Problemi oko nabave F-16 – do kojih je došlo između Izraela i SAD, ne između Hrvatske i nekog od njih – razotkrili su još jednom zluradost i zlobu onih koji sad prigovaraju da Hrvatska nabavlja “potrošene stare kante od aviona”, a u stvarnosti bi najradije da Hrvatska nikad ne nabavi nikakve zrakoplove.
Tridesetak godina stari izraelski F-16, nadograđeni za dodatnih 3.000 sati leta, opremljeni jačim motorima od onih koje imaju američki, te najsuvremenijom elektronikom, radarima i antiradarima, svakako su dostatni za sve za što Hrvatskoj vojni avion može trebati, a to je prije svega nadzor neba u mirnodopskim uvjetima (air policing). U uvjetima eventualnog budućeg rata, dođe li do njega, F-16 su također više nego dostatni – Hrvatska sigurno neće ratovati protiv Kine, Rusije, niti SAD, ako do rata dođe (a ovo je i dalje i te kako geopolitičko tektonski aktivno područje i ratove se ne smije isključiti) ratovat ćemo protiv “uobičajenih sumnjivaca” i tradicionalnih neprijatelja iz okruženja, a za njih su F-16 dovoljni. Naravno, svi bismo radije eskadrilu posve novih F-16 – ali to onda ne košta 500 milijuna, nego oko 3 milijarde dolara, a Hrvatska niti taj novac ima niti joj je takav avion stvarno potreban.
Prosječna starost američke flote – 28 godina!
No kupujemo li, ako do transakcije ipak dođe, “nabrijanog 30 godina starog Golfa trojku”, kako neki govore? Ne, jer starost aviona se ne može usporediti sa starošću automobila. Njihov je vijek puno dulji, kao i brodova. Možda će vas ovo iznenaditi – no prosječna starost aviona u sastavu USAF-a, zračnih snaga najveće svjetske velesile, je u ovom trenutku – prema stručnom vojnom časopisu “Airforce times” – punih 28 godina! Ne računajući avione “u rezervi!”
2016., starost aviona u floti SAD je iznosila u prosjeku 27 godina, a prošle 2017. godine 27,6 godina! Ove godine, prosječna starost aviona u aktivnoj službi je prešla 28. No ako vam se to čini kao puno – što biste tek rekli na flotu bombardera B-52? Prosječna starost “stratofortressa”, ugovorenih 1952. (odatle ime), je nevjerojatnih 56 godina! I još uvijek ih je, prema podacima iz prosinca 2015, 76 u službi – 58 aktivnih i 18 u rezervi. A to su avioni koji nose američke strateške atomske bojeve glave. Odakle ta dugovječnost? Noviji avioni iste namjene, nadzvučni B1 spirit promjenjive geometrije krila kojih USAF ima stotinjak komada iz osamdesetih i “nevidljivi za radar” B2 iz ovog stoljeća se jednostavno nisu pokazali tako dobrima kao stari B-52. B1 zato izlazi iz upotrebe do 2025., dok za umirovljenje prastarih “tvrđava” nema planova – one jednostavno lete dalje, dok mogu, iako su najstarije proizvedene davne 1955. godine!
Stariji zrakoplovi – jeftiniji i pouzdaniji
Preko tri četvrtine aktivnih B-52 je u svakom trenutku u letnom stanju, a tek oko polovice od oba tipa novijih bombardera. Leteće tvrđave su jeftine za održavanje i korištenje, sat leta nije astronomski skup, a pokazale su se odličnima pri visokim podzvučnim brzinama i u konkretnim uvjetima upotrebe. Noviji, kompleksniji avioni jednostavno nisu tako pouzdani: stare tvrđave su u većem postotku spremne za let nego brojni noviji tipovi aviona.
Ovo pogotovo vrijedi za F-22 raptore, razmjerno nove avione, kojih je manje od pola spremno za let, a ni s najnovijima F-35 stvari ne stoje predobro. Uzrok tome je visok stupanj eksploatacije tih aviona u ratovima, veći nego što je prvotno predviđeno, i njihova prevelika kompleksnost.
F-16 i dalje najbrojniji lovac u USAF
No udarna snaga američkog zrakoplovstva je i dalje – stari F-16, onakav kakvog bi, ako se Izrael i SAD uspiju dogovoriti, mogla uskoro imati i Hrvatska, ali s jačim motorima i neusporedivo boljom elektronikom od američkih. USAF u ovom trenutku ima 457 aktivnih F-16, spram samo 161 komada njegovog nasljednika, F-35. Višenamjenski lovac-bombarder F-35, se za sad nije pokazao naročito pouzdanim, kašnjenja su bila ogromna, kao i problemi s puštanjem aviona u operativnu upotrebu, a cijena aviona je astronomska, debelo preko sto milijuna dolara po komadu za goli avion bez oružja. Projicirani troškovi kroz 30-godišnji period korištenja su također ogromni.
Upravo zbog velikih kašnjenja F-35 programa, svim F-16 u službi zračnih snaga SAD, gdje čine preko 10% svih aviona koji su još u upotrebi (računajući i transportne) će biti produžen radni vijek tako da mogu služiti i nakon 2025., kao što je to slučaj i s (nesuđenim) hrvatskim, odnosno izraelskim F-16 kako bi mogli provesti još 3.000 sati u zraku.
Klasa iznad MIG-ova
F-16 je avion koji ima fantastičan “combat record”, odnosno povijest sudjelovanja u borbama. “Falconi” su do sad zabilježili fantastičnih 76 zračnih pobjeda protiv neprijateljskih aviona, a pritom je samo jedan F-16 srušen u borbama od strane neprijateljskog aviona – i to istog takvog F-16, u sukobu Grčke i Turske oko Egeja (obje zemlje imaju F-16). Pet ih je srušeno od strane protuzračne obrane. Jedino teški dvomotorni F-15, kakav je nama savršeno nepotreban, ima bolju borbenu povijest sa 102 pobjede u zraku i bez poraza.
Kad ovo usporedite s MIG-ovima 29 kakve imaju naši potencijalni (i tradicionalni) neprijatelji, ispada da to uopće nije ista klasa aviona: 29-ke su u zračnim borbama zabilježile samo šest pobjeda i – čak 18 poraza! Pritom, niti jedna pobjeda nije bila protiv američkih ratnih aviona, ali jest protiv civilnih: Tri su bile u ratu Eritreje i Etiopije, protiv prastarih MIG-ova 21, a dvije su ostvarene protiv – nenaoružanih jednomotornih sportskih “Cessni” koje su ispuštale letke nad Kubom.
