Uvjerena sam da je ljudski ego odgovoran za sva zla ovoga svijeta.
Uz slobodnu volju i izbor, nekako se najčešće dogodi da odaberemo ono što godi našem egu. A upravo tu ležu najveća zamka naših osobnih izbora.
Balkanski mentalitet u sukobu je s kršćanskim identitetom, pa se zato vječno u ringu susreću nabildani ego i poniznost.
A mjesto koje je uglavnom operirano od poniznosti svakako je politika. Kako u Hrvatskoj, tako i šire.
>Mostarkić Gobbo: Smrt Jugoslavije 2024.
Ego-‘triperi’
Zbog čega nam na važnim političkim mjestima sjede ego-triperi, pitanje je kojim bi se, osim političkih analitičara, slobodno mogli pozabaviti i svi koji se bave psihološkim profilima.
Koji parametri su važni biračima, znale su pokazati izjave građana minulih godina.
Većina biračkog tijela gaji sasvim idealističke nade. One valjda i drže naš narod koji je, unatoč svemu proživljenome, još uvijek čvrst u nadanjima u bolje sutra.
No, ima i onih koji odabiru aktere političke scene po fizičkom izgledu, karizmi, padaju na njihovu čestu slatkorječivost i prazna obećanja.
Možda će vas zanimati
Istraživanje: Na europskim izborima dominirat će desnica
Europski parlamentarni izbori koji će se održati u lipnju mogli bi biti najzanimljiviji dosad
Kategorije hrvatskih birača
Biračko tijelo u Hrvatskoj slobodno se može podijeliti na tri kategorije.
One koji izlaze na izbore jer žele promjene.
One koji izlaze na izbore jer su stranački vojnici.
Oni koji ne izlaze na izbore, ali će se na njih kasnije žaliti, kako god završili.
Ovih potonjih je značajan postotak, pa je prava muka potaknuti ih da uđu u prvu kategoriju.
Osim ako su toliko submisivni da će dopustiti da njihovim životima vlada bilo tko.
>Spremaju li se mediji za predizbornu borbu protiv dezinformacija ili političkih protivnika?
‘Moj glas neće ništa promijeniti’
Postoji jedan dio građana koji uporno ponavlja da njihov glas neće ništa promijeniti.
No, kad bi počeli razmišljati da će možda njihov glas biti presudan, onda bi mogle doći konačne društvene promjene.
Jedino nije jasno je li ego tih birača do te mjere nizak da misle da je njihov glas posve bezvrijedan, ili toliko izražen da izbori nisu vrijedni njihove pažnje. Kakva zamka!
Ego i hrvatski političari
Zanimljiva i za političare netipična rečenica odjeknula je ovih dana iz usta predsjednika Domovinskog pokreta Ivana Penave.
„Taština i sebeljublje veliki su grijeh, stoga sam odlučio krenuti od sebe i ponizno stati pred cijelu hrvatsku javnost kako bih učinio ono što je moja ljudska dužnost učiniti, bez obzira hoće li moja molba, moj poziv biti prihvaćen“, rekao je Penava.
>Penava Mostu: ‘Moj poziv je otvoren i dalje…’
Nekima patetika, nekima ne, ali činjenica je da bi ovakva retorika morala biti razumljiva i bliska narodu koji se deklarira većinski kršćanskim.
Jesu li onda sve češći pozivi na zajedništvo zapravo udarci egu pojedinaca iz političkih struktura, da ih lakše prepoznamo?
Pomesti pred vlastitim pragom
Na nadolazećim izborima čija je, usput rečeno, predizborna kampanja već itekako započela, iako ljevici pod službenim nazivom ‘prosvjed’, bit će itekako važno otvoriti ne samo oči, već i uši.
U mnoštvu zvukova i buci obećanja, valjat će prepoznati i izolirati iskrene od lažnih, egoistične od poniznih.
U hrvatskoj politici poniznih ljudi ima. Malo, ali ima.
Da se lišimo vladavine ega, najprije treba ‘pomesti pred vlastitim pragom’ odnosno vidjeti brvno u oku svome prije nego primijetimo trun u bratovom.
Tek tada je moguće ići dalje.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa