Miki Bratanić: Ilustracija lustracije

Nogometno prvenstvo u Rusiji potpuno je lustriralo, tj. rasvijetlilo hrvatsku javnu scenu. Nikada do sada nije bilo jasnije “tko je tko” u Hrvatskoj. Nikada.

Nogometno prvenstvo u Rusiji polako je za nama. Sve čestitke igračima, treneru i svima koji su ih na bilo koji način podržali na ovom veličanstvenom putovanju. Hrvatska je konačno u nečem dobrom i pozitivnom na vrhu svjetske ljestvice.

Jedan od menadžera FIFA-e rekao je: “Ovaj događaj je nogomet samo za navijače, a za sve ostale je politika”. U tom kontekstu ovo svjetsko prvenstvo i nama je donijelo nešto više od nogometa.

Ono je potpuno “lustriralo”, tj. rasvijetlilo hrvatsku javnu scenu. Nikada do sada nije bilo jasnije “tko je tko” u Hrvatskoj. Nikada.

Hrvatsko društvo podijeljeno je do boli. Podijelili su ga oni koji vladaju i koji dobro znaju što znači stara izreka “podijeli pa vladaj”. I oni koji vladaju su podijeljeni, ALI SAMO CEREMONIJALNO; lijevo i desno.

Sve dosadašnje podjele u društvu koje se jako dobro, temeljito i dugotrajno rade iz te ceremonije, bile su u sferama tzv. naprednih i nazadnih, fašista i antifašista, lijevih i desnih, liberalnih i konzervativnih, tolerantnih i netolerantnih, onih koji hodaju i onih koji marširaju, onih koji su za i onih koji su protiv, onih koji su okrenuti povijesti i onih koji su okrenuti budućnosti, i bezbroj drugih do boli iscrpljujućih podjela čijoj maštovitosti inicijacije nema kraja. U tim podjelama možda i nije moglo svima biti jasno tko je tko. Ali podjela oko nacionalne reprezentacije, dakle oko izabrane skupine onih najboljih koji predstavljaju našu zemlju u nogometu, definitivno je rasvijetlila ovo najdublje dno i temeljni uzrok svih ostalih podjela.

U Hrvatskoj postoje ljudi koji mrze Hrvatsku. I upravo ta mržnja svakodnevno generira podjele i isključivo negativne konotacije ove zemlje i ovog naroda.

Kada nekoga ne volite, onda vas jednostavno za toga nekoga nije briga. Ali kad nekoga mrzite, onda činite sve da mu napakostite i naudite.

Hrvatska reprezentacija jedan je od simbola Hrvatske u mnogo čemu.

To je naš identitet. Naša šahovnica je brend – nevjerojatna svjetska prepoznatljivost. I to nekome očito smeta. Kao što im smetaju i mnoge druge stvari koje predstavljaju nešto dobro u Hrvatskoj. Pogotovo ono nešto tradicionalno. I zato se činilo sve moguće i nemoguće da joj se naudi i napakosti.

Izraz “Mrze sve što je hrvatsko” nije nikakva floskula, već očito dijagnoza vrlo ozbiljne bolesti čiji je uzrok nikad izolirana bakterija genetskih nakarada povijesnih protivljenja postojanju Hrvatske kao ideje uopće, u čemu prednjače suvremeni geni jugoslavensko-komunistički. Ponavljam, prednjače, dakle nisu sami, ima i drugih, ali njih naglašavam jer mi se čini da su najviše prisutni.

Gdje su danas oni koji su donedavno proganjali ljude samo zbog toga jer su bili Hrvati i jer su htjeli Hrvatsku? Gdje su i što rade danas?

Gdje su antifašisti koji nikada u životi nisu vidjeli fašiste i kojima smo svi mi fašisti?

Tu su među nama i rade ono što su radili i prije. Proganjaju svaku pozitivnu hrvatsku priču. Siju svoju mržnju među narod.

Hrvatsku u svijetu predstavljaju kao “Ustaško leglo”. To je njihov prezentacijski nivo. Tako oni brendiraju Hrvatsku.

