Matica hrvatskih sindikata izrazila je u ponedjeljak na okruglom stolu, na kojem je okupila neke stručnjake i analitičare, nezadovoljstvo djelovanjem političkih aktera na hrvatskoj sceni i najavila mogućnost političkog organiziranja.
Naziv okruglog stola ”Je li vrijeme za političko organiziranje sindikata?“ nije primjeren, ocijenili su sudionici skupa jer nije pitanje trebaju li se sindikati politički organizirati nego koji je model za to najprihvatljiviji.
Sociolog Dragan Bagić smatra da je priroda organiziranja sindikata politička, a postoje različite prakse odnosa prema vlasti i političkim strankama u Europi i svijetu. Naveo je iskustvo nekih sindikata iz Hrvatske koji su otvoreno preporučivali svome članstvu za koje političke stranke da glasuju. On smatra da sindikati mogu djelovati tako da utječu na one koji kreiraju svijet javnih politika ili da utječu na one koji bitno oblikuju javno mnijenje ekonomskih i socijalnih politika.
Na prvom okruglom stolu koji je sindikat organizirao u okviru projekta “Jačanje socijalnog dijaloga – doprinos bipartitnim i tripartitnim procesima” uz pomoć Europskog socijalnog fonda, politički analitičar Žarko Puhovski ocijenio je da su sindikati nestali iz javnog diskursa jer one koji zastupaju socijalne interese mediji optužuju za protivljenje razvoju društva.
U Hrvatskoj je svima jasno tko su poduzetnici, ali tko su oni koji su “poduzeti” nitko ne govori. Sindikat mora izaći iz tog apsurda jer je ta druga strana potpuno nestala, kazao je Puhovski.
Antun Vujić (SDP) drži da se sindikati ne trebaju organizirati kao politička stranka i da je njihov prirodni saveznik socijaldemokracija, bez obzira ne njezine trenutne slabosti.
Sindikat mora zagovarati ideologiju participacije, kojom će zainteresirati i nove generacije radnika koji nemaju nikakvih socijalnih prava, te se boriti za izgradnju socijalne države koje je potpuno srušena, kazao je Vujić.
Politolog Berto Šalaj ocjenjuje da se sindikati moraju mijenjati ne samo zato jer su nezadovoljni političkim akterima, nego i jer su građani izgubili povjerenje u ovakve sindikate. Šalaj je protiv ideje da sindikati osnuju vlastite političke stranke, iako bi to volio najveći broj sindikata.
On preporuča sindikalcima da grade socijalnu moć kao protutežu ekonomskoj moći, kao u slučaju suradnje s nevladinim organizacijama na pitanjima outsourcinga u javnim službama i monetizacije autocesta, te s političkim strankama koje imaju sklonosti prema tim pitanjima.
Potpredsjednik Matice hrvatskih sindikata Branimir Mihalinec izrazio je nezadovoljstvo radom političkih stanaka te ocijenio da se “tzv. lijeve i desne stranke” ne razliku po odnosu prema radu nego prema Drugom svjetskom ratu.
Optužio je SDP da je za četiri godine mandata srušio sva radnička prava. Zauzeo se da sindikati osnuju političku stranku koja bi djelovala na pozicijama promicanja socijalne države, ali bi imala svoje samostalno vodstvo.
Predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić također smatra da ni jedna politička opcija nije za socijalnu državu, a sindikate koji se bore za socijalne interese mediji proglašavaju “kočničarima razvoja”.
Ribić nije precizirao što bi sindikati trebali osnovati – pokret ili nešto drugo, već je poručio da moraju nešto učiniti kako bi građane mogli upozoriti na oduzimanje njihovih prava.
