje oko 3.249 potencijalnih žrtava iz logora Jasenovac i Stara Gradiška. To još uvijek nije konačna brojka jer se još moraju verificirati svi preostali zapisi, a među njima ima i onih kojima tamo nije mjesto. Primjerice, kad se tih 3.249 zapisa usporedi s imenima židovskih žrtava u do sada publiciranim tekstovima za koje je pokazano da ne bi smjeli biti na jasenovačkom popisu i kad se makne podudarne, ostaje 3.146 potencijalnih žrtava. To je otprilike najveći mogući broj potencijalnih žrtava za logore Jasenovac i Stara Gradiška prema podatcima iz digitalnog arhiva Yad Vashema. Naravno, može se ići još dalje pa ako se usporede navedeni podatci sa zapisima iz digitalnog arhiva Yad Vashema primjerice sa žrtvama iz logora Đakovo kojima su izvor iskazi rodbine, prijatelja i židovskih organizacija, može se naći stotinjak usporedivih žrtava, a tako se može napraviti i s ostalim mjestima smrti kao što su Auschwitz pa srpski logori Sajmište, Banjica, Topovske šupe, Šabac, Crveni krst itd.

Blam ili Blum
Digitalni arhiv Yad Vashema je ogromna baza podataka u kojoj ima iskaza o pojedinačnim žrtvama, ali i raznih popisa žrtava. Izvori tih podataka su različiti, a vjerodostojnost podataka ovisi o samim izvorima tj. o autorima tih podataka. Primjerice uvjerljiviji su iskazi bliske rodbine iz 1950-ih dok su sjećanja još bila svježa, a svjedoci vremena još bili vitalni nego iskazi poznanika iz 1990-ih koji nisu iz prve ruke i mogu biti kontaminirani utjecajem dugodišnje propagande. Ekstreman primjer nepouzdanih podataka je često spominjani Spiska žrtava rata. Ustvari to je srbijanska inačica komunističkog popisa žrtava iz 1964. godine (SZSJ64) publicirana tijekom Domovinskog rata. Takav uradak može poslužiti samo kao kontrolni izvor podataka ili dokaz pomoću negacije.

Dobar primjer kako se dodatnom provjerom podataka može još smanjiti broj potencijalnih jasenovačkih žrtava u arhivu Yad Vashema je Emerik Blum. Prema jednom zapisu iz Yad Vashema u Jasenovcu je ubijen Emerik Blum, star 30 godina, rodom iz Sarajeva. Kao izvor podataka navodi se Community Yugoslavia, ali iz toga nije jasno radi li se o nekoj židovskoj općini ili o nekom udruženju preživjelih Židova s područja nekadašnje Jugoslavije. Prema navedenoj starosti od 30 godina možemo pretpostaviti da je taj Emerik Blum rođen vjerojatno između 1911. i 1915. godine, a to odgovara Emeriku Blumu iz Sarajeva rođenom 1911. godine. On je bio gradonačelnik Sarajeva nakon Drugog svjetskog rata sve do svoje smrti 1984. godine. Blum je 1941. godine interniran u logor Jasenovac gdje je taj po struci inženjer elektrotehnike bio zadužen za održavanje logorske električne centrale sve do svog bijega iz logora 1944. godine. U Yad Yashemu je još jedan zapis u kojem se spominje inženjer Emerih Blum, ali kao logoraš koji je u ožujku 1943. godine u logoru Stara Gradiška dobio paket od Židovske općine Zagreb. Važno je spomenuti i da je Blum bio osnivač i direktor sarajevskog Energoinvesta. Ta tvrtka izdala je jednu monografiju s imenima navodnih jasenovačkih žrtava. Kakva je vjerodostojnost tih podataka najbolje svjedoči to da su djelatnici JUSP Jasenovac u zadnjoj reviziji s popisa maknuli neka imena kojima je izvor podataka bila baš ta gore spomenuta tvornička monografija. O tome je opširnije već pisano u jednom od prethodnih tekstova.

