“Nakon što je saborski Odbor za veterane predložio da “Dan antifašističke borbe”, preciznije prekid savezništva između nacista i komunista nakon Hitlerovog napada na SSSR, na što se skupina drugova zbunjeno promuvala po šumi pokraj Siska, više ne bude državni blagdan, burno je reagirao premijer Andrej Plenković koji je rekao kako “treba stati na kraj politici detuđmanizacije i unutar HDZ-a. To znači da ja kao predsjednik HDZ-a i predsjednik Vlade kažem da je 22. lipnja blagdan koji je u popis blagdana u naš zakon uvrstio prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i tako će i ostati”.”, piše Nino Raspudić u kolumni za Večernji list.
(…)
Etničko čišćenje Talijana naši ljevičari navode kao veliki Brozov doprinos u smislu – imamo danas Rijeku i zapadnu Istru jer je Tito lijepo pobio i protjerao Talijane pa mu trebamo biti zahvalni. Sve i kad bi slijedili takvu monstruoznu logiku, valja imati na umu kako taj zločin Broz nije izveo za Hrvatsku već za komunističku Jugoslaviju, pod Staljinovom kapom. U gradovima ispražnjenim od Talijana stvoren je mali jugoslavenski melting-pot. Naseljavani su ljudi iz pasivnih krajeva, vezani uz vojsku i novi režim, korumpirani najprije tuđom imovinom, a kasnije državnim stanovima iz fonda za koje se uzimalo svima a dobili su samo neki.
(…)
Današnja Rijeka izlaže diktatorov brod kao vrhunac vlastite civilizacije, gradske kulturne perjanice su ofucani rokeri koji u šezdesetoj sviraju po brucošijadama i ispaljuju čepove iz guzice, kao urnebesnu foru. Ali Rijeka je i grad zanimljive alternativne scene, pri čemu ne mislim na ohrndale jugopankere na gradskim sinekurama, koji su u tom gradu ustvari režimski mainstream, već na hrvatsku Rijeku, koja ima i građansku kulturu i vitalnu mladenačku katoličku scenu.
(…)
Vrhunac cirkusa ipak je optužba marginalne kandidatkinje Dalije Orešković da je Kolinda Grabar-Kitarović plagirala koncept njenog predsjedničkog programa. Ako i jest, plagirala je otkriće tople vode jer nije riječ ni o kakvom genijalnom domišljaju, neočekivanim uvidima i briljantnim rješenjima, već o populističkoj demagogiji, prije svega o čarobnom pojmu “antikorupcija”.
To je trend sezone, svi su sad “antikorupcija”. Začetak mode bio je neslućen uspjeh Mislava Kolakušića na europarlamentarnim izborima pod tim sloganom, nakon čega je antikorupcija, kao Vegeta, postala obavezan dodatak svakoj kampanji. Očekujemo još samo H&M kolekciju pod nazivom “Antikorupcija” ili istoimenu Huljićevu pjesmu.
Oporba predvođena SDP-om osnovala je “Antikorupcijski savez”, što je urnebesno, toliko da su im se čak i HDZ-ovci na posebnoj tiskovnoj konferenciji rugali. Naime, isti tjedan je Povjerenstvo za sukob interesa utvrdilo je da je Davor Bernardić povrijedio načelo transparentnog djelovanja kada je 2014. prihvatio golemi dar, stipendiju visoke poslovne škole Cotrugli u iznosu od 263.000 kuna što je 525 puta više od zakonski dopuštenog. Dakle, tko o čemu, HDZ o hrvatstvu i demokršćanstvu, a drugovi o antikorupciji.
(…)
Nema pluralizma, nema poštivanja različitosti, u smislu da druge političke opcije zastupaju jednako legitimne drugačije vrijednosti, interese, vizije, u slobodnom i demokratskom izbornom natjecanju, već oni koji nisu partija su ne-ljudi, fašisti, ukratko nenormalni. Riječ je o ogavnom trovanju izborne kampanje, štoviše njenom depolitiziranju i svođenju na sraz normalnih i nenormalnih. Normalan čovjek bi se sramio pripisati ekskluzivno sebi takvu etiketu. A normalna kampanja ne bi svom kandidatu u startu stavila takav uteg oko vrata.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na stranicama Večernjeg lista.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
