Po preliminarnim podacima Državnog ravoda za statistiku u Hrvatskoj je lani 10 447 osoba rođeno manje nego što ih je umrlo, izgubili smo grad veličine Knina, Sinja ili Trogira, više od primjerice stanovništva Poreča.
Živorođenih je u Hrvatskoj lani bilo 39 939, umrlo je 50 386 osoba, pa bilježimo negativan prirodni prirast -10 447.
I sklopljenih brakova je manje nego 2012, lani je sklopljeno 19 169, a razvelo se 5 992, izračunao je DZS.
Inače, Međunarodni dan obitelji obilježava se svake godine u svibnju. Ustanovila ga je i preporučila Skupština Ujedinjenih naroda 1993. godine. U razgovoru za narod.hr prof.dr.sc Anđelko Akrap s Katedre za demografiju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu objasnio je zašto mladi se danas sve teže odlučuju na brak, natalitet koji pada od 90-ih te potrebu aktivne populacijske politike u Hrvatskoj.
Prema Državnom zavodu za statistiku u 2012. godini ukupno je sklopljeno 20.323 brakova – što znači na 1000 stanovnika 4,8. Također prosječna starost pri sklapanju prvog braka u 2012. godini za žene bila je 27,6 godina, a za muškarce 30,4 godina.
„U svim naraštajima uvijek je bilo neudanih i neoženjenih, to je činjenica, međutim u ovim hrvatskim specifičnim uvjetima jedan od razloga jest nepriuštivost stana mladima, visoka stopa nezaposlenosti mladih – to svakako sve utječe uz druge činitelje postmodernog doba na odustajanje od braka itd.“, istaknuo je Akrap za narod.hr.
Pojasnio je da u hrvatskim uvjetima se radi o pitanjima egzistencije mladih, nesigurna zaposlenost, relativno su u prosjeku niska primanja da bi se krenulo u kreditni odnos za stambeno pitanje i to je jedan vrlo kompleksan problem.
„Činjenica je da se odgađa ulazak u brak, da postpuno raste udio neoženjenih i neudanih“, ocijenio je te dodao „pokazatelj o broju razvedenih na 1000 sklopljenih brakova nije dobar, nego se uvijek računa koliko je razvedenih osoba u odnosu na ukupan broj osoba u braku.
Istaknuo je kako se primjerice 2001. razvodilo negdje oko 5 osoba na 1000 osoba u braku, sad je negdje oko 10 osoba osoba na 1000 osoba u braku.
„Svaki razvedeni brak je alarmantan jer su djeca iz razvedenih brakova žive u težim socijalnim uvjetima zbog relativno nižih primanja“, ocijenio je Akrap te dodao kako u prosjeku godišnje iza razvedenih osoba ostaje između 4 i 5 tisuća djece, te kako je nemoguće uspoređivati naše razvedene i ono što je u zapadnoeuropskim zemljama.
„Trajanje braka u trenutku razvoda u prosjeku je oko 14 godina što znači da u prosjeku roditelji jednostavno čekaju dok djeca uđu u dob iznad 15 godina, to je jedan od razloga, ali i razvedene osobe, obzirom da se pomiče dob ulaska u brak, su u starijim dobnim skupinama i to je s demografske strane nepovoljno jer ti ljudi jednostavno više neće imati djece“, zaključio je.
Hrvatska od 90-ih godina ima veći broj umrlih nego živorođenih
Pojasnio je kako Hrvatska od 90-ih godina ima veći broj umrlih nego živorođenih jer od 1991. godine imamo kontinuirano prirodno smanjenje.
„Sve države u takvoj situaciji, vjerojano i Hrvatska, morat će provoditi aktivnu populacijsku politiku jer se time ekonomskim rječnikom rečeno – proizvodnja buduće radne snage – stvaranje buduće radne snage“, istaknuo je te dodao kako mi djelomično provodimo populacijsku politiku u Hrvatskoj, ali nemamo cjelokupnu, zaokruženu.
Po Akrapu provode se pojedine mjere koje su više socijalnog karaktera jer Hrvatska treba provoditi onu izrazito pronatalitetnu i redistributivnu politiku da bi se osigurao ravnomjerniji razmještaj stanovništva u prostoru – da se ne bi vršila ta jaka koncentracija stanovništva u nekoliko gradova, prvenstveno Zagreb, Split, Rijeka itd.
Za Hrvatsku i manje zemlje EU i mali odljev visokoobrazovanih je veliki gubitak
Akrap je ocijenio kako više u Europi nema masovnih migracija kao što ih je bilo 60-ih godina. Poznato je da je između 1961. i 1971. godine na tzv. privremeni rad u inozemstvu otišlo oko 300.000 osoba.
„U suvremenim uvjetima Europa ne traži masovne emigarcije visokorazvijene, nego provodi tu selektivnu emigarcijsku politiku – traže tehnička zanimanja, liječnike itd. – razvijajuća zanimanja“, zaključio je.
„Poznato je ako se prati da iseljavaju oni koje treba tržište radne snage visokorazvijenih zemalja – one nisu masove, ali za Hrvatsku i manje zemlje EU i mali odljev visokoobrazovanih je veliki gubitak“, ocijenio je te dodao „ne radi se više o 100.000, nego o 1000 i više iseljavanja, ali ako odu liječnici, tehnička i informatički obrazovana populacija – to su veliki gubici za male manje razvijene zemlje“.
„Zemlje koje su ulagale u svoju obrazovanu populaciju gube jer time manje razvijene zemlje financiraju razvoj onda razvijenih europskih zemalja na takav način“, zaključio je Akrap za narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
