Od Izraela nismo za pola milijarde dolara pokušali kupiti samo avione, nego prije svega – strateško vojno partnerstvo. To je sad, izgleda, propalo. I to je šteta. Savezništvo s Izraelom bi Hrvatskoj značilo jako mnogo, a usto, kupovina F-16 bi i simbolički i stvarno značila raskid s Jugoslavijom i istočnim blokom. Da smo imali eskadrilu F-16 1991. rata zacijelo ne bi ni bilo. A ako bi ga i bilo, ako bi se pokazalo da je Milošević baš toliko lud, vjerojatno bi trajao jako kratko.
Osim toga, nabava izraelskih “Baraka”, ali i “običnih” američkih F16 bi i te kako promijenila strateške odnose na “ovim prostorima” u našu korist, a to bi se svakako odrazilo i na strana ulaganja, na ugled zemlje u inozemstvu, i tako dalje. Upravo zato se više od dvadeset godina po medijima vode kampanje protiv financiranja bilo čega što bi moglo ojačati međunarodni položaj i vojnu snagu RH, i općenito, bilo čega što bi moglo doprinijeti uspjehu Hrvatske kao države i nacije. Argument je uvijek isti: „Koliko se ovog i onog, bolnica, škola, vrtića moglo tim novcem financirati”.
Grevio skuplji od Gripena i F-16
Kad je pred nešto manje od godinu dana odlučeno o kupovini F-16, mediji su u narodnog heroja promaknuli stanovitog Sašu Pavlovića iz antifašističke Rijeke koji je u znak prosvjeda što se taj novac neće potrošiti na lijekove za djecu prošetao do Zagreba. Nitko se nije zapitao koliko bi djece moglo biti spašeno tim avionima bude li opet rata, koliko bi djece moglo poginuti ako ih ne budemo imali kad nam ponovo budu trebali. Naravno, on nije hodao ni do Bakra kad je nešto kasnije Obersnel odlučio teške milijune utući u obnovu Titovog Galeba. Ni itko drugi. Nitko nije hodao niti protiv toga što ćemo implementaciju Istanbulske platiti oko milijardu kuna godišnje. A kad bismo svake godine umjesto za Grevio i NGO-e izdvojili milijardu kuna za avione, mogli bismo za dvadesetak godina otplatiti eskadrilu posve novih aviona!
Bernardić: ‘Ako ne kupimo borbene zrakoplove od Izraela, Krstičević treba podnijeti ostavku’
Zato su lamentiranja o tome koliko avioni koštaju i koliko bi trebali koštati, te koliko su stari, zapravo sporedna. Iako odluku o kupovini borbenih aviona formalno donosi komisija koja, kao u ovom slučaju, ocjenjuju pristigle ponude – bile su četiri – prema četiri domene, deset poddomena i preko 200 elemenata, na kraju je politika ta koja ima konačnu riječ.
O starosti aviona i njihovoj cijeni sam već pisao, pa samo ukratko: Izraelski avioni jesu stari, ali imaju pred sobom još oko 3.000 sati leta nakon što je proveden SLEP program produženja radnog vijeka, za što naša strana tvrdi da je dovoljno za 30 godina uz sto sati leta godišnje – što jest malo optimistično jer je NATO standard od 150 sati do čak 170, ali je realno dovoljno za bar 20 godina i u toj varijanti. Usto, Amerikanci i dalje imaju 457 aktivnih lovaca F-16 u sastavu zračnih snaga, i to je i dalje najbrojniji njihov lovački avion, a najnoviji je proizveden – u ožujku 2005., pred 14 godina!
Godine i cijena kao izgovori
Starost flote američkih f-16 je, prema dostupnim podacima, oko 27 godina (uvedeni su još sedamdesetih), a svi će preostali proći kroz SLEP program i bit će im produžen radni vijek i nakon 2025. jer je nasljednik f-35 kasnio godinama, a i dalje ima problema s pouzdanošću. Kad smo kod toga, spomenimo da je od tri flote američkih bombardera najnovija, ona B-2 Spirita, stara 23 godine, a najstarija, ona aviona B-52 kojih i dalje ima 76 komada u sastavu flote, stara je 56 godina, i ostat će još godinama u upotrebi.
Priče o cijeni od 135 milijuna navedenoj u dokumentu američkog kongresa su besmislica, jer toliko košta goli avion bez remonta, naoružanja, obuke pilota i osoblja, simulatora i svega ostalog. Je li cijena od 500 milijuna realna druga je stvar, no u nju je, reklo bi se, uračunato i strateško savezništvo gore spomenuto. I to je najveća prednost F-16 pred Gripenima, pored činjenice da je F-16 jedan od najuspješnijih borbenih aviona koji trenutno lete, uz f-15 zapravo najuspješniji prema omjeru pobjeda i poraza na nebu, što je možda i najvažnija stvar kod nabave vojne opreme – da je dokazana u praksi. S druge strane, novi avioni poput Gripena bi bili skuplji u startu, no kroz 30 godina bi zbog jeftinijeg održavanja (cijena raste sa starošću aviona!), i jeftinijeg sata leta, u konačnici vjerojatno predstavljali manji trošak za RH.
F-16 stare kante? Znate li kolika je prosječna starost američkih borbenih aviona?
Naravno, sad, svi mogu sumnjati da je za F-16 bilo podmićivanja, ali u to bi se sumnjalo i da smo kupili Gripene. Uostalom, nije neka tajna da su neke druge vojne nabave bile obilježene korupcijom, poput Patria, za čiju se nabavu uz davanje mita sudilo predsjedniku Slovenije, ali ne i Hrvatske, te managerima tvrtke u Finskoj i posrednicima u Austriji. Isto tako, nije tajna da su neke kupovine Gripena u svijetu (Južna Afrika) obilježene sumnjama u davanje mita.
Premijeru, možemo li i mi poništiti odluku o odabiru?
No ono što je ovdje stvarno zanimljivo je reakcija premijera Plenkovića, koji je očito i sam bio zainteresiran za izraelske F-16 i koji je navodno i dao konačnu riječ o njihovoj nabavi, na propast posla.
“Ako stvari ostanu ovakve kakve su danas, visoki je stupanj vjerojatnosti da će Vlada poništiti tu odluku o odabiru”, rekao je Plenković u Dnevniku HRT-a. “S obzirom na to da smo odabrali jedno, a da bismo eventualno mogli u konačnoj verziji dobiti nešto drugo, nemamo nikakvih dilema da Vlada treba tu odluku u tom trenutku poništiti, a nakon toga ćemo vidjeti što dalje”.
Ima neke, reklo bi se, poetske pravde u tome. Izabereš jedno, recimo na izborima, a dobiješ nešto posve drugo. Izabereš HDZ, dobiješ HNS. Izabereš stranku koja se deklarira kao kroatocentrična i suverenistička, dobiješ Pupovca. Biraš Hasanbegovića, dobiješ Obuljenku. I tako dalje.
No Vlada može, ako nije zadovoljna onim što dobiva, poništiti natječaj. Mogu jednostavno reći, “ne, to nije ono što smo se dogovorili, prekidamo i dat ćemo posao nekom tko će isporučiti što je obećao”.
Mislim da bi i narod trebao imati takvu mogućnost, kad Vlada krši ugovor (a izbori jesu vrsta ugovora, vi ste nam nešto obećali, pa ste to dužni i isporučiti!) postupiti upravo kao što je Vlada odlučila postupiti. Raskinuti ugovor i dati posao vladanja zemljom nekom drugom, poništiti odluku o odabiru.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa