Petra Milković mlada je pro-life aktivistica, supruga i majka. Rođena je 31. siječnja 1991. u Zagrebu gdje je i odrasla. Završila je zagrebački Filozofski fakultet, smjer povijest i pedagogija. S Antom Čaljkušićem 2014. pokreće inicijativu 40 dana za život, čija je trenutno izvršna direktorica, te dopredsjednica udruge Hrvatska za život.
U podcastu 55 minuta kod Željke Markić govori o zaštiti nerođene djece i svim vidovima pomoći koju inicijativa pruža trudnicama i majkama. Govori i o sukobu feminizma i pobačaja, diskriminaciji majki u poslovnom smislu, praksama u drugim zemljama gdje je pobačaj moguć do samog poroda i kako je inicijativa spasila preko 100 mladih života u Hrvatskoj.
“Jedan dio medija, koji aktivistički zagovaraju pobačaj napada Inicijativu i tvrde da je stanje pred bolnicom i molitva pritisak – međutim, vidim da je zapravo riječ o suprotnome – Inicijativa omogućuje ljudima da ne rade pod pritiskom i ohrabruje ih u slobodi i da uz potpune informacije i uz podršku donesu odluku”, istaknula je dr. Markić uvodno.
O Inicijativi i majkama kojima treba pomoć
Inicijativa je nastala jer se neke stvari ne mogu nikako promijeniti nego samo usrdnom molitvom i radom da se promijeni svijest i srce ljudi. Nadam se da će se to i u Hrvatskoj dogoditi.
Kroz udrugu radimo jako velik broj programa, ne samo vezano uz nerođeno dijete.
Opisala je iskustvo jedne majke i njezinu zahvalnost Inicijativi 40 dana za život.
U proljeće i na jesen Inicijativa organizira akcije bdjenja – kao zadnji znak nade tim majkama, da se mogu predomisliti, one često jesu same i prisiljene na pobačaj. Mame nam dolaze iz raznih razloga, stojimo za njih, kao znak ljubavi, pomažemo im, imamo razne programe, ne samo za majke, već i za očeve koji su izgubili svoje nerođeno dijete.
Nigdje se postabortivni sindrom ne naziva tako, niti se tako navodi kod žena koje pate od njega, već se podvodi pod depresija, tjeskoba, suicidalne misli…
Jedna žena došla nam je u Križevcima odmah kada smo tamo pokrenuli Inicijativu i kazala da već 50 godina nosi ranu od pobačaja. Naglasila je da svaki dan ima dovoljno hrane i da bi imala s čime prehraniti svoje dijete, a tada je mislila da ga ne će imati s čime hraniti – i svaki dan trpi tugu zbog svog pobačenog djeteta.
Žene nam dolaze iz raznih razloga, a sve se svodi na to da će ostati same, da ne će imati s čime prehraniti svoje dijete. Što je jako žalosno.
Najprije roditelje pustimo da kažu sami s kojim se problemima muče, razgovaramo s njima, a onda im pomažemo na razne načine, bonom za hranu, školarinom, savjetima…
Najbolje bi bilo da žene nakon testa na trudnoću i spoznajom da su majke dobiju odmah podršku, da se raduju, da im se čestita, da dobiju ohrabrenje, a ne nekakav pritisak.
O kombinaciji znanstvenih činjenica i dokaza
Na haljini nosim broš – nožice, međunarodni simbol pro-life borbe za život, djeteta od 10 tjedana od začeća. Uz sebe često nosim i lutkicu bebu, koju zovemo Pero, riječ je o djetetu od 12 tjedana od začeća koje je savršeno formirano.
Jedna od gošći konferencije iz Londona kazala je da oni stavljaju u svoja predavanja snimke djeteta koje mijenjaju svijest o tom nerođenom djetetu. Trudnice koje dođu na ultrazvuk i čuju zvuk srca, pokolebaju se u odluci za pobačaj.
Po pravu na informaciju trebamo dati potpunu informaciju, da je to živo dijete, da mu srce kuca od 18 dana, da osjeća bol u vrijeme pobačaja…
O napadima na 40 dana za život – o bdjenjima, molitvama
Riječ je o miroljubivom bdjenju je bez nasrtaja, samo mirno stojimo. Mirno pokazujemo da se imaju kome obratiti.
U Svetom pismu piše da neke stvari mogu izboriti samo molitvom i postom. Zato usrdno molimo i postimo, jer ljudski više ništa nismo mogli, ali pokazalo nam se da su te molitve spasile život. Naravno, mogu nam se pridružiti i ljudi koji nisu vjernici, stajati s natpisom, pomoći majci ili ocu koji su u potrebi.
Kada nam je teško, podsjetimo naše volontere koliko veliki ljudi bdije, na suncu, kiši, snijegu…
Upravo zahvaljujući našoj ustrajnoj molitvi, bdjenju, zatvorena je klinika za pobačaje u Americi. O tome je snimljen film Neplanirano (Unplanned), koji se temelji na autobiografskoj priči Abby Johnson koja se kao zaposlenica klinike Planned Parenthooda suočila s bolnom istinom o abortusu. To nije jedina klinika koja je zatvorena, već ih je zatvoreno preko sto zahvaljujući našoj Inicijativi.
> Dr. sc. Hrvoje Pende: Gorak okus abortusa – dijelovima bebe do sjajnije kože i razmaženog nepca
Važno je da žene vide tu jednu autentičnost, mnoge od njih kasnije su krstile djecu, ponekad i stariju djecu koja nisu imala sakramente. Žene nam poručuju da su u nama vidjele mir u toj ustrajnoj molitvi.
O vlastitom bolnom iskustvu gubitka djece
Izgubila sam dvije bebe. U šestom mjesecu trudnoće Pavla, prestalo mu je srce kucati i nakon njega Zitu, kojoj je isto u šestom mjesecu trudnoće prestalo kucati srce.
Kada je riječ o ranoj fazi tugovanja, ne vidimo bebu, ljudi nemaju dojam da je ta žena uopće bila majka, drugi ni ne znaju što se dogodilo. Međutim, u mojem slučaju, morao je ići prirodan porod. Blagoslovljeni smo što smo ih mogli vidjeti, mogli smo ih držati u svojim rukama. Mogla sam se oprostiti. To iskustvo mi je važno i za Inicijativu.
Srećom u Hrvatskoj se u tako kasnoj trudnoći pobačaji ne mogu napraviti, ali u nekim zemljama se mogu djeca pobaciti sve do poroda, ili još strašnije o čemu se razgovara, post-porođajni abortus djeteta do prve godine djeteta. To su stravične stvari.
Od naše preminule dječice mogli smo se oprostiti, mogli smo organizirati sprovod. U bolnici su nas odmah pitali želimo li pokopati dijete i ispunili smo sve papire.
Ono što je jako važno kod odnosa prema izgubljenom djetetu su naše grobnice za nerođenu djecu koju je osnovala udruga Betlehem. Za svaku majku i oca koji izgube dijete i u ranijoj trudnoći mogu se javiti njima i ako nemaju mogućnost za pokopati svoje dijete, Betlehem će organizirati pogreb i pomoći oko dokumentacije da se dijete dostojanstveno sahrani i ne završi u kanti za biološki otpad.
Kad kažemo da imamo troje djece, ljudi se začude, jer vide Šimuna, ali mi smo zaista imali troje djece. Bili smo triput roditelji, i nadamo se da će biti još djece.
O trećoj međunarodnoj konferenciji za život “Život, dakle, biraj!”
Međunarodna konferencija za život “Život, dakle, biraj!” održat će se od 21. do 23. svibnja ove godine. Na njoj će govoriti i liječnik, ginekolog, kojemu je Inicijativa dala poticaj da zauzme pozitivno stajalište.
Taj je liječnik već imao jedan proces u kojem je razmišljao da uloži priziv savjesti, a uz Inicijativu koja je bila ispred njegove bolnice u Šibeniku, dala mu je hrabrosti da to dodatno sasiječe. On će na konferenciji javno svjedočiti o tome.
Međunarodnu smo Konferenciju prvi put organizirali 2018. godine. Osobno sam prvi put na jednoj Konferenciji čula za Inicijativu 40 dana za život i to mi je jako zažarilo srce i u tome sam se zaista našla. Želimo našim ljudima iz Hrvatske pružiti mogućnost da sudjeluju i čuju goste izvana, ali i hrvatske stručnjake.
Iznenadilo nas je da su Inicijativu već prve godine prepoznali stručnjaci i odazvali se. Ove godine zbog pandemije odlučili smo stručnjake okupiti putem interneta. Preko web stranice ljudi se mogu prijaviti i dobit će potvrdnu e-poruku. Nakon uplate simbolične donacije moći će ući na predavanja, po svom izboru i u vrijeme koje žele za vrijeme trajanja konferencije. Sva naša predavanja bit će uz titlove. Ove godine na konferenciji sudjeluje puno liječnika. Osim liječnika sudjeluju bioetičari, producenti o filmu, … bit će vrlo zanimljivih tema.
O programu za muškarce
Pokrenuli smo portal Muževni budite zato što nam se obraćalo dosta muškaraca, ne samo onih koji imaju ranu od pobačaja, već i zato što nam je popriličan broj majki kazalo da im je nedostajala podrška oca djeteta u teškim trenutcima i situacijama u kojima su se našle. Uskoro će biti i druga konferencija baš za muškarce „Budi muškarac” – kojom se želi osnažiti muškarce za njihovu ulogu.
Otac isto gubi dijete neovisno je li riječ o spontanom pobačaju ili namjernom. Moj je suprug zajedno sa mnom izgubio dijete. Bio je sa mnom na porodu i držao našu dječicu. Ocu se ne smije oduzeti uloga oca, zaštitnika tog djeteta.
Suprug i ja smo i prije braka pričali o važnim temama poput planiranja obitelji. Ima muškaraca koji žele pomoći, ali ima muškaraca koji prijete ženama i prisiljavaju ih da pobace dijete.
Svi znaju da je u utrobi majke dijete. Život počinje začećem, trudnoću brojimo od prvog dana menstruacije. Majke i očevi koji odgajaju djecu moraju biti skupa u tom zajedništvu i brizi oko djece.
O samohranim majkama
Divim se mamama koje su same nastavile život, čak se i školovale. Kada su same bolesne doma nitko im ne može pričuvati djecu.
Naša udruga koliko god može pomaže. Uskačemo kada je potrebno. Nama je cilj da se svatko osamostali, ali ne ćemo ih ostaviti same na cesti.
Žene koje same podižu djecu nisu za osudu. One su kroz brojne okolnosti ostale same, trebamo im pomoći, ali to je odgovornost i cijelog društva.
O spašenim ljudskim životima
Predivan je osjećaj držati na rukama djecu koja su spašena. Dio ste života kada spasite taj život. Nije spašen samo nerođeni život, već i majka. Stvarno smo tu za te majke i tu djecu. Imamo svoje obitelji i svoje živote, ali uvijek uskačemo za hitne situacije za svaku majku i svu tu djecu. Neka od te spašene djece već su krenula u školu.
Naše je bdjenje miroljubivo i na provokacije ne odgovaramo. Napadi se mijenjaju iz kampanje u kampanju. Imali smo i nekoliko krađa u zadnjoj kampanji. Žene nam se ne moraju obratiti na mjestu bdjenja, već i na naše brojeve telefona u naše urede, mogu doći razgovarati. Mogu doći majke koje imaju ranu pobačaja, trudnice u brizi, parovi. To je sigurna oaza gdje mogu dobiti savjete i pomoć.
Naši volonteri miroljubivo mole, a ako im se obrati majka za pomoć, dobit će broj telefona kome se mogu obratiti.
Imamo i treći stup Inicijative – osvješćivanje lokalne zajednice. Osvješćujemo ljude znanstvenim činjenicama kada počinje život. Važno je djelovanje u javnosti. Moramo uzeti u obzir da se statistički pobaci treće dijete u braku.
Trauma silovanja ne može se izliječiti traumom pobačaja. Žene koje su bile silovane i rodile djecu, nikada nisu požalile što su ih rodile.
Najviše nam dolaze majke pod pritiskom okoline. Partnera, poslodavaca…
Slika koja nam se pokazuje u udžbenicima je mama, tata i dvoje djece, možda je to treće dijete žrtva tog stereotipa.
O programu Vikendi Srca Marijina – za supružnike koji ne mogu imati djecu
Imamo još jedan program koji se zove Vikendi Srca Marijina za supružnike željne djece, koji ne mogu imati djecu. Posebna je tema posvajanje, to je jako dugačka procedura.
Želite se pretplatiti (besplatno) na kanal?
Ako želite pratiti podcast “55 minuta kod Željke Markić” i dobivati obavijesti o novim objavama možete se pretplatiti na kanal.
Vrlo zanimljivo gostovanje Petre Milković pogledajte na poveznici:
https://www.youtube.com/watch?v=4oQRNPlTSW4
Koraci za aktiviranje (besplatne) pretplate:
- Prijavite se na YouTube na računalu.
- Otvorite videozapis na kanalu na koji se želite pretplatiti.
- Ispod playera videozapisa kliknite Pretplati me(Subscribe)
Kad se pretplatite na kanal, svi novi videozapisi koje taj kanal objavi prikazat će se u vašem feedu Pretplate i dobivat ćete obavijesti kad kanal na koji ste pretplaćeni objavi novi sadržaj.
Svaka pretplata na kanalu na Youtubeu je automatski besplatna.
>(VIDEO) Pogledajte premijeru podcasta Željke Markić i predbilježite se za nove emisije
Na feedu pretplata koji je dostupan na mobilnim uređajima i računalima prikazuju se svi videozapisi nedavno preneseni na kanale na koje ste pretplaćeni.
Ako želite dobivati sve obavijesti s kanala na koji ste pretplaćeni, dodirnite zvonce za obavijest
Zvonce će se tada promijeniti u zvonce koje zvoni
