Nova ljevica – tko su ljudi koji stoje iza nje?

Foto: fah

“Poštovane i poštovani, drugarice i drugovi osnovali smo Novu ljevicu!”, ističe na mrežnom sjedištu nova crvena zvijezda hrvatske političke scene. U nedjelju, 18. prosinca najavili su “da će zastupati političke programe i projekte kojima je cilj svakom hrvatskom građaninu osigurati dostojanstven život, socijalnu sigurnost i demokratska prava.”

Inicijativni odbor čine aktivistica za ženska prava Rada Borić, predsjednica Hrvatskog PEN-a Nadežda Čačinovič, Nikola Devčić s Instituta Ivo Pilar, povjesničar i politički aktivist Dragan Markovina, čelnik Građanskog odbora za ljudska prava (GOLJP) Zoran Pusić te mirovna aktivistkinja i voditeljica udruge Documenta – centar za suočavanje s prošlošću Vesna Teršelič, navodi Hina. Za predsjednika Nove ljevice – stranke za demokratizaciju društva i održivi razvoj, izabran je Dragan Markovina, za potpredsjednicu Rada Borić, dok su u Izvršni odbor ušli i Želimir Brala, Mirjana Kučer i Nadežda Čačinovič. U etički odbor izabrane su Vesna Teršelič i Nadežda Čačinovič, a nadzorni odbor čine Mila Vlajo, Nenad Klapčić i Leila Topić.

Predsjednik nove stranke rođen je u Mostaru 6. veljače 1981., djelatnik je odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu. Povjesničar Dragan Markovina na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je u rujnu 2004. na temu “ZAVNOH-temelji i političko djelovanje”, a na Filozofskom fakultetu u Splitu viši je asistent. Dragan Markovina za Documentu u videu iz serije Osobna sjećanja koji traje više od sata govori o sebi i svojoj obitelji. Odrastao je miješanoj hrvatsko-srpskoj obitelji. Djed je bio pukovnik u JNA. Početak rata dočekao je u Mostaru, u dobi od jedanaest godina te kroz svoja sjećanja na djetinjstvo “svjedoči o poremećaju međunacionalnih odnosa i govoru mržnje koji je nastupio.” Opisuje kako je JNA evakuirala Srbe, otac “kao narodni zastupnik” nije htio otići, ali je predložio ostatku obitelji da mogu otići u Beograd jer će tamo biti sigurno. S majkom i bratom odlazi u izbjeglištvo u Lumbardu na otoku Korčuli te tamo završava osnovnu i srednju školu. U videu između ostalog kaže da su se na popisu iz 1991. otac i on izjašnjavali kao Hrvati, a brat i majka kao Jugoslaveni, ali danas je on “žešći Jugoslaven od ikoga”. Dodaje da mu je otac “pisao hrvatskom varijantom jezika, ali kad god bi vikali Jugoslavija ili išla himna Hej Slaveni mi bi se u stanu digli na noge i slušali tu himnu. Ja danas kad čujem Lijepu našu molim Boga da Hrvatska izgubi. Meni Hrvatska ništa ne predstavlja”. Na pitanje da usporedi II. svjetski rat i Domovinski na predstavljanju Antifašističke lige u Splitu, Markovina je odgovorio kako je ovaj prvi imao tri cilja – obranu zemlje, borbu za socijalističko društvo te uspostavu bratskih odnosa među različitim narodima. “To su bili plemeniti ciljevi, koji jesu imali svojih devijacija“, rekao je Markovina nastavivši kako je Domovinski rat, jednako kao i II. svjetski rat, za cilj imao obranu od neprijatelja. No, drugi cilj Domovinskog rata, onaj politički, HDZ-ov bio je stvaranje nacionalističke države bez manjina i s jako izraženim uplivom Katoličke crkve u politička pitanja. Tuđman je za Markovinu autokrat, “koji je usmjerio Hrvatsku u okrilje Vatikana, ponajprije putem Vatikanskih ugovora, ali nije dopustio definitivno otklizavanje sekularne države u katoličku džamahiriju”, ali za njega su stvari danas dosta drukčije, pa “živimo usred ulično-crkvene revolucije koja želi srušiti i posljednje barijere koje su devedesetih stavljene pred klerikalna nastojanja.” Milanovićevu Vladu optužuje da je “propustila pokrenuti kampanju Protiv sa svim raspoloživim kapacitetima” da bi zaustavila referendum o ustavnoj definiciji braka i da “ostaje sasvim jasan dojam da tzv. lijevo-liberalna koalicija nije ni približno pokrenula akciju kojom bi mobilizirala pristojan svijet da opstruira nastojanja Željke Markić i ostalih talibana.”, piše Dragan Markovina na portalu Stav udruge Cenzura plus koja je od Ministarstva kulture dobivala potpore, a udruga je korisnik i institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva.

Rada Borić, jedna je od osnivačica Centra za ženske studije, feministička aktivistica, članica brojnih međunarodnih ženskih mreža i inicijativa. “Nova ljevica okuplja ljude koji su se dokazali zauzimanjem za ljudska prava i javno dobro, i kojima nije stalo do političkih karijera. Civilno društvo ima ograničene mogućnosti utjecaja i zato stvaramo političku stranku”, objasnila je Rada Borić, i izrazila “zadovoljstvo najavom podizanja kreditnog rejtinga Hrvatske”. Neobično je i zanimljivo kada lijevi političari i aktivisti podržavaju izvješća Standard & Poors’a u vlasništvu američkih financijskih društava i privatnog kapitala koja uz Moody’s i Fitch svojim svojim ocjenama kreditnog rejtinga kroje sudbine velikih banaka, tvrtki, država i cijele eurozone.

Na Sveučilištu u Helsinkiju Rada Borić vodila je kolegij o kulturnoj povijesti Balkana i Zagreba i radila kao lektorica hrvatskog jezika. Centar za ženske studije korisnik je institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, a kao institucija neformalnog obrazovanja od 1995. provodi i razvija vlastiti program obrazovanja uz stalno nastojanje da se ženski ili rodni studiji integriraju u institucije vis okog obrazovanja. U tome su uspjele kada je početkom 2016. osnovan Centar za ženske studije Filozofskog fakulteta u Rijeci, prvi centar takve vrste u sklopu akademskog sustava RH. Međutim, zahvaljujući predavačicama na fakultetima ulazile su na sveučilišta i indirektno. Na ženskim studijima predaje Nadežda Čačinovič, koja je u isto vrijeme na Odsjeku za filozofiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta predavala etiku, a u Centru kolegij Žene i filozofija. ” Rekla bih da su se predavačice ohrabrivale u “švercanju” ženskih tema u sveučilišne kurikulume, tako da su na fakultetima konačno postale legitimnima primjerice feminističke teorije”, kazala je Rada Borić u razgovoru za H-alter.

Nadežda Čačinovič, bivša članica Upravnog odbora Sorosevog Instituta Otvoreno društvo, također jedna od suosnivačica Centra za ženske studije, koja se tijekom 2016. priključila kampanjama za rušenje Vlade Tihomira Oreškovića, hrvatska je filozofkinja i feministica, redovita profesorica na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, zaposlena na istom fakultetu od 1976. godine. Aktivno se uključila i u kampanju protiv referenduma o braku tvrdeći: “Glasat ću protiv jer ne dam da netko zakonom, čak ustavom, učvrsti svoje predrasude u svoju zlu vjeru.”

Želimir Brala, bivši je veleposlanik u Portugalu iz tzv. Mesićeve kvote ističe Nacional. U travnju 2007. smijenjen je zbog tučnjave s vozačem veleposlanstva, navodi Jutarnji list. Brala je još 80-ih u Portugalu radio kao novinar, a na veleposlaničku funkciju došao je s mjesta asistenta na Katedri za portugalski jezik na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, na kojem je i danas viši lektor na odsjeku za romanistiku.

Mirjana Kučer splitska je feministkinja i aktivistica, koordinatorica udruge Domine i Ženske mreže Hrvatske, koja glazbeni spot “Želim živjeti” vidi kao pritisak na žene, a kampanju za život vidi “kao nastavak kampanje U ime obitelji i nametanje njihovih stavova cijeloj zajednici” kazala je u razgovoru za Crol. Na predstavljanju Antifašističke lige u Splitu, Mirjana Kučer naglasila je da je “Kleronacionalizam u porastu, a Splitu danas nedostaje mladosti koja bi se organizirala“, govoreći nakon mlađahnog 99-godišnjeg sudionika NOB-a Juraja Hrženjaka, koji je svojim prisustvom uveličao osnivačku skupštinu Nove ljevice u Novinarskom domu. Mirjana Kučer bila je i organizatorica “Gay Pridea” u Splitu. Zajedno je s Mirom Ljubić Lorger, čelnicom nekadašnje Dalmatinske akcije, autonomaške ljevičarske političke stranke koja je djelovala na području Dalmacije 1990-ih, Mirjana Kučer bila je na listi Drugo lice Splita, koja je 2013. kandidirala Dragana Markovinu za gradonačelnika. Mirjana Kučer suautorica je istraživanja Žene u ruralnim područjima Dalmacije. Nevidljivo polje svijeta rada? zajedno s docenticom Valerijom Baradom s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru i Blankom Čop iz udruge Cenzura plus nastalog u okviru projekta koji su provele Domine u partnerstvu s HZZ-om i HUP-om.

Mila Vlajo predavačica poslovnog učilišta Filaks, te kao i Nadežda Čačinovič članica je Nadzornog odbora Centra za ženske studije.

Leila Topić kustosica je zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti, voditeljica Zbirke medijske umjetnosti i Zbirke fotografije, sudjelovala je u programima Vox Feminae Platforme, a članica je Centra za ženske studije. Potpisnica je apela Kulturnjaka 2016. koji su tražili smjenu ministra Hasanbegovića.

Udrugu Documenta na čijem je čelu Vesna Teršelič s kojom je Markovina blisko povezan, a koju kao primjer neznanstvenoga pristupa u tumačenju povijesti i događaja iz Domovinskog rata ističe dr. sc. Ante Nazor, osnovale su Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Centar za mirovne studije (CMS), Građanski odbor za ljudska prava (GOLJP) i HHO. Documentu financira Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Ured za ljudska prava Vlade RH, Ured za udruge Vlade RH, delegacija EU u Hrvatskoj, Europska komisija, Institut Otvoreno društvo Georga Sorosa, Ministarstvo kulture RH, MZOS, Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Nizozemske, Norveške, Švicarske, zatim veleposlanstava Finske, Kanade, Kraljevine Norveške, SAD u RH, Zaklade “Charles Stewart Mott”, “Friedrich Ebert”, “Heinrich Boell” i “Robert Bosch”, ali i tvrtke poput Microsofta / TechSoup Europe, nakladnik Profil International d.o.o. i drugi. Vesna Teršelič rođena 1962. u Ljubljani feministička je i mirovna aktivistica. Suosnivačica je mreže Antiratne kampanje Hrvatske i njena koordinatorica od 1991. godine do 1998. Suosnivačica je Svaruna, Zelene akcije u čijem je Nadzornom odboru, uz Radu Borić i Nadeždu Čačinovič suosnivačica je Centra za ženske studije i Centra za mirovne studije na čijem je čelu bila kao direktorica.

Nikola Devčić Mišo direktor je “Subversive Festivala”, izdavač časopisa Up&Undergorund, osnivač udruge Bijeli val, kao pravnog oblika preko kojeg Subversive dobiva novac od države. Gost Subversive Festivala prije nekoliko godina Antonio Negri, autor knjige “Imperium“ koju je napisao u zatvoru, koja se čita u marksističkim krugovima i zagovara oružanu borbu i ubijanje, osuđeni terorist i ubojica, pridružio se peticiji kojom se tražila smjena ministra kulture Hasanbegovića. Za zagrebački“Subversive Festival” Denis Kuljiš u Jutarnjem listu ocijenio je kao renomiranu smotru radikalnih mislilaca, a preko udruge obilno se pomagalo iz hrvatskog proračuna. “Udruga je za tri godine od Hribareva HAVC-a dobila 320.000 kuna, dok su joj Ministarstvo kulture i Ministarstvo znanosti dodijelili još nevjerojatnih 927.124 kune, ne računajući obilnu potporu grada i sponzorstvo Hrvatskog telekoma. Namještenik te udruge bio je i Srećko Horvat…”

Prema podatcima o financiranju udruga koje su dobiveni na uvid preko Ureda za udruge RH, Bijeli val od 2007. godine različitim mini projektima od države je dobio oko 3,2 milijuna kuna. Sama udruga financijski je potpuno ovisna o Ministarstvu kulture koje je za organizaciju različitih programa od 2007. godine do danas dalo 1,9 milijuna kuna. No ove godine Ministarstvo kulture bitno je smanjilo sredstva za održavanje festivala, što je Nikola Mišo Devčić iskoristio za otvoreni napad na ministra Hasanbegovića, navodi direktno.hr.

Zoran Pusić rođen 1944. u Zagrebu, brat je bivše ministrice Vesne Pusić za čijeg je mandata Ministarstvo vanjskih poslova izdašno dijelilo novce. Primjerice za projekt pod nazivom “Izgradnja kapaciteta ukrajinskih OCD-a za istraživačko-dokumentacijski rad na teškim kršenjima ljudskih prava” Documenti je ministarstvo vanjskih poslova dodijelilo 248.992,80 kuna. Donaciju je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa ocijenilo spornom. Radio je kao profesor matematike na Grafičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i vodi GOLJP, čiji je osnivač. Više od dva desetljeća sudjeluje u “izgradnji civilnog društva u Hrvatskoj i regiji” i pokretanju brojnih građanskih inicijativa: od vraćanja imena Trgu žrtava fašizma, osnivanja Demokratskog opozicijskog foruma, GONG-a, Igmanske inicijative, Documente, CIVIS-a do Kuće ljudskih prava. Kopredsjednik je međunarodnih asocijacija za zaštitu ljudskih prava, CIVIS-a i Igmanske inicijative te je bio predsjednik Upravnog odbora Documente. Pusić predstavlja Hrvatsku u Međunarodnoj federaciji liga za ljudska prava i u Europskoj mreži za borbu protiv rasizma. Do 1991. predavao je matematiku na Visokoj tehničkoj školi JNA u Zagrebu, navodi hkv. U razgovoru za Nacional odbacuje optužbe da se uhljebio na državnim jaslama na Grafičkom fakultetu i da radi protiv države i nacije. “To su standardne izmišljotine. Nevladine organizacije se stalno optužuje da dobivaju neki silan novac od države. Ja sam volonter 26 godina, još prije osnutka GOLJP-a koji je osnovan u jesen 1992. Radio sam na Grafičkom fakultetu kao profesor matematike i u mirovini sam preko pet godina. Istina je da smo dobivali novac od projekata na koje smo aplicirali. Ali to su bili gotovo isključivo strani projekti”, smatra Zoran Pusić.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr