Dr. sc. Hrvoje Pende: Gorak okus abortusa – dijelovima bebe do sjajnije kože i razmaženog nepca

abortus pobačaj
Foto: Copyright AbortionNO.org (vlasnik slike navodi: prikazuje udove nerođene djece pobačene s 9 i 10 tjedana u odnosu na kovanicu američkog novca od četvrtine dolara - https://www.abortionno.org/abortion-photos/)

Već dva dana svi mainstream mediji napadaju izjavu biskupa Jezerinca koji je u svoju (nespretnu) verziju pedofilskih skandala u Crkvi, umotao i izjavu da se „od mesa pobačene djece rade najskuplji parfemi“. Očekivano, takva je izjava na „progresivističkim“ portalima potaknula gomilu neznalica (od novinara do trolova) na niz uvreda upućenih biskupu i Crkvi.

Nije mi namjera braniti biskupa, ali izjava koja povezuje abortus i industriju koja služi luksuzu bogatih je točna. Međutim, institucijama vjerni mainstreamovci biskupa optužuju da “lupeta“ i „širi teorije zavjere“. Očito ljudi čitaju samo sebe i sebi slične pa ne znaju da je već duže vrijeme poznato da pojedine tvrtke poput npr. Neocutis Inc., za proizvodnju svojih skupih krema protiv bora, za hidrataciju, ljepši ten i slične neophodne potrebe svake moderne i samosvjesne žene, između ostalog, koriste i fetusne stanice abortiranih beba. Te kreme naravno nisu jeftine. Na primjer, bočica s 28 grama bio-regenerativne dnevne kreme „Journee“ košta 120 USD. Cijena ima opravdanje jer se kreme koje ženama i muškarcima održavaju mladolik izgled ne rade samo od jeftinih kemikalija, nego u sebi kao najdragocjeniji dio sadrže proteine iz stanica pobačenih beba.

Predsjednica Planned Parenthooda(Planiranog roditeljstva) priznala da je ‘osnovna zadaća’ organizacije pobačaj

Fetusne stanice inače poboljšavaju zacjeljivanje, smanjuju ožiljke i pomažu u obnovi strukture kože, stoga, ako društvo to dopušta, one se vrlo učinkovito (i profitabilno) mogu koristiti za pomlađivanje onih koji zauvijek žele ostati mladi. A dobrostojećih ljudi koji bi i u starosti htjeli izgledati mlado i poželjno, na žalost ima previše i učinit će sve da ne izgube glatkoću i  elastičnost. Pored navedenih kremica za kožu lica, postoji dio estetske kirurgije koji ljudima služi kako bi, na primjer, povećali usne ili izravnali bore. U tu svrhu koriste se i injekcije kolagena (najzastupljenijeg proteina u ljudskom organizmu) koji je često dobiven na isti način kao i u slučaju tvrtke Neocutis Inc. – iz abortiranih beba.

Da bi se došlo do vrlo traženog proteina koriste se razne metode, često i nezakonite pa su tako u Kini čak iskorištavali tijela smaknutih osuđenika na smrt. Oderali su im kožu, spakirali i otpremili „potrebitima“. Vjerojatno to još uvijek čine. Tu su prljavu rabotu svojedobno otkrili i javnosti predočili istraživači britanskih lijevocentrističkih dnevnih novina The Guardian. Nezakonita trgovina tijelima preminulih u svrhu proljepšanja živućih je svakodnevna pojava koju razmjerno često razotkrivaju nadležna tijela. Dio tog unosnog posla je i trgovina pobačenim bebama koja se također najčešće nalazi s one strane zakona.

Fetus kao pojačivač okusa i mirisa

Ali fetusi se ne koriste samo da bi se netko sočnije ljubio i što duže ostao seksualno poželjan. Pored sredstava za uljepšavanje, ljudski embriji i fetusi služe i za to da nam hrana bude što ukusnija. Odavno znamo da je čovjek nadišao prirodu i više se ne zadovoljava onim što mu ona od okusa i mirisa može ponuditi. Pored nepotrebnog i zastrašujuće masovnog ubijanja životinja radi zadovoljenja vlastite prehrambene perverzije, razvoj znanosti i tehnologije čovjeku je omogućio nove okuse i mirise hrane i pića te ga učinio ovisnim o njima.

International Planned Parenthood gubi 100 milijuna dolara zbog odluke predsjednika Trumpa da ukida njegovo financiranje

U SAD-u je do prošle godine postojala tvrtka Senomyx koja je bila pionir u proizvodnji aditiva koji su hranu i pića činile „boljima“. Prošle godine kupljena je od švicarske tvrtke Firnmenich kojoj je također osnovna djelatnost proizvodnja okusa i mirisa za hranu, a samo lani imala je prihod od gotovo 4 mlrd CHF. Glavni klijenti su im Pepsi, Nestle, Kraft i još mnogi proizvođači pića i hrane koju svakodnevno konzumiraju milijarde ljudi.

O tome da se ljudski embrij i fetusi koriste za proizvodnju prehrambenih proizvoda, već se duže vrijeme piše, ali mnogi u to sumnjaju, odnosno ne vjeruju u te priče, jednako kao ni u prethodno iznijete u vezi s proizvodima za ljepotu. Stoga, one koji sumnjaju potrebno je uputiti na web-stranice američke agencije za patente i zaštitne znakove (United States Patent and Trademark Office) gdje se u oceanu riječi, formula, kratica, pažljivim čitanjem mogu pronaći i patenti tvrtke Senomyx, odnosno sastojci pomoću kojih su stvoreni izumi koji nude nove okuse i mirise hrane/pića. Za stvaranje mnogo njihovih izuma (okusa i mirisa) koristi se i poznati HEK293, što označava ljudsku embrijsku bubrežnu stanicu dobivenu iz abortirane bebe (HEK = Human Embryonic Kidney).

Pored „dijelova“ abortiranih beba koje ljudima pomažu da više uživaju u svojoj hrani i piću, ima tu još koječega. Na primjer, za „ukusniju“ prehranu našu svagdašnju, koristi se i FBS (Fetal Bovine Serum), koji se dobiva iz fetusa u bremenitoj ženki goveda. Poput masakriranja ca. sto milijuna morskih pasa koje se svake godine događa radi pripreme skupocjene juhe od njihovih peraja, i ovdje nema previše humanosti jer cilj je da John, Tomislav, Jurij ili Yoko dobiju vrećicu krumpirovog čipsa s okusom češnjaka i kiselog vrhnja uz blagi touch vanilije, sve začinjeno egzotičnim mirisom neodredivog podrijetla.

FBS se dobiva punkcijom, naravno bez anestezije pa i bremenito govedo i fetus trpe bol neposredno pred klanje. Ali je li to važno, kad je rezultat ljudsko uživanje u novim okusima? Da ponovim – sve navedeno može se provjeriti na stranicama spomenute američke državne agencije. Znači, ne radi se ni o „lupetanjima“ ni o „teoriji zavjere“, nego o službenim podatcima.

Hollywodski glumac i producent James Woods jednim tweetom uništio predsjednicu organizacije Planned Parenthood Cecile Richards

Mučenje životinja radi uljepšavanja ljudi za mnoge je neprihvatljivo i krajnje neetički pa se u tom smislu postavlja pitanje treba li uopće argumentirati degeneraciju suvremenosti koja dopušta iskorištavanje abortiranih beba radi proizvodnje krema za uljepšavanje, mirisa i okusa hrane? U razvijenom svijetu već se godinama vode ozbiljne rasprave u vezi s etičkom dimenzijom korištenja „dijelova“ abortiranih beba. Jer jedno je kad se tijelo pobačene bebe koristi radi pronalaska lijekova za oboljele ili proizvodnje cjepiva (iako je i to etička dilema za mnoge), a sasvim drugo kad se koristi za uljepšavanje ostarjelih dama ili stvaranje novih okusa i mirisa.

Koliko smo daleko od Robocopa, Igara gladi i ostalih mračnih SF scenarija?

U svjetlu aktualnog izumiranja mnogih životinjskih vrsta, biološkog razaranja, prenapučenosti Zemlje i pretjerane potrošnje bogatih društava, korištenje pobačenih beba za ljudske perverzije podsjeća na SF film Soylent Green. U tom distopijskom ostvarenju iz 1973. godine čija je radnja smještena u blisku budućnost, zbog utjecaja efekta staklenika Zemljini su resursi hrane, vode i energenata nestali. Posljedično, ljudi nemaju posla, gladni su i očajni. Nove generacije uopće ne poznaju stari svijet pun prirodnih bogatstava.

Kako bi nahranili milijune gladnih, vlasti pribjegavaju čudotvornoj hrani punoj energije, koju navodno dobivaju iz oceanskog planktona. Jedini problem je u tome što je reklama o podrijetlu hrane lažna jer u oceanima više nema planktona. U stvarnosti, nova hrana u obliku zelenih kolačića proizvodi se iz ljudskih posmrtnih ostataka. Narod naravno vjeruje u prodanu im priču.

Film je kritika politike koja pustoši Zemlju za račun profita šačice svjetskih moćnika; politike koja na kraju ljude pretvara u stoku i usmjerava na put vlastitog istrjebljenja. Zato je vrlo aktualan i prepoznatljiv i danas kad milijuni djece gladuju, bogati se mažu kremicama na bazi abortiranih beba, a svjetske vojne sile u skladištima već imaju spremnu vojsku super-vojnika, robota s elektromagnetskim oružjem razornog učinka.  

Film i zbilja su općenito povezani, jer često jedno stvara drugo. Svaka ljudska ideja koju ubrzani razvoj znanosti može oživotvoriti, a društvo smatra prihvatljivom, danas vrlo brzo iz znanstvene fantastike postaje zbilja. Pri tome ne smijemo zanemariti zlo u ljudskoj prirodi, kao ni stalnu težnju za moći i vječnom mladošću – dvojcu koji je u suvremenom društvu postao vrijednost i jedan od najvećih motiva.

Moćnici koji financiraju znanost radi usmjeravanja društvenih vrijednosti, u zasjedi čekaju globalni etički zaokret jer „dosadna“ glasačka masa još uvijek nije spremna za planirane i spremne promjene. Njihove službe sve brže rade na promjeni društvene paradigme kako bi se „progresivne“ ideje ostvarile, interesi zadovoljili, moć osvojila i učvrstila. Vjerojatno još ne možemo ni pojmiti razvoj nemoralnog korištenja abortiranih beba, kao i čovjeka uopće. Scenarij je možda tmuran i krajnje pesimističan, ali smjer u kojem društva idu ne ostavlja nam previše razloga za optimizam.  

Za to vrijeme, mi u Hrvatskoj, na rubovima svjetskih zbivanja i dalje živimo u bajkama, nesvjesni zbivanja oko nas i potpuno nespremni za budućnost, ostajemo sretni u vlastitom neznanju.

* Autor je doktor znanosti s bogatim iskustvom rada u javnoj upravi i organizacijama u državnom vlasništvu. Uz znanstvene i stručne članke, objavio je i dvije znanstvene knjige: Moć neetičkog poslovanja – organizacijska kultura u Hrvatskoj (2008.) i Hrvatski turizam – upravljanje identitetom (2013.).

U svojim radovima istražuje svijet svakodnevnog života unutar područja kojeg oblikuje njegovo ukupno iskustvo, ali i društveni kontekst. U biranju tema nastoji pridonijeti kritičkoj analizi i dekonstrukciji hrvatske stvarnosti, odnosno razotkrivanju stvarnih identiteta i implicitnih vrijednosti hrvatskih organizacija.

Paralelno sa znanstvenim radom, autor se duže vrijeme bavi i fotografijom i raznim oblicima vizualne umjetnosti. Na sličan način kao što na znanstvenom polju preispituje društvenu svijest, u svojim fotografijama dočarava osobne percepcije, iskazuje asocijacije i doživljaje vlastitog okruženja, ali i stavove o društvu, gradu, pojavi. Do sada je priredio više samostalnih i skupnih izložbi.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr