Marin Ivanović Stoka u posljednje vrijeme progovara o tome kako ga je Bog spasio iz pakla ovisnosti. Nakon svega što je prošao održao je prvi koncert nakon tri godine, 8. prosinca u Vintage Industrial Baru.
Radio je i na novim pjesmama, tako za nekoliko dana možemo očekivati novi album “Stara škola kreka: Iz tame u svjetlo”. Osim toga, radi i istoimenu monodramu “Iz tame na svjetlo” s edateljem Marijem Kovačem i koja će biti premijerno izvedena 26. veljače.
“Pisao sam nove stihove, kao i tekst za predstavu, u kapeli Cenacola. Zato nema toliko agresije i frustracija kao prije. Cijeli album napisao sam tamo. Pričam i dalje o tami, ali samo kako bih posvjedočio gdje sam bio i da za to ima lijeka. Svaka moja nova pjesma u svom posljednjem dijelu nudi mogućnost izlaska na svjetlo, baš kako stoji u naslovu albuma”, otkriva u razgovoru za Večernji list.
“Bio sam ljut i ubrzan od droge, pogledajte još jednom moje stare spotove i vidjet ćete da sam u svima namrgođen. U rapu ne mora sve biti puno gnjeva i psovki, kako se obično misli. Svoje sam frustracije i ljutnje otpustio, pa nema potrebe da budem mrgud u svojim pjesmama. Sad mi je cilj širiti pozitivu”, poručuje sada.
Monodrama je bila njegova ideja.
“Dok sam još bio ovisnik, često sam gledao snimku monodrame bivšeg boksača Mikea Tysona koju je izvodio na Broadwayu. To je, ustvari, njegova životna priča, koju je na sceni uobličio uz pomoć redatelja Spikea Leeja. Znao sam da ću i ja to jednoga dana napraviti, jednostavno mi je bilo jasno da i ja moram progovoriti o svemu što mi se događalo i što se događa”, otkrio je.
“Najvažnije je da doprem do klinaca koji su već ušli u drogu i koji ne znaju kako bi izašli. Da, kad čuju koje sam sve gadosti radio, pomisle: gle, ovaj je bio deset puta gori od mene pa je uspio, onda ću pokušati i ja. Da to potaknem kod samo jednog klinca, napravio sam veliku stvar. Kada u škole dođu psihijatar i liječnik govoriti o tome, klinci umiru od smijeha jer znaju puno više o drogi od njih. No kad vide mene ovakvoga pošaranog i znaju moju muziku, onda im je interes veći. Tada nema smijeha, ni muha se ne čuje u razredu”, otkrio je.
Ispričao je i kako mu sada izgledaju dani.
“Budim se jako rano, u pola šest sam na nogama. Pročitam evanđelje za taj dan i čekam da se otvori birc da mogu popiti jutarnju kavu i pročitati novine pa krećem u akciju. No to se ne može usporediti s komunom, tamo je bilo puno više reda i molitve. Bio sam u najstrožoj komuni, u Bariju, ali ona mi je baš zato pomogla da se vratim u normalan život”, priča Marin.
Neki tvrde da je jednu ovisnost zamijenio drugom.
“Ne znam kako bi se Bog uopće mogao uspoređivati s drogom, pa čak i da netko nema pojma ni o jednom od toga. U jednom vodite posve nefunkcionalan život, a ovdje se vjerom i molitvom izgrađujete i odgovorni ste za sebe, radite, živite u miru sa sobom i drugima. Kad si na drogama, ni do koga ti nije stalo, boli te briga za cijeli svijet, nemaš emocija, prazan si. I da netko umre ispred mene, ne bih tada trepnuo. Da i ne govorim o svom odnosu prema drugima i koliko je mojoj obitelji i bližnjima sada lakše. No da netko ne bi krivo shvatio ove moje riječi i rečenice, daleko sam od savršenosti i perfekcije. Ne mislim da sam posebniji od drugih ili vredniji”, istaknuo je.
Marin više nema staro društvo. Upoznao je novu djevojku, te ima neke nove prijatelje, najviše iz Molitvene zajednice Srca Isusova.
Na kraju, otkrio je da priželjkuje vlastitu obitelj.
“Naravno, to je sljedeći korak u mom životu, samo ne znam kada će se točno dogoditi. Vjerujem da trebam ići putem kojim smo djevojka i ja krenuli, a obitelj je logičan i ispravan nastavak. Imati obitelj predivna je stvar, vidim koliko meni znači u svim trenucima – i kada je sve super i kada sam na dnu. Uvijek postoji netko iza tebe”, rekao je.
