Nino Raspudić: Djeca već tjednima ne idu u školu, a ministrica Divjak daje čudne izjave, kao da nema nikakve veze s Premijerom

Sudeći po našim medijima, glavni narodnjački hepening u zagrebačkoj Areni ove sezone nije koncert Lepe Brene, već kongres europskih narodnjaka. “European People’s Party” se kod nas uobičajeno prevodi s “Europska pučka stranka”, a uz to im se često tepa i kako su “obitelj europskih pučana”, valjda da zvuči arhaičnije, tradicionalnije, demokršćanskije, više na liniji Adenauera i De Gasperija, iako bi naziv te grupacije bilo bolje prevesti kao “Europska narodna stranka”, što je i ideološki primjerenije, jer su oni danas vrijednosno nešto poput briselske verzije Vrdoljakova HNS-a, piše Nino Raspudić u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.

Dvodnevni 24. izborni kongres europskih narodnjaka okupio je u Zagrebu dvije tisuće ljudi iz 40 zemalja, skupljenih s koca i konopca, od Merkel do erdoganovaca iz SDA, od Berlusconija do nesretne Timošenko iz Ukrajine, od naših ćata do “braće” iz Vučićevog SNS-a. Vučić, vjerojatno na zamolbu Mutti, nije došao u Zagreb da ne stvara probleme zagrebačkom gojencu u ionako nabrušenoj hrvatskoj javnosti. Čudni su se članovi našli unutar te dekadentne obitelji, a neki koje bi čovjek tamo očekivao, ostali su izvan nje, poput poljske stranke Pravo i pravda (PiS), dok je Orbanov Fidesz bio član “narodnjaka”, ali je pod suspenzijom jer odstupa od briselskog pravovjerja pa nije imao predstavnika u Areni. Od nekadašnjih demokršćanskih stranka očeva ujedinjene Europe danas je ostala politički ispražnjena birokratska ljuštura bez ikakvih duhovnih i civilizacijskih vrijednosti. Među njima nema mjesta za Pravo i pravdu, stranku koja druge izbore zaredom u Poljskoj osvaja apsolutnu većinu u parlamentu i zastupa vrijednosti koje su očevima EU puno bliže nego ono što danas radi Merkel ili njeni gojenci na rubu EU, ali zato ima Donalda Tuska, koji je s mjesta poljskog premijera katapultiran u vrh briselske birokracije, na čelo Vijeća EU, a sada je za predsjednika narodnjaka izabran kao jedini kandidat na “izbornom kongresu” bez stvarnog izbora.

(…)

Izborni kongres u Areni je dakle održan po sjevernokorejskom, da ne kažem hadezeovskom modelu, jedan kandidat, jedan izaslanik, jedan glas. Ako nekoga zanima rezultat, na izborima za novog predsjednika europskih narodnjaka, na kojima je istaknut samo kandidat Donald Tusk, pobijedio je Donald Tusk. I to s 491 glasom za, 37 protiv. Dobio je, dakle, 93% glasova, čime je istaknuta partijska monolitnost.

(…)

Uglavnom, dok stojiš u koloni na blokiranoj prometnici posebno raduje kada čuješ na radijskim vijestima kako ti je dan upropašten jer narodnjaci u Areni raspravljaju o “akcijskom planu za klimu, politikama za mlade te zapadnom Balkanu”. Falila je još samo Greta Thunberg da kadi o klimi i nabija nam krivnju što smo živi, što jedemo i dišemo, a zapadni Balkan nam već izlazi na uši još od onog ekspresnog Mesić-Račanovog summita iz 2000. godine.

(…)

No još je mučnije i od klimatske (para)religije i od silne brige za Zapadni Balkan bilo čuti iz Arene o važnosti “politika za mlade”, u trenutku dok se hrvatsko školstvo raspalo i dok traje najduži štrajk prosvjetara u povijesti zemlje, koji Premijera uopće ne zabrinjava.

Djeca već tjednima ne idu u školu, a resorna ministrica Blaženka Divjak u zadnje vrijeme daje čudne izjave, kao da nema nikakve veze s Premijerom. O vlastitom odnosu prema školstvu su ionako sve rekli i on i ona. On kada je predao školstvo HNS-u, kao smokvin list za puno krupnije dealove u sramotnoj političkoj trgovini, a ona, kada je tu kost prihvatila. Ministrica, kojoj ambicija izgleda daleko nadmašuje sposobnosti i političku težinu, pristala je u navedenoj trgovini i prevari birača biti HNS-ova znanstvena maskota i zgrabiti važan resor (važan za naciju ne za vlastodršce, jer da im je važan ne bi ga dali strančici teškoj jedan postotak), pa sad lovi u mutnom između sindikata i Vlade. Štrajk je veliki, dugotrajan i žilav, i očito je kako prosvjetari ne će lako popustiti. Ne znači da je svatko tko štrajka a priori u pravu, ali sigurno je u krivu vlast koja štrajk ovih dimenzija ne uzima zaozbiljno i koja već davno nije organizirala krizni stožer koji bi pregovarao sa sindikatima i kontinuirano informirao javnost o stanju u školama. Umjesto toga, vlast bahato ignorira prosvjetare i preko medijskih telala ih prikazuje kao lijene uhljebe. Njih ionako nije briga ni za školstvo ni za bilo što u Hrvatskoj. Sutra će, po potrebi, otići na ćatinske službe u EU, kao što je Tusk odmaglio iz Poljske, i neće se ni osvrnuti na razvaline koje su ostavili u institucijama i društvu u cjelini. Narodnjaci predvođeni Tuskom iz Arene najavljuju borbu protiv populista.

Gdje su ti populisti? Očito, svugdje tamo gdje ljudi glasuju drugačije od njihovih želja. Izgubili su Poljsku i Mađarsku, kontinuirano padaju u Francuskoj, gdje ih nagriza Le Pen. U Italiji je Berlusconi u samo godinu dana spao na to da je postao privjesak Salviniju, majušni koalicijski partner Lige. Britanija odlazi. U Njemačkoj je Merkel u sve većim problemima. Kad se sve uzme u obzir, čak i spomenuti koncert Lepe Brene u Areni djeluje kao dašak svježine i civilizacije nakon ovih političkih lešina, zaključuje Nino Raspudić u kolumni za Večernji list.

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr