U srijedu 5. svibnja 2021. u većini naših mainstream medija odjeknule su ambivalentne vijesti kako je odlukom Upravnog suda Republike Hrvatske istospolnim partnerima omogućeno posvojiti djecu, a sve na temelju press konferencije koju je održala lobistička udruga za tzv. prava LGBT osoba, Dugine obitelji, piše Ordo Iuris.
Pažljivijim čitanjem onoga što je rečeno na konferenciji može se napraviti rekonstrukcija događaja. Naime, Centar za socijalnu skrb kao prvostupanjsko tijelo, a zatim i Ministarstvo rada, mirovinskog osiguranja, obitelji i socijalne skrbi kao drugostupanjsko tijelo odbili su zahtjev razvikanog istospolnog dvojca Šegota i Kožić da ih se procijeni kao potencijalne posvojitelje. Oni su zatim po utabanoj praksi kakvu provode LGBT udruge diljem svijeta podnijeli tužbu protiv navedenih tijela, preciznije pokrenuli upravni spor pred Upravnim sudom RH. Upravni sud je donio presudu kojom od Ministarstva traži obrazloženje odluke o odbijanju procjene istospolnog dvojca, s navodnim naglaskom na to da istospolni partneri ne smiju biti diskriminirani. Kada je riječ o diskriminaciji, ističemo kako u konkretnom slučaju nema mjesta istoj obzirom na to da Zakon o suzbijanju diskriminacije izrijekom navodi da nema diskriminacije kada je u pitanju uređivanje prava i obveza utvrđenih Obiteljskim zakonom, a osobito u svrhu legitimne zaštite prava i dobrobiti djece. Budući da je navedena odredba sama po sebi vrlo jasna, posebno pažnju treba obratiti na to da li je sud uopće u svojoj odluci uzeo u obzir navedenu odredbu, i ako jest, na koji način je istu protumačio obzirom na njezin nedvojben izričaj.
Što je najvažnije, komentirana presuda nije pravomoćna, što su potvrdili i Daniel Martinović, predsjednik udruge Dugine obitelji i resorni ministar Josip Aladrović. Gospodin Martinović je otišao i korak dalje pa je apelirao na Ministarstvo obitelji da „ne uloži žalbu i time ispoštuje odluku Ustavnog suda o udomiteljstvu“ za koju tvrdi da se može vezati i za posvojenje. Zaista je nepotrebno komentirati pravnu neukost g. Martinovića, no nije naodmet ponovno naglasiti da je odluka Ustavnog suda RH duboko problematična odluka jer su ustavni suci odlučili kontrirati Ustavu RH, međunarodnim konvencijama, zakonima RH pa čak i praksi Europskog suda za ljudska prava prema kojima za istospolne parove ne postoji „pravo na dijete“. Ono što prema Ustavu RH, međunarodnim konvencijama, zakonima RH i praksi ESLJP-a sigurno postoji jest načelo najboljeg interesa djeteta koje se najbolje ostvaruje pružajući djetetu zamjenskog oca i majku.
Ordo Iuris će proučiti predmetnu presudu i s podrobnijom analizom opet se obratiti zainteresiranoj javnosti. Zasada možemo samo izraziti želju da će nadležno Ministarstvo poštivati Obiteljski zakon koji nedvosmisleno propisuje tko može, a tko ne može postati posvojitelj i u kojem su kao organskom zakonu razrađena Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode.