Alat istine
Bez obzira na svoju nesavršenost arhiv Yad Vashema je moćan alat za istraživanje istine jer omogućuje istraživačima usporedbu i provjeru podataka, a sve ostalo ovisi samo od njihovih sposobnosti. Primjerice, u mrežnom jasenovačkom popisu nalaze se i osobe opisane u nastavku. Sarika Heršković rođena 1923. godine, iz Vinkovaca, otac Izidor, prema podatcima iz knjiga M. Švob i A. Miletića stradala je 1942. godine u Jasenovcu. Sara Beck rođena 1922. godine, također iz Vinkovaca, očevo ime nije navedeno, prema podatcima iz komunističkog popisa iz 1964. godine (SZSJ64) i knjige M. Švob i ona je stradala 1942. godine u Jasenovcu. Treća je Sara Heršković, rođena 1922., iz Debeljače u općini Kovačica u južnom Banatu, otac Izidor, a prema SZSJ64 stradala je 1942. godine u Staroj Gradiški. Kao što to obično biva u jasenovačkom popisu, slučajnosti ne postoje i vrag se uvijek krije u detalju, a tako je i u ovim slučajevima. U digitalnom arhivu Yad Vashema je prijepis iskaza ujaka prema kojem je Sara Lea Heršković, roditelji Izidor i Tereza, rođena 1922. godine u Debeljači, sa stalnim boravkom u Vinkovcima stradala u Staroj Gradiški 1942. godine. Prema drugom zapisu temeljenom na popisu Židova određenih za deportaciju Sara Beck rođ. Heršković, rođena 1922. godine, sa stalnim boravkom u Vinkovcima, roditelji Izidor i Terezija, poslana je na prinudni rad. U svim navedenim slučajevima uočljive su podudarnosti imena i prezimena ne samo žrtava već i njihovih roditelja, a isti je slučaj s godinama i mjestima rođenja tj. stalnog boravka. Znači tri navodne jasenovačke žrtve mogu se svesti na jednu, a sve ostalo spada pod kreativnost i imaginaciju autora popisa. Tri su izvora ovih podataka SZSJ64, te knjige M. Švob i A. Miletića, a to pokazuje da je blago rečeno upitna ne samo vjerodostojnost tih izvora već i autora popisa. Kada bi se s popisa maknula sva imena žrtava prema ta tri navedena izvora, od popisa bi malo toga preostalo.

10.000 pitanja
Prema gore prikazanim podatcima iz Yad Vashema prema kategoriji izvora Page of Testimony može biti najviše oko 3.000 židovskih žrtava u Jasenovcu i Staroj Gradiški. Prema trenutnom stanju krajem siječnja 2018. godine u mrežnom jasenovačkom popisu ima 13.147 židovskih žrtava u ta dva logora međusobno udaljena tridesetak kilometara zračne linije koje autori popisa tretiraju kao jedan logor uz nesuvislo objašnjenje da se radi o istom sustavu logora. Vjerojatniji razlog je da se unatoč svim pregnućima radnog naroda i narodnosti propale komunističke tvorevine tzv. SFRJ i njihovih duhovnih nasljednika nikako nije uspjelo sastaviti popis od željenih 700.000 žrtava. Ako se nije uspjelo sastaviti taj popis, ipak se je uspjelo postići da u JUSP-ovom popisu ima četiri puta više židovskih žrtava nego što se to može zaključiti na temelju referentnih podataka iz Yad Vashema. To bi se moglo tumačiti kao da su stručnjaci iz JUSP Jasenovac četiri puta sposobniji od djelatnika i suradnika Yad Vashema pa im u tom slučaju sigurno neće biti problem objasniti kako to da oni imaju oko 10.000 više židovskih žrtava na popisu nego što je to moguće prema podatcima rodbine, prijatelja i židovskih organizacija koji se mogu naći u digitalnom arhivu Yad Vashema.

Izvor: narod.hr/Hrvatski tjednik/croatiarediviva.com