Nakon Prvog svjetskog rata uslijedilo je novo doba za narode sjeverno od Save i Dunava, to jest na području Banata, Bačke i Srijema. Nakon što su više od tri stoljeća uz narode iz Slavonije, Baranje i zapadnijih krajeva današnje Republike Hrvatske i Mađarske pripadali srednjoeuropskom kulturnom krugu došlo je do svojevrsnog „loma“ i kraja jednog doba. Narodi poput Hrvata, Srba, Mađara, Nijemaca, Židova, Čeha i Slovaka su zbog političkih i vojnih razloga jednostavno morali prestati gledati prema Beču, Budimpešti i počeli su slušati političare i birokraciju iz Beograda koji je još od prve polovice 16. stoljeća prestao biti dio srednjoeuropske kulture. Od nekadašnjeg „vrata Ugarske“ je postao pravi osmanski (turski) grad koji je za razliku od Osijeka i Požege to ostao do duboko u 19. stoljeće.
Nakon burnih, ne toliko vojno koliko politički mjeseci listopada i studenog 1918. godine uslijedio je odlazak delegacije Narodnog vijeća Države Slovenaca, Hrvata i Srba (područja koja su stoljećima bila dio države pod dinastijom Habsburg kao što su Slovenija, Hrvatska, Slavonija, Dalmacija, Srijem, Baranja, Banat, Bačka i Bosna i Hercegovina – posljednja je od 1878. godine bila de facto dio Austro-Ugarske Monarhije) u Beograd. Na čelu delegacije je bio Ante Pavelić (zubar) i Svetozar Pribićević (tadašnji vođa Srba na području današnje Hrvatske, Bosne i Hercegovine). Srbijanski kralj Aleksandar Karađorđević je 1. prosinca 1918. godine primio spomenutu delegaciju i „prihvatio molbu“ delegacije za udruženjem Države SHS i Kraljevine Srbije pri čemu je proglašeno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca od Vardara pa do Triglava bez Istre i dijelova Dalmacije koji su kasnijih godina i službeno pripali Italiji. U sljedeće su se dvije godine dogodili mnogi procesi i promjene prije provođenja popisivanja stanovništva u Kraljevini SHS. Između ostalog se provodilo unificiranje monetarnog sustava pa je srbijanski dinar postao jedino platežno sredstvo. To se provodilo na krajnje zanimljiv način – unatoč tome što je vrijednost srbijanskog dinara i krune (platežno sredstvo na područjima koja su bila dio Austro-Ugarske Monarhije) bila podjednaka zamjenjivale su se 4 krune za 1 dinar. Također je tijekom 1919. godine počela provedba agrarne reforme davanja zemlje seljacima u sklopu koje se favoriziralo takozvane solunaše (pretežito srpske seljake koji su ratovali na Solunskom frontu). Zanimljivo je spomenuti i Zakon o izborima za Ustavotvornu skupštinu iz 1920. godine. Njime se izborno pravo proširilo ukidanjem cenzusa, ali nisu mogli glasati osobe koje su imale podrijetlo (tzv. zavičajnost) u drugim dijelovima nekadašnje Austro-Ugarske Monarhije kao što su Nijemci, Mađari, Rumunji pa i Židovi. U takvim je okolnostima došlo do popisivanja stanovništva početkom 1921. godine, odnosno jedanest godina nakon velikog popisivanja stanovništva.
Narodi istočnog Srijema – svijet koji je nestao?!
Popisivanje stanovništvo se provelo po vjeroispovijesti i materinjskom jeziku, a koje je bilo podijeljeno i po pokrajinama: 1. Srbija 2. Crna Gora 3. Bosna i Hercegovina 4. Dalmacija 5. Hrvatska, Slavonija, Međimurje, otok Krk s općinom Kastav 6. Slovenija s Prekomurjem 7. Banat, Bačka i Baranja – možete uočiti zanimljivu podjelu na pokrajine. U Kraljevini SHS je ukupno bilo 11 984 911 stanovnika, a zanimljivo je i da je zapisano: Srba ili Hrvata(!?) 8 911 509, Slovenaca 1 019 997, Mađara 467 658, Nijemaca 505 790 itd…
Srijem (i istočni koji je sada dio Republike Srbije i zapadni koji je dio Republike Hrvatske) je stavljen na popisu u pokrajinu pod rednim brojem 5. Hrvatska, Slavonija, Međimurje, otok Krk s općinom Kastav. Važno je spomenuti da se i tada još pod Županijom Srijem podrazumijevalo područje od grada Vukovara i kotara Vinkovci do grada Zemuna koji je prikazan kao samostalan između Dunava na sjeveru i Save na jugu.
U gradu Zemunu je popisano 18 528 stanovnika od čega se izjasnilo 9 653 Rimokatolicima, 7 473 Pravoslanim, 684 Evangelicima, 617 Izraelcima (Židovima) itd. Prema materinjskom jeziku se Srbima ili Hrvatima! izjasnilo 10 158, Nijemcima 6 631, Mađarima 451 itd. U gradu Mitrovici je bilo 11 843 stanovnika od kojih se Rimokatolicima izjasnilo 5 695, Pravoslanima 5 099, Grko- katolicima 625, Izraelcima (Židovima) 141 itd. Prema materinjskom jeziku se Srbima ili Hrvatima! izjasnilo 8 894, Nijemcima 1 664, 554 Mađarima itd. U gradu Petrovaradinu je bilo 5 115 stanovnika od kojih se Rimokatolicima izjasnilo 3 745, Pravoslavnima 1 028, Evangelicima 179 itd. Prema materinjskom jeziku se Srbima ili Hrvatima! izjasnilo 4 086, Nijemcima 478, Mađarima 266 itd. U gradu Srijemski Karlovci je bilo 5 907 stanovnika od kojih se Rimokatolicima izjasnilo 2 564, Pravoslavnima 3 307 itd. Prema materinjskom jeziku se Srbima ili Hrvatima! izjasnilo 5 349, Nijemcima 211, Mađarima 224 itd. U kotaru Irig je bilo 24 424 stanovnika od kojih se Rimokatolicima izjasnilo 5 639, Pravoslavnima 18 237, Evangelicima 464 itd. Prema materinjskom jeziku se Srbima ili Hrvatima! izjasnilo 20 157, Nijemcima 898, Mađarima 2 701 itd. U kotaru Ruma je bilo 53 150 od kojih se Rimokatolicima izjasnilo 24 151, Pravoslavnima 27 899, Evangelicima 613 itd. Prema materinjskom jeziku se Srbima ili Hrvatima izjasnilo 32 128, Nijemcima 16 228, Mađarima 4 347 itd. Zanimljivo je recimo istaknuti naselje Rumu. Ondje je popisano 12 463 stanovnika od kojih se Rimokatolicima izjasnilo 8 592, Pravoslavnima 3 510, Izraelcima (Židovima) 260 itd. Prema materinjskom jeziku se Srbima ili Hrvatima izjasnilo 4 912, Nijemcima 6 993, Mađarima 434 itd. U kotaru Šid je bilo 32 437 stanovnika od kojih se Rimokatolicima izjasnilo 13 767, Pravoslavnima 14 487, Grko-katolicima 2 563, Evangelicima 1 479 itd. Prema materinjskom jeziku se Srbima ili Hrvatima izjasnilo 25 595, Nijemcima 2 879, Rusinima 2 431, Česima i Slovacima (zapisani su kao Čehoslovaci) 850 itd.
Sveukupno je na prostoru Županije Srijem bilo 389 098 stanovnika od kojih se rimokatolicima izjasnilo 165 212, pravoslavnima 182 635, evangelicima 31 921 itd. Prema materinjskom jeziku se Srbima ili Hrvatima izjasnilo 286 677, Nijemcima 58 133, Mađarima 19 829, Česima i Slovacima (zapisani kao Čehoslovaci) 14 525. Zanimljivo je još samo spomenuti da se za razliku od popisa koji je proveden 1910. godine dok je Srijem bio dio Austro-Ugarske Monarhije tijekom popisa 1921. u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca nisu razlikovali Srbi i Hrvati. Zašto se nazadovalo u tome smislu nakon jednog desetljeća tijekom provođenja popisivanja stanovništva trebalo bi se dodatno istražiti ili je možda odgovor jasan!?
Zanimljivost: Država koja je nastala u prosincu 1918. godine je u malo više od dva desetljeća postojanja promijenila nekoliko imena – Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevina Jugoslavija.
Više o temi možete pročitati ovdje:
Hrvoje Matković – Povijest Jugoslavije
Ivo Goldstein – Hrvatska 1918.-2008.
Dušan Bilandžić – Hrvatska moderna povijest
Popis stanovništva Kraljevine SHS 1921.