Mostarkić Gobbo: Aktivisti

aktivisti
Montaža: Narod.hr, izvor: Fah, Narod.hr

Lijepite se za asfalt?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Bacate juhe i boje na vrijedna umjetnička djela?

Obnažujete se ispred ustanova?

Vrištite i ometate mirne skupove?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Oh, vi mora da ste aktivisti…

Aktivisti su ‘napredni’

Aktivizam je, među navalom novonastalih virtualnih zanimanja, postao omiljena praksa današnjice. Kako globalno, tako i kod nas.

Što je uopće aktivizam, kako je i kada nastao i zbog čega, to malo brine današnje aktiviste, uglavnom mlade ljevičare.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Oni se, eto, iz nekog razloga vole kititi pridjevima ‘napredan, progresivan, IN’.

Okupljeni u raznorazne udrugice i tobožnje inicijative, kako vole zvati svoje ‘akcije’.

>Mona Lisa kao žrtva napada klimatskih aktivista: Nije joj prvi put i nije jedina

Dobro plaćen ‘posao’

Aktivizam odmah nekako čovjeka asocira na aktivnost. E, pa, krivo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Aktivisti u Hrvatskoj grade i nameću svoju pojavu u svim porama društva čineći se aktivnima.

Realno, malo toga su oni navikli raditi. Ako uopće. Nije im ni važno.

Naizgled aktivisti iz ljubavi, ta je ekipa vrlo duboko organizirana i uspješno premrežena velikim igračima s puno novca.

Nismo toliko naivni.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Čim ti možeš osmisliti, recimo, skidanje u prostoru koji nije tvoja kupaonica, soba ili kakva druga privatna prostorija, već javni prostor… hm, u najmanju ruku si na krivoj adresi.

A bome imaš i viška vremena.

Protestiranje usred radnog vremena

No, jedan od fascinantnijih aspekata ljevičarskog aktivizma u Hrvatskoj je protestiranje uglavnom tijekom radnog vremena.

Mislim, radnog vremena većine stanovnika koji nečim moraju platiti stan, režije, hranu…

Ma, znate već, uglavnom ono o čemu se prosječan građanin brine.

Eh, ali ‘naši’ aktivisti se, ponovimo, o tome ne trebaju brinuti.

Struktura aktivista u Hrvatskoj

Kakva je uopće struktura aktivista u Hrvatskoj?

Ne mogu ih nazvati hrvatskim aktivistima, jer oni se s domovinom ne identificiraju. Ni s gradom.

Iako prodaju priču da, recimo, vole svoj grad više od ikoga, oni su tu da zaustave njegov razvoj pod svaku cijenu. I za to su dobro plaćeni.

E, sad, teško je i potencijalno opasno danas u Hrvatskoj upotrijebiti izraz ‘ženske aktivistice’.

Aktivisti kažu ‘osoba koja menstruira’, pa čak i kada to izravno diskriminira gospođe koje su ušle u menopauzu.

Jer, kad te diskriminira aktivist, koji se tobože načelno bori protiv diskriminacije, onda je to, eto, u redu.

Samo mi ne smijemo reći ništa što bi te male osjetljive skupine povrijedilo. (Evo, samo da otarem suzu iz oka…)

Za čija se prava bore aktivisti u Hrvatskoj?

Teško je reći za čija prava se svi ti aktivisti bore (jer nisu ni oni baš sigurni), ali dok im sjeda lova na račun, sve je u redu.

I njima je tada svejedno tko je u menopauzi, a tko se osjeća kao, recimo, vlat trave.

Kod njih sve može. Dok je po njihovom. I dok ima ‘šuške’.

Ima gradova u Lijepoj našoj gdje iza aktivizma stoje (isključivo) dječica (sad već poodrasla, doduše) jugo-oficira i situiranih drugova iz komunističkih redova.

Pa, dok ispijaju svoje (naravno, skupo) vino gledajući u more, bezbrižno maštaju o životu zaklonjeni krošnjama stabala.

Samo im nemojte odrezati koju granu, jer to ih baca u delirij.

‘Sve za stabla’, ‘Samo ljubav’…

„Sve za stabla, stabla ni za što“, rekli bi aktivisti.
Pa se, ako treba, i pod motornu pilu bacaju za malo pažnje i žrtveni status.

A ima, eto, i građana koji sve to gutaju. Fascinantno.

Tipični aktivist prodavat će parolu ‘Samo ljubav’. Uzalud, stari. Vidi se iz aviona da je tebi mržnja glavni pokretač.

Pokretač svega onoga što misliš, govoriš, činiš.

Nisi ni progresivan, ni napredan, ni nevini rosni cvjetić. Zapravo je većini ljudi jasno da ti je stalo samo do sebe.

Isti k’o i onima koji se, tobože, brinu o ‘globalnom zatopljenju’. (A o čemu drugome, je l’?)

>U Louvreu muškarac prerušen u stariju ženu namazao portret Mona Lise tortom!

Lažni dobrotvori

Moderni aktivisti sigurno se, kao pravi dobrotvori, je l’, brinu i o gladnima.

Jedina je razlika da ne bi zdjelu juhe dali prvome siromahu do sebe, nego radije slici Mona Lise.

Ali, sigurno su samo ‘neshvaćeni’.

Aktivisti – neradnici bez dana radnog staža

Da zasuču rukave, nije im opcija.

Zašto i bi? Većina ih nema ni dana radnog staža, ali jako dobro znaju na koji se način sisaju svi mogući proračuni.

Tko nam je kriv što i mi nismo aktivisti?!

Ali, već će doći neka nova ciklona, ili, ne daj Bože, pasti snijeg zimi.

Valja kupiti boju na vrijeme. Ili skuhati juhu. Ili se baciti pod koji alat ili stroj.

Ostalo će odraditi policija. Bit će u novinama, na portalima, TV ekranima. Njima dosta.

Mi smo možemo po tko zna koji put okrenuti glavu ili, u duhu skore Korizme reći:
“Oče, oprosti im, ne znaju što čine” (Lk, 23:34).

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.