To je naprosto bolest. Izmiješana s ljubomorom, zavišću, licemjerjem i egoizmom. Sve zajedno.

Tom bakterijom mržnje kojom su bili desetljećima izloženi, zaražen je dio stanovnika ove Lijepe naše, koja je od jugoslavensko-komunističke ideje dobro živjela. Tako zaraženi ljudi postaju vrlo agresivni i glasni. Oni su nešto poput onih snajperista iz Domovinskog rata koji su iz pojedinih zgrada vrebali ljude. Zapravo, nema ih baš mnogo, ali nanose veliku štetu i nemir među stanovništvom. Oni danas više ne pucaju po nama, ali pišu, stalno pišu, domaćim prostim rječnikom rečeno: “pišaju po nama”.

Naravno ta bakterija je vremenom mutirala i prilagodila se novom vremenu pa se danas skriva iza raznih paravana tolerancije, zaštita manjina, zaštita žena, antifažizma i drugih ogrtača kojima prikriva svoju stvarnost.

Hrvatska nogometna reprezentacija zapravo je naša dijaspora, jer svi njeni igrači rade i žive “vani”. Svoj posao nisu dobili zahvaljujući stranačkoj pripadnosti ili nekom partijskom angažmanu ili bilo kojoj vezi, već isključivo zahvaljujući svom znanju, radu i ljubavi prema onome što rade.

I nikada nitko od njih nije govorio loše o Hrvatskoj, niti je nagovarao druge da odu iz Hrvatske. Otišli su, jer su vani imali bolje uvjete, ali i dalje vole svoju zemlju i pomažu joj.

A kada ta i takova dijaspora želi nešto napraviti za Hrvatsku, onda ih ovi u tome pokušavaju omesti.

Nevjerojatna je ta količina energije koja se ulaže kroz pojedine medije u širenje svih mogućih vrsta opstrukcija uobličenih u izrugivanja, podmetanja, etiketiranja i stavljanja naših u bilo kakav negativan kontekst. Cilj je da se o nama priča loše. Bilo što, samo da je loše. Iz dana u dan.

Samo za ono što se pogrdno napisalo po društvenim mrežama o predsjednici Hrvatske, dakle ŽENI, zaslužuje tri Istanbulske konvencije. Ali od svih onih silnih aktivista za zaštitu žena NITKO se nije oglasio.
I to je ono licemjerje koje često spominjem i koje izjeda ovo društvo.

Stvara se atmosfera u kojoj se čovjek skoro srami navijati za svoje, jer pored Agrokora i ostalih problema maše zastavama, navija, pjeva i igra. Kao da tih problema ne bi bilo da nema naše reprezentacije, navijača i navijanja!? Kao da su ih oni stvorili!

I ako samo malo zavirite pod ono svjetlo, vidjet ćete da su najglasniji u tim pljuvanjima po Hrvatskoj upravo oni koje Hrvatska hrani, koji rade u njenim institucijama. Oni su najžešći. Oni za koje mi punimo blagajnu iz koje se njima daju plaće. Mi ih plaćamo da nas blate.

Hrvatsku se uvijek prikazuje na dnu bilo kojih dobrih kriterija i nad time se ovi naslađuju i to promoviraju. A do tih mjesta na dnu svjetskih ljestvica doveli su nas upravo oni koji nikad nisu nisu ništa radili samostalno, već živjeli na “grbači radnog naroda”. I kada se pojave ljudi koji svojim radom Hrvatsku dovedu na VRH, onda ih se napada. Naravno napadaju ih upravo oni kojima je draže vidjeti Hrvatsku na dnu.

Kada bi se zasluženo marginalizirali svi ovi negativisti, a ustupilo mjesto pozitivnim ljudima, pogotovo onima iz dijaspore koji su pošteno zaradili novce, idejama, energijom i ljubavlju u samo par godina Hrvatska bi bila neprepoznatljiva u pozitivnom smislu. Bila bi na vrhu svjetske ljestvice. Kao i reprezentacija.

Ali to nekome ne odgovara. Zar to nije očito?

Njima odgovara obrnuto. Zato je udio naše dijaspore u investivcijama u Hrvatskoj minoran. Ne dozvoljava im se. Jer dijaspora ne bi uhljebljivala.

I zato u Hrvatskoj ima bezbroj agencija, nevladinih institucija i udruga za zaštitu svega i svačega. Zato se u Hrvatskoj svaki dan, svaki dan, moraju izmišljati priče o fašistima i ustašama, kako bi se ostvario i opravdao njihov smisao, ili smisao njihovih uhljeba. Treba nahraniti taj aparat.

A nije baš da mi ne možemo tu ništa napraviti.

MOŽEMO itekako. To nam je pokazala naša nogometna reprezentacija Hrvatske. Ona je re-prezentirala Hrvatsku u dobrom svjetlu, i postigla neviđen rezultat. Takve ljude, pojedince i skupine treba podržati – LAJKATI. Oni svojim pozitivnim stavom i radom mogu pomoći da bude bolje. Mogu Hrvatsku umjesto na dno poslati na VRH.
Podržavati njih znači podržavati dobro.

Uostalom i sami smo svjedoci da kada se stvorila pozitivna kritična masa ljudi koji su sa svojim lijepim i dobrim objavama na račun reprezetacije preplavili društvene mreže, onda je utišana ona početna halabuka i pljuvanje po nama i našima. Utišani su.

Veličanstveni doček reprezentacije u Zagrebu pokazao je kako zapravo velika većina ljudi u Hrvatskoj voli Hrvatsku i kako je ta većina spremna podnijeti žrtvu za nju, što je dokazala višesatnim čekanjem naših Vatrenih.

I tu ljubav pokazali su čitavom svijetu na najbolji i najljepši način.

Dakle jedinstvo i zajedništvo urodili su plodom. Može se. Treba malo hrabrosti i odvažnosti, a iznad svega odgovornosti. Svatko treba reći glasno ono što misli i vidi. I nije dobro dugo se praviti lud. Ili dugo okretati glavu. Nije dobro.

Ljude, pojedince, skupine, stranke, partije, portale, kanale, i sve one koji na bilo koji način šire lošu atmosferu, ne treba podržavati.
Ne treba lajkati.
I to je sve što se očekuje od nas. Zar je to mnogo?

Ako neki novinar, a svi smo mi novinari, nikada o nikome ništa dobro nije napisao, ako mu u Hrvatskoj ništa ne valja, ako za čitavo vrijeme trajanja svjetskog prvenstva nije uspio napisati ni jednu lijepu rečenicu na račun Vatrenih, kakvi ste Vi ljudi ako ga i dalje čitate i podržavate? Kakvi ste Vi? Ne on, nego Vi!?

Naša reprezentacija s izbornikom Dalićem fantastično je demonstrirala svoj model: Na njihovoj pozornici nisu dali mjesta nikome tko nije jasno pokazao i izrazio ljubav za Hrvatsku. I to je ključ svega.

LJUBAV PREMA HRVATSKOJ NAPRIJED, MRŽNJA STOP!

Nije dakle za promjene potrebna nikakva revolucija. Nikakav velik napor ni konflikt. Kazna je ignoriranje. Ili bolje rečeno, izoliranje. Upravo kako oni ignoriraju sve ono što je dobro, a šire samo ono što je loše.

Mi dakle trebamo činiti obrnuto!

Bakterija mržnje treba se izolirati. Treba ostati u nekom laboratoriju kao nužan uzorak za buduća ispitivanja, strogo kontrolirana da ne pobjegne opet na svjetlo dana i zarazi ljude koji samo žele živjeti ponosno i dostojanstveno u svojoj državi nakon toliko stoljeća.
I doći će to vrijeme. Trebamo samo malo više vjerovati u sebe i participirati u širenju dobra. Za dobro Hrvatske.

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr