Miki Bratanić: Mnogo je sličnosti u odnosu nekih ljudi prema Hodu za život i Hrvatskom križnom putu – svi su im fašisti!

Foto: narod.hr; Fod za život Zagreb; narod.hr; fotomontaža: narod.hr

I ove se godine održao Hod za život. Poštujem sve one koji na miran, dostojanstven i demokratski način izražavaju svoje mišljenje. Posebno uvažavam, te iznad svega poštujem jednog svog velikog prijatelja i kolegu za kojeg znam da je aktivni sudionik ovog Hoda za život.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

On je obiteljski čovjek, izvrstan IT stručnjak, ali ponajviše pristojan i miroljubiv gospodin, koji ne živi na grbači naroda, niti zarađuje kruh hodajući preko tuđih života. I kad vidim da ga netko, zajedno sa svim drugim koji hodaju za život, naziva fašistom, onda mislim da je ljudski reagirati. Izražava taj čovjek stajalište kako “život započima začećem”. Čini to mirnim i demokratskim putem.

I u čemu je problem? Gdje je tu fašizam?

Zastrašujuća je spoznaja da su njemu i njegovim suputnicima u jednom našem gradu aktivisti za ljudska prava i prava žena onemogućili hod i svojim tijelima spriječili kretanje. Time im je oduzeto elementarno ljudsko pravo; sloboda kretanja. A događa se to i drugdje.
Odkuda ikome to pravo?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

To više što je taj hod uredno najavljen i prijavljen institucijama, koje onda imaju posebnu dužnost i obvezu osigurati ga.

I uopće nije važno što moj prijatelj misli i govori. On ima pravo na slobodu mišljenja i govora i kretanja, kao što je imaju i oni koji ne misle kao on. Ali nitko nema pravo ometati drugoga u tome. Nitko.

I nema ovo nikakve veze sa fašizmom ili antifašizmom, nazadnima ili naprednima, već s nefunkcioniranjem pravne države. Država ne funkcionira. To je činjenica, jasno vidljiva iz ovog primjera.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Sve nadalje napisano je moje osobno skromno ljudsko mišljenje koje iznosim vjerujući u stvarnu slobodu govora i mišljenja.

Nasuprot mišljenja mog prijatelja slušamo od naših naprednih aktivista kako “čovjek dobiva prava rođenjem, a ne začećem”.

Tek rođenjem!? Do tada po njima nema prava na medicinsku skrb!? Niti na ultrazvuk!? Žena će valjda sama održavati trudnoću, roditi sama doma u dnevnom boravku i tek kad se rodi, dijete će dobiti prava!? A sve do tada će ona odlučivati o svome tijelu.
To je tek nazadnost. Fašizam i idiotizam.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I takvi ljudi priječe hod za život. Podižu barikade svojim tijelima. Započinju antifašističku borbu.

“Čovjek dobiva prava rođenjem, a ne začećem” protiv “Život započima začećem”.

Osobno ne mislim da bi abortus trebalo potpuno zabraniti, jer sam siguran da ima slučajeva u kojima je on nužan, te mi nije namjera ulaziti u takve kompleksne i nadasve stručne rasprave.

Mislim da bi bilo ljudski barem ne motivirati na abortus.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Treba reći kako je najvjerojatnije motiv za abortus u velikom dijelu ljudski komod, što se popularno zove sloboda. U tu slobodu i liberalizam spada i začeće u preljubu, dakle “neželjeno dijete” ili “oops dijete”.
Dobar dio začete “neželjene djece” plod je jednokratnog užitka, prevare, komoda, egoizma i neodgovornosti u korištenju zaštite.
Zanimljivo je kako se oni “napredni” često znaju izrugivati onim “nazadnim” obiteljima sa mnogo djece: “znaju li oni koristiti zaštitu?”
Eto, “napredni” su toliko objesni da im zaštita ne treba. Žele potpun užitak.
Oni imaju svoja prava. Ali dužnosti i obveze baš ne vole.

Meni su posebno zanimljive teze aktivistica za prava žena koje kažu kako žena ima pravo odlučivati o svom tijelu. To je nekakav njihov liberalni argument; njihovo tijelo. Usput rečeno tih aktivistica nije bilo nigdje kada su žene silovane u Vukovaru nedavno plačući iznosile svedočanstva o njihovim oskvrnjenim tijelima i tražili zaštitu svojih prava.

Naravno da žena ima pravo odlučivati o svom tijelu. Nitko joj to pravo ne dira. U zaštiti tog ženskog prava spreman sam biti na prvoj crti obrane.
Do smrti.
Ali kada žena konzumira to svoje pravo s drugim muškarcem, pa se njegov spermatozoid otrgne kontroli i pobjegne u zagrljaj ženine jajne stanice, u tom trenutku, točno u tom trenutku, pravo žene prelazi na pravo djeteta, koje je tada začeto. Žena dobiva obavezu, zapravo pola obaveze, jer je druga polovica na muškarcu, ako je muško.
A ako je to dijete “oops dijete” onda je to problem žene i muškarca, a ne problem djeteta. Rekli bi stari ljudi: trebali ste misliti prije.
I nije to više ženino tijelo. To su sada dva tijela. Možda i tri, ako su dvojke.
Najlakše je taj problem riješiti na način da dijete ubijete, s pravom.
Pa još prisiliti liječnika da to napravi. Prisiliti ga da postane suučesnik u vašem grijehu. Sve legalno i pravno utemeljeno. Brzo i jednostavno. Ne mora nitko ni znati za grijeh. Sakrit će se tako zločin.
I to bi im očito po njihovom mišljenju trebalo biti omogućeno u svakoj obližnjoj ambulatni, bez uputnice.
A ako liječnik to ne želi napraviti onda ga imate pravo nazvati nazadnim, zatucanim, konzervativnim, a možda i fašistoidnim.

Posebno sam motiviran za ovu reakciju jer svi ovi napadi i etiketiranja dolaze često od ljudi koji imaju veliku potrebu slaviti lik i djelo druga Tita, koji je upravo u ove dane po Jugoslaviji tjerao Hrvate da hodaju mučeći ih pri tom hodu do smrti.
Na tisuće i tisuće njih hodalo je DO SMRTI.
I kada vidim kako netko slavi i veliča čovjeka koji je organizirao taj hod smrti, a mog prijatelja koji sudjeluje u hodu za život zove fašistom, onda mi nije baš svejedno.
Nije dobro.
NE HODAMO U DOBROM SMJERU!

Mnogo je nažalost sličnosti u Hrvatskom križnom putu i u Hodu za život, bolje rečeno u odnosu nekih ljudi prema tim hodovima. Nekima su svi ti koji hodaju fašisti. I to je strašna činjenica. Mi smo u 2019. Ovo je Hrvatska.
Toliko sakrivenih zločina je za nama. Zar ih nije dosta.

Nisam pobornik zabrana. Volio bih da su ljudi slobodni u izboru. Ne želim nikako svojim stavovima zakidati druge u pravima. Ali mislim da su se neki sa pravima malo previše razmahali u odnosu na dužnosti i obveze, a posebno na odgovornost. Neka ljudi budu malo više odgovorni. Tada će i potrebe za abortusom možda biti manje.

I neka nitko ne etiketira mog prijatelja koji hoda za život fašistom, jer on to sigurno nije.

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.