Prema priopćenju Ministarstva znanosti i obrazovanja od 15. veljače 2017. pod nazivom Unaprjeđenje nastave informatike u osnovnim i srednjim školama, Ministarstvo najavljuje pokretanje niza aktivnosti čiji je cilj unaprjeđenje nastave informatike u osnovnim i srednjim školama. Ministarstvo planira napraviti temeljitu analizu postojećeg stanja u školama s obzirom na opremljenost, broj nastavnika, satnicu te postojeće nastavne planove i programe od kojih neki nisu mijenjani desetljećima.
Stanje na terenu je vrlo različito. Neke su škole odlično opremljene informatičkom opremom i zapošljavaju dovoljan broj nastavnika informatike, a u nekim školama je stanje zabrinjavajuće i ne postoje niti minimalni uvjeti za izvođenje nastave informatike. To vrlo često ovisi o umješnosti ravnatelja u nalaženju donacija i donatora, ali i o spremnosti i mogućnostima osnivača (lokalne zajednice, gradova i županija) u sudjelovanju u opremanju škola informatičkom opremom. Nije problem samo informatička oprema koja brzo zastarijeva. Velik je problem i nedovoljan broj stručnjaka – nastavnika informatike pa je nastava informatike nerijetko i nestručno zastupljena. Samo mali broj osnovnih i srednjih škola u Republici Hrvatskoj ima jednosmjensku nastavu. Većina naših učenika nastavu pohađa u dvije, ponegdje i tri smjene.
Informatika je trenutno u osnovnoj školi izborni predmet te u ionako pretrpanoj satnici naših osnovnoškolaca nerijetko završava u suprotnoj smjeni, zajedno ili odvojeno s drugim, izbornim stranim jezikom i dijeli i njegovu sudbinu: preumornu i nemotiviranu djecu za dolaženje u suprotnu smjenu, preklapanje s izvannastavnim i izvanškolskim obvezama učenika (glazbena škola, sportske aktivnosti itd.). Vrlo često nastavnici izbornog predmeta Informatike u osnovnoj školi idu linijom manjeg otpora, moraju podilaziti učenicima kako bi isti taj predmet učenici birali i sljedeće školske godine, a nastavnici imali svoju satnicu. Još je jedan problem s izbornošču Informatike u osnovnoj školi. Nastavnici koji Informatiku predaju u srednjoj školi (a među koje i sama pripadam) ne smiju, niti im to postojeći plan i program dozvoljava, Informatiku tretirati kao predmet koji se nastavlja (kao svi drugi obvezni predmeti koji se predaju u osnovnoj školi i nastavljaju u srednjoj školi) jer postoje učenici koji Informatiku nisu imali u osnovnoj školi i s njom kao predmetom u srednjoj se školi prvi puta susreću. U trenutno najnepovoljnijoj situaciji su učenici jezičnih i klasičnih gimnazija koji imaju Informatiku samo jednu godinu dva sata tjedno.
Stručna radna skupina za Informatiku u okviru reforme kurikula predvidjela je strukturalne i sadržajne promjene i izradila prijedlog kurikula Informatike za osnovnu i srednju školu i prema pisanju Večernjeg lista i pretpostavkama iz priopćenja Ministarstva s početka članka, taj bi prijedlog, nakon odobrenja Povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja, već od jeseni mogao zaživjeti u školama diljem Republike Hrvatske. Prema tom prijedlogu, nastava Informatike bila bi izborni predmet od prvog do osmog razreda osnovne škole, a u nekim srednjim školama satnica Informatike kao obveznog predmeta bi se povećala, s mogućnošću biranja Informatike i kao izbornog predmeta u okviru izbornih modula.
Nastavnici okupljeni oko Udruge U ime obitelji svojim su primjedbama sudjelovali u stručnoj i javnoj raspravi o reformi kurikulka i konkretan prijedlog Stručne skupine za Informatiku pozitivno su ocijenili. Podsjećamo, kao najveću dobit i prednost predmetnog kurikula Informatika smatramo uvođenje obvezne Informatike u prve dvije godine gimnazijskog obrazovanja jer se na taj način dobiva puno veći prostor za realizaciju ishoda na puno većoj razini usvojenosti nego do sada, kada je Informatika u općim, jezičnim i klasičnim gimnazijama bila obvezni predmet samo jednu godinu, s tim da je opća gimnazija imala mogućnost izborne Informatike, a jezična i klasična gimnazija nisu imale niti tu mogućnost .Također pohvaljujemo zahtjev koji postavlja novi predmetni kurikul Informatike kako za izvođenje nastave Informatike svaki učenik mora biti sam za računalom te je maksimalna veličina skupine za realizaciju nastave Informatike petnaest učenika, jer je na taj način, u manjoj grupi, omogućena individualizacija i praćenje svakog pojedinog učenika te samostalni učenički rad i prilagodba dinamici napredovanja svakog učenika. U dosadašnjoj nastavničkoj praksi grupe su bile veličine i trideset i više učenika te je nastava u tako velikoj grupi gdje su dva, ponekad i tri učenika dijelila jedno računalo plus jednogodišnji program Informatike nisu bili preduvjeti za postizanje visoke razine usvojenosti ishoda, unatoč dobroj motivaciji i učenika i nastavnika.
U prijedlogu predmetnog kurikula Informatike predlaže se uvođenje Informatike kao obveznog predmeta od prvog razreda osnovne škole. To ne smatramo dobrim prijedlogom iz više razloga: osnovne škole su različito opremljene informatičkom opremom pa će tu mogućnost svojim učenicima ponuditi samo škole koje imaju opremu te će to još više diferencirati učenike u osnovnim školama. Izborna nastava Informatike nije obvezujuća i dolaskom u srednju školu u istim razredima sjede učenici koji su Informatiku učili osam godina i oni koji je nisu učili niti jednu godinu ili su je učili jednu, dvije ili proizvoljan broj godina. Vrlo je teško u toj situaciji kreirati izvedbene ishode za srednju školu gdje smo zapravo prisiljeni krenuti od početka, kao da nitko nije učio Informatiku u osnovnoj školi. Također mislimo da osnovne škole nisu i neće imati dovoljno profesora Informatike pa će Informatika u osnovnoj školi, ako i postoji oprema, biti nedovoljno ekipirana stručnim kadrom.
Predlažemo uvođenje Informatike kao obveznog predmeta od petog do osmog razreda osnovne škole. Tako će svi učenici u Republici Hrvatskoj koji završe srednju školu imati barem sedam godina obveznog učenja Informatike što bi bio vrlo značajan pomak u odnosu na trenutno stanje.
Opremanje škola informatičkom opremom trenutno je odgovornost osnivača škole, tako da ono ovisi o mogućnostima i interesima lokalne zajednice i vrlo je raznorodno kao što su raznorodne naše regije i time stavlja učenike u siromašnijim regijama u neravnopravan položaj u odnosu na njihove kolege iz bogatijih regija Republike Hrvatske. Predlažemo vraćanje opremanja škola pod okrilje Ministarstva. Svjesni smo da ovaj prijedlog nije u ingerenciji stručne radne skupine za Informatiku ali ne vidimo kako će bez ovog uvjeta zaživjeti spomenuti prijedlog kurikula predmeta Informatika.
Za uvođenje izborne Informatike od prvog razreda osnovne škole, bit će potrebno mnogo novih nastavnika Informatike koji zapravo na tržištu rada ne postoje. Reforma kurikula nije dovoljna, Strategija obrazovanja treba obuhvatiti i akademsku zajednicu u smislu reforme fakulteta koji obrazuju buduće nastavnike. Treba apelirati na nastavničke fakultete koji obrazuju buduće nastavnike Informatike da povećaju upisne kvote, a treba i naći načina da se informatičari koji imaju zakonsko pravo predavanja Informatike u školi motiviraju kako bi birali nastavu informatike kao svoj poziv. Nerijetko i nastavnici informatike, a posebno inženjeri, traže posao izvan škole. Ne radi se samo o većim plaćama informatičara izvan školskog sustava, nastavnici Informatike su nerijetko u svojim školama preopterećeni poslovima koji s nastavom informatike nemaju previše veze kao što su administriranje e-dnevnika, e-matica, administriranje školske web stranice što nije regulirano Pravilnikom o normi nastavnika u srednjim školama i stavlja se u ostale poslove nastavnika i tako nastavnike informatike dovodi u nepovoljniji položaj u odnosu na druge nastavnike. Sve tvrtke, pa i fakulteti imaju u svojim ustanovama posao informatičara, sistem inženjera ili slično, a po školama sve to nerijetko obavljaju nastavnici informatike u okviru „ostalih poslova“, pa predlažemo priznavanje spomenutih poslova nastavnicima Informatike u neposrednu normu. Sve ovo dakako izlazi iz okvira reforme kurikula, ali bez tih i mnogih drugih preduvjeta, ostaje veliko pitanje kako stvoriti uvjete da bi reforma kurikula Informatike zaživjela od jeseni.
*Lidija Blagojević, profesorica je matematike i informatike u osječkoj II. gimnaziji, prof. savjetnik, koautorica gimnazijskih udžbenika informatike, mentorica studentima
