Građani koji se zalažu za temeljno ljudsko pravo, pravo na život za sve ljude, ove će godine hodati u 15 hrvatskih gradova. Deseci tisuća građana svojim će sudjelovanjem u Hodu za život, obitelj i Hrvatsku kroz peti, šesti i deveti mjesec ove godine slaviti život, iskazujući solidarnost s nerođenim djetetom, svakim djetetom, majkom i ocem.
Prvi Hod za život održan je 2016.g. u Zagrebu, te se od tada svake godine broj gradova i sudionika povećava. Uz grad Sinj, po prvi puta za život hodalo se i u gradu Opuzenu, koji se ovoj rijeci života u dolini Neretve pridružio uz Ploče i Metković.
Želimo da Hrvatska bude zemlja u kojoj se poštuje svaki ljudski život od začeća do prirodne smrti.
>Hod za život u Zagrebu obilježili velik broj ljudi, snažna svjedočanstva, odlična atmosfera…
Ova miroljubiva inicijativa građana potrebna je u svakom gradu i svakoj sredini, jer traži uvažavanje znanstvenih činjenica koje izvan svake sumnje potvrđuju da život svakog od nas počinje začećem. Već 18. dan od trenutka začeća djetetu kuca srce.
Sva ljudska bića prolaze isti put razvoja. Svi mi, proveli smo prvih devet mjeseci u tijelu svoje majke. I povezani smo zajedničkom stvarnošću da nam u tih prvih devet mjeseci, još intenzivnije nego inače u životu, treba ljubav i zaštita naše majke, oca i cijelog društva. Nema nerođenog djeteta koje nikome nije važno! Svako je dijete željeno od nekoga.
Mi hodamo za sve one majke koje u trenutku najveće životne krize nemaju podršku obitelji i društva. Istraživanja pokazuju da 75 % žena koje su imale pobačaj kažu da su to učinile zbog ekonomskih razloga ili pritiska okoline. razloga ili pritiska okoline.
Tražimo da se trudnicama koje se nalaze u teškim životnim prilikama pruži konkretna financijska pomoć, a ne da im se prekid života vlastitog djeteta pokazuje kao jedini izlazak iz teške situacije. Pobačaj nikad nije rješenje. Niti za majku. Niti za dijete. Niti za oca.
>Održan Hod za život u Sisku: Čovjek je najveće blago. Zaštitimo ga!
Svi mi hodamo potaknuti ljubavlju prema nerođenom djetetu i njegovoj majci, okupljeni oko znanstvene činjenice da čovjekov život započinje začećem. Mi koji živimo u demokraciji imamo obavezu boriti se za poštivanje prava na život svakog čovjeka. Dužnost nam je biti glas onih koji se ne čuju / koji glasa nemaju.
U Hrvatskoj se sustavno krše radna prava trudnica i majki male djece. Nakon povratka s rodiljnog dopusta žena se vraća na manje zahtjevna i niže plaćena radna mjesta. Ograničava se njihovo zakonsko pravo na brigu o bolesnoj djeci. Zbog majčinstva im se ne produžuju ugovori o radu. Istovremeno se iz pozicija političke moći usmrćivanje zdrave i bolesne djece u majčinoj utrobi proglašava – poželjnim.
Ženi koja je usmrtila svog bolesnog, nerođenog sina koji je mogao preživjeti izvan njezinog tijela – dodjeljuje se novčana nagrada. Kakav odnos se time stvara prema svoj bolesnoj djeci u društvu? Majčinski poziv, odnosno požrtvovno ulaganje ljubavi, zdravlja, vremena i novaca u svoju djecu nije samo izvor osobne radosti i ispunjenja za brojne naše sugrađane, već i ulaganje u najveću objektivnu društvenu vrijednost – čovjeka.
Suosjećamo i sa svakom majkom koja se suočava s teškom dijagnozom svoga djeteta, kao i sa svim roditeljima koji nose teško breme bolesti sa svojom djecom. Upravo ovim Hodom svima njima izražavamo podršku i ohrabrenje. Svaki je ljudski život vrijedan i zaslužuje zaštitu!
Očekujemo zakon koji štiti pravo na život nerođenog djeteta poštujući najnovije znanstvene spoznaje. Isto tako, naglašavamo važnost prava na priziv savjesti naših liječnika, medicinskog osoblja i farmaceuta, kao temeljnog ljudskog prava, zajamčenog Općom deklaracijom o ljudskim pravima.
Pravo na život je temeljno ljudsko pravo iz kojeg proizlaze sva druga ljudska prava! Nikada, baš nikada ne pomažemo majci, tako da joj “pomognemo” da prekine život svoga djeteta. Usmrćivanje djeteta ni u kojem slučaju nije izraz suosjećanja ili pomoći. I zato zagovaramo nultu toleranciju prema nasilju nad nerođenom djecom. Uvijek pomažemo ženi kada joj pomognemo zaštititi život svoga sina ili kćeri.
