Site icon narod.hr

Hrvatska lani izgubila grad veličine Knina – trebamo izrazito pronatalitetnu i redistributivnu politiku

Po preliminarnim podacima Državnog ravoda za statistiku u Hrvatskoj je lani 10 447 osoba rođeno manje nego što ih je umrlo, izgubili smo grad veličine Knina, Sinja ili Trogira, više od primjerice stanovništva Poreča.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Živorođenih je u Hrvatskoj lani bilo 39 939, umrlo je 50 386 osoba, pa bilježimo negativan prirodni prirast -10 447.

I sklopljenih brakova je manje nego 2012, lani je sklopljeno 19 169, a razvelo se 5 992, izračunao je DZS.

Inače, Međunarodni dan obitelji obilježava se svake godine u svibnju. Ustanovila ga je i preporučila Skupština Ujedinjenih naroda 1993. godine. U razgovoru za narod.hr prof.dr.sc Anđelko Akrap s Katedre za demografiju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu objasnio je zašto mladi se danas sve teže odlučuju na brak, natalitet koji pada od 90-ih te potrebu aktivne populacijske politike u Hrvatskoj.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prema Državnom zavodu za statistiku u 2012. godini ukupno je sklopljeno 20.323 brakova – što znači na 1000 stanovnika 4,8. Također prosječna starost pri sklapanju prvog braka u 2012. godini za žene bila je 27,6 godina, a za muškarce 30,4 godina.

„U svim naraštajima uvijek je bilo neudanih i neoženjenih, to je činjenica, međutim u ovim hrvatskim specifičnim uvjetima jedan od razloga jest nepriuštivost stana mladima, visoka stopa nezaposlenosti mladih – to svakako sve utječe uz druge činitelje postmodernog doba na odustajanje od braka itd.“, istaknuo je Akrap za narod.hr.

Pojasnio je da u hrvatskim uvjetima se radi o pitanjima egzistencije mladih, nesigurna zaposlenost, relativno su u prosjeku niska primanja da bi se krenulo u kreditni odnos za stambeno pitanje i to je jedan vrlo kompleksan problem.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

„Činjenica je da se odgađa ulazak u brak, da postpuno raste udio neoženjenih i neudanih“, ocijenio je te dodao „pokazatelj o broju razvedenih na 1000 sklopljenih brakova nije dobar, nego se uvijek računa koliko je razvedenih osoba u odnosu na ukupan broj osoba u braku.

Istaknuo je kako se primjerice 2001. razvodilo negdje oko 5 osoba na 1000 osoba u braku, sad je negdje oko 10 osoba osoba na 1000 osoba u braku.

„Svaki razvedeni brak je alarmantan jer su djeca iz razvedenih brakova žive u težim socijalnim uvjetima zbog relativno nižih primanja“, ocijenio je Akrap te dodao kako u prosjeku godišnje iza razvedenih osoba ostaje između 4 i 5 tisuća djece, te kako je nemoguće  uspoređivati naše razvedene i ono što je u zapadnoeuropskim zemljama.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

„Trajanje braka u trenutku razvoda u prosjeku je oko 14 godina što znači da u prosjeku roditelji jednostavno čekaju dok djeca uđu u dob iznad 15 godina, to je jedan od razloga, ali i razvedene osobe, obzirom da se pomiče dob ulaska u brak, su u starijim dobnim skupinama i to je s demografske strane nepovoljno jer ti ljudi jednostavno više neće imati djece“, zaključio je.

Hrvatska od 90-ih godina ima veći broj umrlih nego živorođenih

Pojasnio je kako Hrvatska od 90-ih godina ima veći broj umrlih nego živorođenih jer od 1991. godine imamo kontinuirano prirodno smanjenje.

„Sve države u takvoj situaciji, vjerojano i Hrvatska, morat će provoditi aktivnu populacijsku politiku jer se time ekonomskim rječnikom rečeno – proizvodnja buduće radne snage – stvaranje buduće radne snage“, istaknuo je te dodao kako mi djelomično provodimo populacijsku politiku u Hrvatskoj, ali nemamo cjelokupnu, zaokruženu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Po Akrapu provode se pojedine mjere koje su više socijalnog karaktera jer Hrvatska treba provoditi onu izrazito pronatalitetnu i redistributivnu politiku da bi se osigurao ravnomjerniji razmještaj stanovništva u prostoru – da se ne bi vršila ta jaka koncentracija stanovništva u nekoliko gradova, prvenstveno Zagreb, Split, Rijeka itd.

Za Hrvatsku i manje zemlje EU i mali odljev visokoobrazovanih je veliki gubitak

Akrap je ocijenio kako više u Europi nema masovnih migracija kao što ih je bilo 60-ih godina. Poznato je da je između 1961. i 1971. godine na tzv. privremeni rad u inozemstvu otišlo oko 300.000 osoba.

„U suvremenim uvjetima Europa ne traži masovne emigarcije visokorazvijene, nego provodi tu selektivnu emigarcijsku politiku – traže tehnička zanimanja, liječnike itd. – razvijajuća zanimanja“, zaključio je.

„Poznato je ako se prati da iseljavaju oni koje treba tržište radne snage visokorazvijenih zemalja – one nisu masove, ali za Hrvatsku i manje zemlje EU i mali odljev visokoobrazovanih je veliki gubitak“, ocijenio je te dodao „ne radi se više o 100.000, nego o 1000 i više iseljavanja, ali ako odu liječnici, tehnička i informatički obrazovana populacija – to su veliki gubici za male manje razvijene zemlje“.

„Zemlje koje su ulagale u svoju obrazovanu populaciju gube jer time manje razvijene zemlje financiraju razvoj onda razvijenih europskih zemalja  na takav način“, zaključio je Akrap za narod.hr.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE
Exit mobile version