Ako ste do danas vjerovali da se Jugoslavija raspala onog trenutka kad smo službeno iskoračili iz SFRJ, razmislite još jednom.
Forma je forma, a stvari nikad nisu onakve kakvima se na prvu čine.
Iako se ta državna tvorevina u potpunosti rasklimala osamdesetih, odmah nakon smrti bravara Broza, i njega i tvorevinu od Vardara pa do Triglava još mnogi nose u srcu.
Ali, lako za srce. Problem je što je oni uporno održavaju živom, a građani aparate za održavanje plaćaju iz svog džepa.
Potrebno ukloniti ostatke Jugoslavije
Možda smo mi izašli iz Jugoslavije, ali ona iz nekih još uvijek nije izašla.
Dapače, sve ove godine ona ‘jošte živi’ u mnogima.
Ponajviše u političarima koji su devedesetih svoje male crvene knjižice zamijenili… hm, sličnima.
Posljednja nada polaže se u one koji su spremni ukloniti ostatke Jugoslavije iz današnje Hrvatske.
>Bratanić: 10 povijesnih laži i manipulacija velikosrpsko-jugoslavenske politike
Hrvatska i ‘regija’
Čitajući i slušajući vijesti, najviše bodu oči i uši one koje stižu iz Hrvatske i ‘regije’. Ili, još bolje, iz ‘regiona’.
Zbog zaštićenih postkomunističkih i jugo-elitističkih pojedinaca u društveno-političkim redovima, narodu se, između ostaloga, uporno plasiraju ‘regionalni’ sadržaji.
Nešto nas neprekidno gura novom ‘zajedništvu’.
Neprestano se provlače neke uopćene fraze.
Da se zatre sve što iskače iz ‘regionalnog’, globalnog, neojugoslavenskog.
Izokrenutost vrijednosti
Umjesto Tijelovskih procesija, moderni su partizanski kresovi.
Umjesto Hoda za život, prednost imaju prosvjedi protiv života.
Umjesto molitve, gledamo skrnavljenje svetinja pod izlikom ‘umjetnosti’.
Umjesto velikosrpske agresije, govori se ‘onaj nesretni rat’.
Umjesto kulturnih sadržaja, imamo cajke, golotinju i kič.
Umjesto povijesnih istina, gura se narativ opasnog relativiziranja.
Umjesto Božića, koji je postao politički nekorektan, imamo ‘blagdan’.
Još, po mogućnosti, ‘s čarolijom’.
Domovinski rat – posljednje ujedinjenje Hrvata?
U vrijeme Domovinskog rata, da nam je netko rekao da je to posljednji put da smo ujedinjeni, nitko ne bi vjerovao.
Disali, živjeli, pa i umirali – zajedno. Za suverenu državu.
Je li gorka istina da nas to ujedinjenje više nikada neće držati, osim u dočeku reprezentativaca nakon pobjeda?
Je li to istina bačena u lice poput pljuske svima koji su krvarili i ginuli za Hrvatsku?
Jesu li preživjeli hrvatski branitelji sanjali da će tri desetljeća iza rata o svom statusu morati govoriti gotovo ispod glasa?
Da će naše dvorane koncertima puniti nekakve ‘pevaljke’ koje slušaju i njihova djeca?
Da će jeftine TV emisije i njihovi protagonisti iz ‘regiona’ predstavljati moralne vertikale mladim Hrvatima?
Silikoni, mobiteli, oružje, droga. Zar je to materijal za nasljeđe?!
Suverenitet VS globalizam
Gdje smo pogriješili? Kada smo se to prodali? Zašto smo to dopustili?!
Kako se dogodilo da smo kao pijesak kroz prste pustili da iscure sve vrijednosti s kojima smo rođeni i koje smo krvlju obranili?
Izbori pred nama možda su posljednja slamka spasa za one koji žele opstanak hrvatskog suvereniteta.
S druge strane stajat će opcije sklone ujedinjenju u neke nove federacije, lišene hrvatskog identiteta u potpunosti.
Suverenitet će stajati nasuprot globalističkom ‘novom bratstvu i jedinstvu’.
>Miki Bratanić: Dvadeset godina od smrti Jugoslavije
Što će pokazati izbori 2024.?
Očito je devedesetih smrt Jugoslavije bila tek puka forma. Neka joj netko konačno isključi aparate.
Barem zbog naše djece. Da konačno žive u krvlju plaćenoj slobodnoj Hrvatskoj, a ne u jugokontaminiranom ‘regionu’.
Jedna od nezaboravnih poruka koju je 2012. godine javnosti uputio netom oslobođeni general Ante Gotovina glasila je: „Okrenimo se budućnosti!“.
Stoga će izbori 2024. pokazati žele li građani državu nalik na onu s okovima u kojoj smo nekoć bili, ili konačni društveni preokret.
Pitanje svih predizbornih kampanji glasi: tko će konačno pokopati Jugoslaviju?
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
