Od hrvatskog je pravnog tima Vlada Andreja Plenkovića na Badnjak doznala da je donesena odluka u postupku RH protiv mađarske naftne i plinske kompanije MOL pred arbitražnim sudom Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (UNCiTRAL). Arbitražni sud odlučio je da ponuđeni dokazi nisu dovoljni da dokažu da su ugovori sklopljeni 2009. godine nastali kao plod koruptivnih aktivnosti te da ih je stoga odbio poništiti. Ni hrvatski sudovi do danas nisu donijeli niti jednu pravomoćnu presudu koja bi to dokazivala, odnosno da je jedinu takvu presudu koja je bila donesena, ukinuo hrvatski Ustavni sud. Odluka pred Međunarodnim sudom za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu očekuje se iduće godine. S obzirom da je INA za Hrvatsku strateška nacionalna kompanija, Vlada je najavila pokretanje procesa otkupa cjelokupnog udjela MOL-a u Ini, prema modelu koji su, kako je rekao Plenković, “već razradili, koji je financijski održiv, a koji u konačnici neće povećati javni dug Republike Hrvatske”.
1. Početci
INA je osnovana 1. siječnja 1964. spajanjem Naftaplina Zagreb, Rafinerije nafte Rijeka i Rafinerije nafte Sisak. Prvih dana djeluje pod nazivom Kombinat nafte i plina, a 31. prosinca iste godine dobiva današnje ime. U razdoblju od 1980. do 1990. godine INA je najveće poduzeće u bivšoj Jugoslaviji. Zapošljava oko 32.000 radnika, a ukupni ostvareni prihod 1990. godine činio je deset posto sveukupnog gospodarstva Republike Hrvatske. Godine 1988. ostvarena je najveća proizvodnja ekvivalentne nafte u Ininoj povijesti: 5,1 milijuna tona: 3,04 milijuna tona nafte i 2,1 milijarda prostornih metara plina. Početkom Domovinskog rata u Ini je vrlo brzo došlo do prilagodbe ratnim uvjetima poslovanja, redovita proizvodnja nije prestala.
2. Prodaja MOL-u
Od 1990. INA je poduzeće u državnom vlasništvu, a od 1993. dioničko društvo.
Vlada Ivice Račana pod vodstvom potpredsjednika i predsjednika NO Ine, Slavka Linića, te ministra gospodarstva Ljube Jurčića i ministra financija Mate Crkvenca 2003. prodaje 25 posto plus jednu dionicu Ine MOL-u za 505 milijuna dolara, čime je obavljena prva faza privatizacije.
Dva ugovora, o kupoprodaji dionica Ine i dioničarski ugovor, prema kojemu Uprava i Nadzorni odbor Ine imaju po sedam članova, od kojih po pet imenuje hrvatska strana, a po dva MOL, potpisao je tadašnji ministar gospodarstva Ljubo Jurčić, a u ime MOL-a predsjednik Uprave Zsolt Hernadi. Prvog čovjeka MOL-a Zsolta Hernadija sumnjiči se za davanje mita bivšem premijeru Ivi Sanaderu radi stjecanja kontrole nad Inom. U listopadu 2008. MOL postaje najveći dioničar Ine, u kojoj Vlada ima 44,83 posto dionica. U lipnju 2011. USKOK potvrđuje da je protiv Sanadera otvorena istraga zbog sumnje da je zloporabio položaj i ovlasti te primio mito od 10 milijuna eura od predsjednika uprave MOL-a Zsolta Hernadija, kojemu je zauzvrat omogućio preuzimanje upravljačkih prava u Ini. Iz MOL-a su to demantirali. U prosincu 2012. bivši premijer Sanader proglašen je krivim za ratno profiterstvo u slučaju Hypo i uzimanje mita u slučaju INA-MOL te je nepravomoćnom presudom osuđen na jedinstvenu kaznu od deset godina zatvora.
Otkad je MOL ušao u Inu, 50 posto smanjena je proizvodnja nafte i plina s domaćih naftnih polja, više od 50 posto smanjen kapacitet prerade u riječkoj i sisačkoj rafineriji, ljudski resursi devastirani su i protjerivani, izgubljena su tržišta u zemlji i inozemstvu upozorio je predsjednik sindikata Ine “Nova Solidarnost” Predrag Sekulić, koji je i mišljenja je da se radi o čistom neprijateljskom preuzimanju Ine. Vesna Balenović, bivša djelatnica Ine, prodaju kompanije smatra činom veleizdaje. Ina je vrijedila preko 25 milijardi dolara. Tu su bila uključena i polja u Siriji, kao i sva rudna bogatstva kojima smo raspolagali, kaže u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju. Račana, Linića i Jurčićića, ali i koalicijske partnere smatra odgovornima, “među kojima prednjači HNS s tadašnjim predsjednikom Uprave Ine Tomislavom Dragičevićem, kao i sveprisutni i dobroupućeni predsjednik države Stjepan Mesić. Nije za očekivati ispriku glavnih aktera te prodaje, jer su svi oni polučili korist koju su planirali i zbog koje bi morali snositi kaznenu odgovornost. Taj kazneni postupak moralo bi pokrenuti novo vodstvo DORH-a, kao i postupak protiv bivšeg glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića i njegovih najbližih suradnika. Njihova je odgovornost u tome što su dali zeleno svjetlo prodaji Ine i u njoj nisu prepoznali protuhrvatski čin.” Konkretne dokaze kaže nema nitko, ali “sama vrijednost koja je bila zatajena je najkonkretniji dokaz. To je bila povlaštena informacija za koju su znali Jurčič, Linić, Bajić i Dragičević. Zbog toga oni moraju odgovarati na isti način na koji su Mustač i Perković izvedeni na sud zbog Đurekovića. Svi su oni krivi jer Mađarska od 2003. godine vodi energetsku politiku Hrvatske, smatra Balenović.
3. Malverzacije u INI početkom osamdesetih – ubojstvo Stjepana Đurekovića
Na suđenju Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču u Münchenu utvrđeno je da su kao jedan od motiva ubojstva Stjepana Đurekovića malverzacije u Ini početkom 80-ih godina prošlog stoljeća. Jugoslavenske službe sigurnosti atentat na Đurekovića izvele su upravo zato da spriječe iznošenje u javnost inkriminirajućih činjenica o upletenosti Vanje Špiljka, sina bivšeg predsjednika Predsjedništva SFRJ Mike Špiljaka. “Smatralo se da bi eliminacijom Đurekovića bio uklonjen i problem s Inom koji je zbog istraga o pronevjerama u visini od nekoliko milijuna dolara postao velik teret za republičko vodstvo”, rekao je obrazlažući presudu sudac Manfred Dauster.
4. Arbitraže
Prvu arbitražu protiv Hrvatske 2013. pri Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu pokrenuo je mađarski MOL koji tvrdi da je izgubio najmanje tri mlijarde kuna jer hrvatska strana u Ini nije poštovala ugovor iz 2009. koji je s Mađarima sklopila Vlada Ive Sanadera.
Hrvatska je u vrijeme Vlade Zorana Milanovića uzvratila 2014. protutužbom u kojoj tvrdi da hrvatska strana trpi štetu zbog ugovora Sanaderove Vlade kojim su Mađarima dana upravljačka prava iako nisu imali većinski paket dionica. Tužbu je podnijela Komisiji UN-a za međunarodno trgovačko pravo (UNCCITRAL) u Ženevi, kojom je tražila da se proglase ništetnim izmjene ugovora iz 2009. godine o upravljačkim pravima u Ini i glavni ugovor o plinskom poslovanju, a traži i naknadu štete. U međuvremenu, bivšeg premijera Ivu Sanadera 2014. pravomoćno je osudio Vrhovni suda na osam i pol godina zatvora zbog slučaja Hypo i INA-MOL ali je u srpnju 2015. Ustavni sud naložio ponavljanje suđenja.
5. Dugoročna poslovna strategija MOL-a
Uprava MOL-a 13. listopada ove godine odobrila je dugoročnu poslovnu strategiju MOL grupe do 2013. pod nazivom “Enter tomorow”. Cilj je postati vodeća kemijska grupa u toj regiji te ulagati 1,5 milijardi dolara svakih 5 godina. MOL Grupa slijedit će svoj poslovni put i planove s ili bez Ine, poručio je između ostaloga predsjednik Uprave MOL-a Zsolt Hernadi u razgovoru povodom usvojene dugoročne poslovne strategije MOL-a.
“Pozivam MOL da zajedno s hrvatskom Vladom u budućem vremenu razgovara o Ini kao o tvrtki, ulaganjima u Inu i suradnji Ine s MOL Grupom. Ovo kako oni nastupaju znači da im zapravo apsolutno ne treba ni jedan proizvodni kapacitet Ine, da smatraju kako bi proizvodnju u Hrvatskoj trebalo zaustaviti i da su dostatne rafinerije koje ima MOL grupa”, reagirao je tehnički ministar gospodarstva Tomislav Panenić ocjenjujući istup čelnika MOL-a Zsolta Hernadija neprimjerenim.
Analiza renomirane svjetske konzultanske kompanije pokazuje pad svih pokazatelja poslovanja Ine u razdoblju od 2009., kad su preuzeta upravljačka prava. Rezerve ugljikovodika pale su za 23 posto. Tržišni udio Ine pao je za 19 posto u veleprodaji, a 17 posto u maloprodaji. Prerada nafte je smanjena za 26 posto.
“U MOL-u su vodili puno bolju politiku. Svi njihovi pokazatelji poslovanja su odlični, rastu njihove rezerve nafte, istraživanja pokazuju daljnji napredak. Pokazuje se da se Inom upravljalo kao podružnicom. Konsolidirali su se rezultati poslovanja. Kao da posjeduju više od 50 posto, nadam se da ne posjeduju”, rekao je Panenić, dodajući “da su se ostvarili samo planovi Ine iz 2003. sad bismo imali pokazatelje bolje za 47 posto”. Istaknuo je da MOL pokušava što prije implementirati svoju strategiju rada prestanka rada rafinerije u Sisku i maksimalno odugovlačiti modernizaciju rafinerije u Rijeci. “Bojim se da je to stvaranje pretpostavki da se na kraju zatvore i jedna i druga”, ocijenio je Panenić krajem listopada.