Prof. dr. sc. Zlata Đurđević, redovita profesorica na Pravnom fakultetu u Zagrebu i kandidatkinja predsjednika Zorana Milanovića za položaj predsjednice Vrhovnog suda, u srijedu se drugi put oglasila priopćenjem.
> Milanovićeva kandidatkinja opet se oglasila: ‘Ovo je moje stajalište o Lex Perković‘
> Zlata Đurđević tvrdi da je kritizirala lex Perković, a Jandroković da ga je podržala
Najprije se očitovala nakon što su pojedine stranke objavile kako neće podržati njezinu kandidaturu za predsjednicu Vrhovnog suda u Saboru, ali i o tome da je bila protiv tzv. Lex Perković i da je povezana s predsjednikom Milanovićem. “Kako sam prethodno navela, kritizirala sam donošenje i sadržaj tzv. Lex Perković, a u odnosu na pravno shvaćanje koja su zauzeta primjenom toga zakona, a koja se ne odnose na jedan konkretan predmet već na sve predmete predaje odnosno dugogodišnju sudsku praksu temeljem koje je izručeno veliki broj hrvatskih državljana”, poručila je uvodno u drugom priopćenju tvrdeći da su hrvatski državljani bolje zaštićeni u Njemačkoj nego u Hrvatskoj.
Što je tzv. Lex Perković i kako su Milanović i Josipović pokušali izbjeći izručenje udbaških ubojica?
Kukuriku vlast sa SDP-ovim Zoranom Milanovićem na čelu (SDP, HNS, IDS, HSU) zajedno s predsjednikom Ivom Josipovićem 2013. upustila se u niz pravnih vratolomija, od “lex Perković” preko promjena Ustava do osnivanja istražnog povjerenstva, izigravanja pravnog poretka u pogledu europskog uhidbenog naloga, odnosno pokušaja sprječavanja izručenja bivših pripadnika jugoslavenske tajne službe Njemačkoj.
Ti postupci bili su suprotni interesima Republike Hrvatske, ali bili su u interesu zaštite bivšeg šefa UDBA-e.
Iako je po Zakonu trebalo zastupati interese Njemačke, Državno odvjetništvo s tada Mladenom Bajićem na čelu uputilo je žalbu Vrhovnom sudu na odluku o izručenju Josipa Perkovića i Zdravka Mustača Njemačkoj.
SDP i HNS 2013. izglasovali su poseban zakon, “Lex Perković” kojim su spriječili izručenje bivših pripadnika jugoslavenske tajne službe Njemačkoj nakon ulaska Hrvatske u EU.
Vrhovni sud odbio je početkom 2014. žalbe koje je na odluku o izručenju bivšeg šefa jugoslavenske i hrvatske tajne službe Josipa Perkovića Njemačkoj podnijela njegova obrana, ali i državno odvjetništvo, te zaključio da Perkovića treba izručiti Njemačkoj.
Iako su tadašnji SDP-ov ministar Orsat Miljenić, premijer Zoran Milanović i predsjednik Ivo Josipović opetovano bili upozoravani na moguće sankcije, iako je Europska komisija (EK) tražila brz i bezuvjetan ispravak hrvatskoga zakona o Europskom uhidbenom nalogu, nije ga dobila. Iako se Hrvatska na to obvezala za vrijeme pristupnih pregovora, premijer Milanović nakon svega ponovio je da Hrvatska neće odustati od 15. srpnja 2014. kao roka kada bi promjena zakona trebala stupiti na snagu.
Glasnogovornica EK Mina Andreeva izjavila je da ni nakon isteka roka Europska komisija nije primila odgovor hrvatskog Ministarstva pravosuđa vezano za Zakon o europskom uhidbenom nalogu (EUN) te je najavila da će Komisija zbog toga poduzeti mjere protiv Hrvatske. “Potez Hrvatske znači da se nekoliko kriminalaca osumnjičenih za ubojstvo hrvatskih emigranata u drugoj europskoj zemlji tijekom komunističkog režima može i dalje skrivati iza hrvatskih granica i zbog toga će potpredsjednica Reading upoznati cijelu Komisiju s tim pitanjem idućeg tjedna i predložit će akcije u skladu s Člankom 39 hrvatskog pristupnog ugovora kao što je već naznačila u pismu hrvatskom ministru pravosuđa”, rekla je Andreeva.
Na tu izjavu reagirao je Miljenićev stranački kolega i predsjednik Vlade Zoran Milanović oštro osuđujući izjavu glasnogovornice Andreeve ustvrdivši da je netočna, neargumentirana te da se na taj način ne razgovara niti s neprijateljem.
Ministar pravosuđa Orsat Miljenić i nakon toga u Dnevniku Nove TV rekao je da “Lex Perković” ne postoji, da pokretanje postupka protiv Hrvatske od Europske komisije nije ništa neobično te da se nada što skorijim promjenama Ustava, kojima bi se ukinula zastara u slučajevima politički motiviranih zločina.
Na pitanje o postupku protiv Hrvatske, čije je pokretanje zbog spornog zakona najavila Europska komisija, Miljenić je odgovorio da će Vlada nastaviti raditi prema svojim planovima. “Rokovi koji su postojali nisu obvezujući. Nisu me obvezivali do sada kao ministra, nisu ni Vladu, a neće ni ubuduće”, bio je uvjeren Miljenić, čvrsto zastupajući stav da Milanovićeva Vlada u svemu tome nije nimalo pogriješila.
“Ako gledate naše pozicije od početka, ja sam i u Saboru kad se zakon donosio rekao da postoji dvojba oko toga je li to trebalo tijekom pregovora ili ne. Mi smo razgovarali i konzultirali se s Komisijom… Ne ova razmjena pisama. Mi smo imali sastanke i razgovarali smo i činjenica je da smo mi kao Hrvatska pogriješili što tijekom pregovora to nismo potegnuli, ali to je pogreška pregovarača“, ustvrdio je Miljenić.
Početkom rujna 2013. Zoran Milanović kazao je da se slučaj Đurekovićeva ubojstva neće moći riješiti ako se ne promijeni Ustav i ne ukine zastara za teška ubojstva, a najavio je i da će SDP u Hrvatskome saboru predložiti osnivanje saborskog istražnog povjerenstva o tom slučaju.
Međutim, prijetnje iz Bruxellesa su se ostvarile i EK pokrenula je proceduru iz članka 39 protiv Hrvatske.
U ime obitelji upozorila javnost: “SDP-u treba još samo 15 glasova za promjenu Ustava. Vi to možete spriječiti!”
Udruga U ime obitelji (UiO) u prosincu 2013., dva tjedna nakon referenduma o braku, zahvaljujući svojim podupirateljima i mnogim ljudima dobre volje, spriječila je promjenu Ustava – koju je pokrenuo bivši predsjednik Josipović zajedno sa SDP-om, kako bi, između ostalih ograničenja građanskih sloboda i prava na referendum – još jednom, trajno, spriječili izručenje Perkovića i Mustača Njemačkoj, u siječnju 2014.
“Kukuriku koalicija i Hrvatski laburisti, koji bezrezervno podržavaju navedene promjene, imaju ukupno 86 glasova. Ako pritiscima i trgovinom na političkoj tržnici uspiju utjecati na dovoljno od osam zastupnika manjina, šest zastupnika HDSSB-a, na nezavisne zastupnike ili nekoga od 40-ak zastupnika HDZ-a uspjet će osigurati dovoljan broj glasova za ustavne promjene koje će praktično onemogućiti direktnu demokraciju i relativizirati legitimnu volju hrvatskih građana izraženu na referendumu”, upozorili su iz UiO, pozivajući sve građane da se jave svom saborskom zastupniku ili mu pošalju e-poruku, te ga pozovu da se usprotivi ustavnim promjenama.
Iz oporbe, te iz tadašnjeg HDZ-a isticali su da neće podržati ustavne promjene. Izmjene Ustava na koncu su propale jer je i sedam zastupnika HDSSB-a poručilo da ne podržavaju tako brze promjene najvažnijeg državnog dokumenta.
Hrvatska pod sankcijama
Sankcije protiv Hrvatske, zbog nepoštivanja propisa o Europskom uhidbenom nalogu, službeno su pokrenute i ostvarile su se zamrzavanjem novca iz proračuna Europske unije koji je bio predviđen za pripremanje ulaska Hrvatske u Schengensku zonu.
Krajem rujna 2013. Hrvatska je postigla dogovor s Europskom komisijom, prema kojem bi promijenjeni zakon o primjeni europskog uhidbenog naloga stupio na snagu najkasnije 1. siječnja 2014., što je omogućilo prekid postupka za uvođenje sankcija Hrvatskoj zbog kršenja europske pravne stečevine, a Hrvatski je sabor mjesec dana kasnije s 83 glasa za, 28 protiv i osam suzdržanih, na prijedlog Vlade izmijenio Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s EU-om, tzv. ‘Lex Perković’.
Tim je izmjenama izbrisano ograničenje primjene europskog uhidbenog naloga na kaznena djela počinjena nakon 7. kolovoza 2002.
Prvoga dana 2014. Perković je uhićen u Zagrebu, a Mustač u Svetoj Nedjelji. Nakon gotovo 22 mjeseca na Visokom zemaljskom sudu u Münchenu početkom kolovoza 2016. završeno je suđenje bivšim pripadnicima jugoslavenske i hrvatske tajne službe Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču optuženima za ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. u bavarskom Wolfratshausenu. Proglašeni su krivima za pomaganje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića i osuđeni su na doživotni zatvor.
Hrvatska nije u više od dva desetljeća našla snage procesurirati djela državnog terorizma.
“Sud je dokazao da je Udba bila stroj za ubijanje, da Đureković nije ubijen izvan sustava, zatim da je ubijen jer je postao opasan za okupljanje emigracije i zbog djelovanja na ideji samostalne hrvatske države te da su ubojstvo osmislili i organizirali Dolanc, Mustač, Perković i Prates, a priče da su ga likvidirali kriminalci Arkan i Giška bile Udbina dimna zavjesa”, rekao je Siniša Pavlović, odvjetnik Gizele Đureković u münchenskome procesu protiv Perkovića i Mustača, nakon dostavljene pismene presude.
Donošenje tzv. “Lex Perković” 2013. nanio je veliku štetu Hrvatskoj, ali i SDP-u. Jedan od gorljivih zagovornika spornog zakona bio je Orsat Miljenić, tadašnji Milanovićev ministar pravosuđa, a današnji Milanovićev predstojnik Ureda predsjednika RH i savjetnik za vanjsku i europsku politiku.
Tekst se nastavlja ispod oglasa