Za čišćenje grafita po staroj gradskoj i povijesnoj jezgri, čiji su počinitelji mahom školskog uzrasta pa čak i ako ih se otkrije prođu tek s opomenom, Split godišnje troši i do 200.000 kuna, a nerijetki su turisti koji neće primijetiti da je pisanje po zidovima poprilično narušilo njihov doživljaj grada pod Marjanom koji se ponosi svojom bogatom povijesnom baštinom.
Na splitskim zidovima vrlo često autori vode “rat” s politikom, navijačkim skupinama, nezadovoljnim susjedima, osobama drugih nacionalnosti ili seksualnih opredjeljenja, ali se pišu i šaljivi aforizmi kao odjek na neko stanje u društvu. Šaranje po gradskim zidovima, ali i spomenicima nulte kategorije, ima određene poruke koje se javno šalju na najneciviliziraniji način – uništavanjem zajedničke baštine. A grad sve to košta i građani to plaćaju iz svog džepa.
Prije održavanja prve Gay parade 2011. veliki broj zidova u centru grada, pogotovo oni koji su se našli na koridoru prolaska Parade ponosa, osvanuli su s uvredljivim grafitima i napisima koji pozivaju na linč. Dan kasnije drugi, još uvijek nepoznati autori, dopisivali su takve grafite pozivajući građane da se pridruže Paradi ponosa.
Split ima 18 komunalnih redara koji svaki u svom dijelu grada i djelokrugu posla imaju velike zadaće po Odluci o komunalnom redu. Surađuju s policijom i nerijetko na djelu uhite počinitelja, no kako se u većini slučajeva radi o maloljetnicima oni prođu skoro nekažnjeno ili tek s opomenom, kaže za Hinu Špiro Cokarić, pročelnik Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i redarstvo.
Goran Nikšić, voditelj Odsjeka za staru gradsku jezgru tvrdi kako Split ovisno o raspoloživim sredstvima u gradskom proračunu izdvaja od 100 do 200 tisuća kuna za čišćenje stare gradske jezgre te da je 2011. u tu svrhu iz proračuna izdvojeno oko 187 tisuća kuna. “Narednih godina je taj iznos bio nešto niži, pa je tako 2012. u čišćenje grafita u staroj gradskoj jezgri izdvojeno 123 tisuće kuna, a prošle godine oko 92 tisuće kuna”, kazao je Hini Nikšić.
Dodao je da se išarani dijelovi na žbukanim površinama samo prebojaju, dok je posao čišćenja na kamenim površinama nešto kompliciraniji pa se čisti raznim metodama najčešće pjeskarenjem. Za ovu godinu grad je za tu namjenu predvidio 100 tisuća kuna.
Objašnjava kako za rustično obrađene površine koriste abrazivna i kemijska sredstva, kao i laser za fino obrađeni kamen, a ponekad i kombinaciju nekoliko metoda. “Taj specijalistički, pažljiv i često vrlo složen rad obučenih stručnjaka s iskustvom na sličnim poslovima mogu izvoditi samo tvrtke ovlaštene od Ministarstva kulture za rad na kulturnim dobrima. Ekipe na teren izlaze promptno po pozivu, sastoje se od dva do tri restauratora ili stručnjaka srodnih profila, a duljina intervencije ovisi o veličini oštećenja. Na primjer, u porozni kamen ili mramor boja grafita prodire duboko i do nekoliko milimetara pa se postupak čišćenja mora ponavljati”, objašnjava Nikšić.
Dodaje kako se jednostavniji slučajevi rješavaju za manje od sat vremena, dok se kod složenijih i osjetljivijih situacija postupak može ponavljati i više puta tijekom nekoliko dana. Na nekim mjestima grafiti se pojavljuju jednokratno, dodaje, dok su pojedine lokacije u jezgri osobito popularne kod vandala-grafitera pa se vrlo često tijekom iste godine ponavlja uklanjanje grafita s iste površine. Najgore stanje, otkriva, nastaje kad se pusti da grafit “odleži” jer tada, s jedne strane boja prodire sve dublje i sve ju je teže ukloniti pri čemu se površina kamena neizbježno trajno oštećuje, a s druge strane takav grafit privlači nove grafite pa je uskoro šira površina pročelja potpuno zagađena.
Nikšić poručuje kako se borba protiv grafita može uspješno voditi samo ako se oni na vrijeme uklone, ali i istovremeno sankcioniraju počinitelji. Mišljenja je kako je od toga još važnija edukacija mladih koju treba provoditi sustavno jer do sada se pokazalo da su upravo ti mladi autori grafita. “Bilo bi puno bolje taj novac usmjeriti na značajnije konzervatorske i restauratorske radove”, poručio je Nikšić.
