Predstavimo tri javne osobe – finalistice za titulu najsretnije žene Hrvatske. Koja je od njih osvojila prvo mjesto?
Dnevna politika u Hrvatskoj nisu samo sukobi, ozbiljne teme od nacionalnog značaja, geopolitika i detekcija korupcije s bolje strane tuđeg plota. Ona je također prostor u kojem hrvatska žena može ostvariti osobnu sreću, samo ako ima za to potrebne kvalifikacije – ponajprije pređen izborni prag, ali i stanoviti psihološki profil.
Tajna sreće
Znam da je u to teško povjerovati, a i ako se povjeruje bojim se da je prvi utisak koji čitatelj stječe kako su posrijedi gospođe koje su se u politici, igrom slučaja, obogatile.
No tomu nipošto nije tako. Na ovom mjestu ćemo pokazati da su tri najsretnije žene u hrvatskom javnom životu takve, ne zbog toga što su nešto stekle, nego samo zato što su te koje jesu. Njihova je sreća potpuno unutrašnja.
Šteta samo, primijetimo unaprijed, što su je veoma sklone širiti okolo.
Predstavimo u tom smislu finalistice za najsretniju ženu Hrvatske, od zlatne do brončane medalje.
Katarina Peović
Uvjerljivo najsretnija žena u Hrvatskoj je Kata Peović.
Naravno, neupućenom oku ova gospođa teško da ostavlja dojam sreće i zadovoljstva: uglavnom je smrknuta, svoje političke ideje samo s mukom može objasniti uskom krugu istomišljenika koji se onda odluče stvoriti svoju vlastitu frakciju, a o postocima podrške birača nećemo ni govoriti.
Kako onda ona, koju objektiv kamere bjelodano nikad nije uhvatio dobre volje, može biti najsretnija žena u Hrvatskoj?
Odgovor na to pitanje krajnje je jednostavan. Kata Peović je Rosa Luksemburg koja svaki dan očekuje streljanje, dok istodobno zna da joj nikad neće zafaliti vlas s pomno nepočešljane glave.
Ajme ovaj poziv Katarine Peovic na prosvjed izgleda ko prvi spot mladog domaćeg repera u usponu pic.twitter.com/Pu3csK88kI
— GLZR (@glazeface) February 17, 2024
Zamislite, naime, da je vrhunac sreće biti netko tko za tu sreću mora platiti životom? Jer to je otprilike bila osnova lajfstajla revolucionarki i revolucionara iz prve polovice 20. st. prema kojima je Kata uskladila svoj stajling. U postmoderni, međutim, moguće je imati i ovce i novce: Kata Peović nikad neće platiti ništa. Ona živi simulaciju revolucionarke od prije 80 godina.
Virtualna revolucionarka
Tajna Katine sreće je jednostavna – ona može do mile volje živjeti u iskrenom uvjerenju da je progonjena revolucionarka, kojoj je smrt pred streljačkim vodom svakodnevna prijetnja, premda istodobno zna da joj nitko nikad neće koliko ni žvaku staviti u kosu.
Kata Peović u punom smislu riječi živi u virtualnoj stvarnosti. To ne znači međutim da ona živi u cyberprostoru, nego samo da je njezin odnos sa stvarnošću kakva jest potpuno jednosmjeran: posljedice onoga što ona učini u svom virtualnom svijetu komunističkih ideja iz doba Kraljevine SHS, nikad ne dodiruju stvarnost Hrvatske 21. stoljeća.
>Peović brani komunističku petokraku: ‘Vratit ćemo zvijezdi svjetlost, a Rijeci zvijezdu’
Taj jednosmjerni odnos prema zbilji tajna je njezine sreće i ono je što sve 3 sretnice kojima se bavimo imaju zajedničko, ali Kata Peović je tu doista klasa za sebe. Njezin upliv u stvarnost i, povratno, upliv stvarnosti u njezin osobni svijet toliko su mizerni, da ona u stvarnosti stanuje gotovo jednako malo koliko stvarnost stanuje u njoj. S obzirom na građanski situiranu poziciju u kakvoj se nalazi, ona sasvim dobro može dočekati penziju dižući revoluciju koja se nikad neće dogoditi.
Kada ne bi bilo tako, pojavili bi se i problemi, smanjila Katina sreća, a i sasvim moguće je da bi odustala od svojih političkih ideja manje-više oprobano terorističke provenijencije.
Na sigurnom odstojanju od stvarnosti
Recimo, kad bi ona stvarno mogla donositi mjere i zakone kakve misli i kaže da želi, bilo bi posljedica za nju.
Uzmimo da je premijerka Peović doista izdala direktivu prema kojoj se liječnicima zabranjuje raditi i privatno i u državnoj službi, umjesto da samo govori o tome kao o ideji: ona bi morala napraviti dvije stvari – izvući Hrvatsku iz Europske unije i/ili oduzeti svim liječnicima putovnice.
Posljedice za društvo, odnosno za stvarnost – a po povratnoj sprezi s uzrokom i za samu Katu – prepuštamo mašti čitatelja.
Na koncu, Kata Peović je sretna, da se poslužim sintagmom Gordana Malića, jer “ima revolucionarni software, ali ne i revolucionarni hardware”. Pritom, naravno, pod hardwareom Malić misli na ubojice i razbojnike koji su u prošlom stoljeću bili neophodni za implementaciju rafiniranog teorijskog softwarea. Poznato je, naravno, i da nikad pri okončanju revolucije nisu propustili poubijati, zatvoriti ili prognati one čije su političke teorije sproveli u djelo, samo ako su im bili pri ruci.
Zbog toga, i samo zbog toga, Kata je istodobno sretna i korisna ovom društvu: naime, ona je sretna jer s njim nema nikakve zbiljske poveznice. Društvo je sretno iz istog razloga.
Maja Sever
Po pitanju sreće Kati Peović za vitki vrat puše drugoplasirana: za dobro jutro na X-u poželjeti – neznano kome, jer nikad ne odzdravlja – uvijek spremna Maja Sever.
Maja Sever tajnu je sreće otkrila na veoma sličan način kao i prvoplasirana ali, na žalost po nju, stvarnost joj je nešto bliže nego Kati Pejović.
Za razliku od Kate, koja djeluje u dubokoj ilegali male stranke u Saboru Republike Hrvatske, Maja – kao i stanoviti broj njezinih kolega iz HND-a – sebe, bez da zbog toga makar jednom trepne, vidi članicom vlade u sjeni.
Izvršna vlast vlade u sjeni
HND je organizacija koja se ponaša kao da svako priopćenje javnosti njezinih članova ima zakonodavnu snagu. Tako su oni, recimo, u više navrata zaključili kako je “projekt Hrvatska” propao i da ga treba odbaciti, te se onda našli začuđeni što je jutro poslije njihovog priopćenja država još bila tu. U tu svrhu, a kako bi zakonodavnu snagu priopćenja koja supotpisuje sprovela u djelo, Maja je jedan od najvažnijih organa izvršne vlasti HND-a. Tu dužnost uglavnom obnaša kao organizatorica najslabije posjećenih prosvjeda u Hrvatskoj.
Kada Maja Sever počne tvitati nešto u stilu “Na ulicu!” ili “Dosta je!” to znači da nam se sprema toliki prosvjed da bi mogao razmjerno neudobnim učiniti jednosobni stan. Tajna njezinog uspjeha u natjecanju za najsretniju Hrvaticu leži u tome što to nju niti malo ne smeta da svoje akcije vidi kao povijesne događaje koji korjenito mijenjaju društvo.
Maja Sever sustavno i sa zavidnom mirnoćom – a to je izdvaja od prvo- i trećeplasirane – ignorira komentare, matematiku, goruće probleme i, konačno, stvarnost samu. Da postoji jedinica za stupanj staloženosti pri izbjegavanju pogleda u zrcalo, zvala bi se ili Maja (M) ili Sever (S).
Glas javnosti
Kao i Kata Peović, ali još intenzivnije, Maja sebe vidi kao glas javnosti, odnosno, kako to ona voli reći: ‘građana’. Pritom elegantno ignorira činjenicu da, osobito kao novinarka, sustavno ignorira gotovo sve što ta javnost drži važnim.
Između Maje Sever i stvarnosti “poniženih&uvrijeđenih” građana postoji međutim samo jednosmjerni odnos: od njih ona prisvaja imidž obespravljenost koji kalemi na svoju umjereno privilegiranu egzistenciju. Njoj toliko dragi “građani”, kao uostalom i Katini “radnici”, za to, međutim, ne dobivaju ništa zauzvrat.
Ništa čudno, jer za Maju je javnost odraz na tjemenu Aleksandra Stankovića. Dalje od toga ona nema potrebe gledati. Mi ostali smo vanjska tama i škrgut zubi. Jedino što joj nedostaje za potpunu sreću jest to što, za razliku Kate Peović, ipak ima posao koji je bar donekle drži u vezi za stvarnošću.
Korak do potpune sreće
Zbog posla/aktivizma Maja Sever često je predmet izrugivanja, jer, htjela-ne htjela, onaj njoj zanemarivi dio hrvatske javnosti koji nema člansku iskaznicu HND-a vidi što ona radi, a još bolje što ne radi – sjetimo se samo afere Zambija – i na to reagira izrugivanjem.
Stoga Maja svoju sreću mora čuvati sustavnom ignorancijom spram onih koje deklarira vlastitim poslodavcima – spram građana Republike Hrvatske. Kata Peović je utoliko sretnija od nje zbog što je toliko odvojena od stvarnosti da ne treba ni indiferentnost.
Otud Maji pripada odlično drugo mjesto.
Sandra Benčić
Preostaje sastaviti pean za trećeplasiranu najsretniju ženu u Hrvatskoj. Posebni je izazov pritom to što je njezina sreća slatko-gorka, dakle ne flegmatična nesvijest drugoplasirane, nego stalna izmjena ushićenja i patnje.
Ova Nastasja Filipovna zove se Sandra Benčić.
Sandra svoju sreću plaća nervozom koja je toliko očigledna da joj, kad drži govor, čovjek može gatati budućnost iz žila na vratu, a ako je se ne gleda uživo svakako je preporučljivo isključiti ton: kada govori u Saboru, ova žena ostavlja utisak kao bočica nitroglicerina u veš mašini s centrifugom na 1000.
Sandra Benčić je na neki način egzemplar postmodernog doba u kojem, znali to ili ne znali, već duže vrijeme živimo. Naime postmoderna je doba koje uvijek ide kraju, a nikada ga ne dostiže. Slično tome, Sandra je bomba s fitiljem što stalno samo što nije dogorio, ali ona nikako da eksplodira.
Preblizu stvarnosti
Outfit sretne žene Sandra Benčić ponosno nosi unatoč tome što joj je dva broja premalen. Otud nervoza. Jer kako participira u vjerojatno najnesposobnijoj političkoj opciji u Hrvata od Krapinskog pračovjeka na ovamo, stvarnost joj svakodnevno i neumoljivo kuca na vrata.
Ona je jednako uvjerena u svoju apsolutnu ispravnost kao i Kata Peović i Maja Sever, ali je zbog vlastite političke pozicije toliko izložena stvarnosti da mora uložiti svaki atom energije da je drži podalje od sebe.
Jadna Sandra, za razliku od konkurentica, svaki dan iznova stvarnosti mora reći: “Non Pasaran!”
Možda će vas zanimati
'Buduća premijerka' iz Možemo: Sandra Benčić pravo je diplomirala 2014. godine, u 36. godini života
Saborska zastupnica Možemo Sandra Benčić najprije se nametnula kao vrhunski pravni stručnjak pa je onda i diplomirala, što je očito trend među najsvježijom hrvatskom političkom elitom.
Sandra Benčić sreću, dakle, nalazi u otporu stvarnosti. Dok Kata i Maja stvarnost ignoriraju, Sandra to niti može niti hoće. Naravno, ona svoj osobni otpor formulira kao “otpor svih nas” HDZ-u. Lani ga je, nešto manje precizno, formulirala kao otpor mržnji. Dogodine će to biti nešto treće.
Čestitke pobjednicama
Sandra je također ničeanka – ona oko sebe hoće demone, jer je odvažna. Problem je samo što u demonološke kategorije ulazi svatko tko ne misli kao ona. Još veći je problem što nižepotpisani ima jak utisak da ona uopće ne misli. Dakle, nitko ne misli kao ona.
Stoga Sandra je Benčić, ovisno o tome koliko je politički uspješna, uvijek na rubu otkliznuća u nesreću. Ona svakako stoga mora ozbiljno poraditi na tome da ni pod koju cijenu ne ispuni svoju ambiciju i postane premijerka Republike Hrvatske.
No, koliko vidimo, nema straha jer gotovo sve što kaže ili učini učinkovito je udaljava od tog cilja.
To su dakle tri najsretnije žene u Hrvatskoj. Volio bih čitateljice ohrabriti onim uobičajenim: “I ti možeš biti jedna od njih!” No, na žalost, nisam Bruno Šimleša. Sreća kakvu su stekle ove tri gracije zahtjeva puno više od pukog bogatstva, moći i ostalih izvanjskih dobara. Ona zahtjeva spremnost na potpuni odmak od stvarnosti uparen s potpunim uvjerenjem da se tu istu stvarnost ima pravo prilagoditi sebi.
A to, drage čitateljice, na moju i vašu sreću, mogu, kako vidimo, samo rijetke.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa