Riječanin po rođenju, veliki domoljub i humanist, vrhunski intelektualac tehničke struke, rektor Zagrebačkog Sveučilišta od 1933-1935. godine, prof. Đuro Stipetić uhićen po ulasku partizanskih boljševika u Zagreb 1945. godine. Proveden u zatvor koji su bili mučilišta po boljševičkom uzoru partizana u Moskvi. U montiranom procesu, poput mnogih, osuđen je na smrt i ubijen u veljači 1946. godine. Tijelo mu je bačeno u nepoznatu jamu, te mu obitelj nikada nije saznala gdje mu je grob.
Rođen u Rijeci, živio i djelovao u Zagrebu, ubijen od boljševika
Prof. Đuro Stipetić rođen je u Rijeci, točnije na Sušaku, 1876. godine. Bio je brodograđevni inženjer i konstruktor, jedan od osnivača i prvih profesora brodograđevnoga odjela Tehničke visoke škole u Zagrebu te utemeljitelj modernoga studija brodogradnje u Hrvatskoj.
Bio je vrhunski stručnjak i vrlo svestrana osoba, domoljub i humanist.
Novouspostavljena Titova komunistička vlast na ubrzanom montiranom sudskom procesu, bez ijednog dokaza i svjedoka osudila ga je u Zagrebu 1945. na smrtnu kaznu te je strijeljan u veljači 1946 godine. Nema podataka o mjestu izvršenja presude i grobu. Obitelj nikada nije mogla saznati gdje je zakopan da ga dostojno sahrani. Time je Đuro Stipetić jedini je rektor Sveučilišta u Zagrebu osuđen na smrtnu kaznu.
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Na elitnom plesu tehničara u veljači 1926. godine rektor, prof. ing. Gjuro Stipetić, održao je govor u kojem je između ostaloga rekao:
“Smjernica vaše izobrazbe jest stvaranje, jest stvaran rad, a preko vas treba se čitavo naše društvo opet priviknuti radu, naučiti cijeniti i poštivati rad, vjerovati u moralnu snagu rada. Vi morate dovesti društvo do uvjerenja da je bolje raditi nego zarađivati, da je korisnija privredna i trgovačka politika nego politika trgovina. Za taj posao treba vas mnogo, trebaju čitave legije. Neka mi nitko ne govori o hiperprodukciji inžinjera! Nema nas dosta za najpreče potrebe u današnjim malešnim i mizernim prilikama, a kamo li kad se bude – vašim radom i vašom zaslugom – domovina dovinula do onog položaja koji joj prema njezinom prirodnom bogatstvu u svijetu pripada, a u kojoj ćete onda vi zauzimati položaj, koji vam po vašem značaju pripada, ne samo na tehničkom polju, već na korist domovine i u politici i u upravi države. Cilj daleki, ali cilj za kojim trebate ići. A dotle – radite – jer samo radom doći ćete do svijesti i vjere u svoju snagu, do prave slobode.”, piše na stanicama Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu
Rektor Sveučilišta u Zagrebu
1920. godine prihvatio je službu redovitog profesora Kraljevske visoke tehničke škole u Zagrebu te odgojio prve generacije brodograđevnih inženjera. Bio je Rektor Visoke kraljevske tehničke škole u dva mandata, predstojnik Zavoda za mehaničku tehnologiju (1929.) i Rektor Sveučilišta u Zagrebu 1933.–1935. godine.
>Civilizacijska sramota: Kako Njemačka održava groblja svojih vojnika diljem svijeta, a kako Hrvatska
Ing. Gjuro Stipetić osnovao je Zavod za brodogradnju 1936.-1937. godine, kojemu je bio predstojnik. Strojarsko-brodograđevni odjeli prvog i drugog godišta slušali su ga iz predmeta Mehaničke tehnologije i Elementi broda, dok je za treću i četvrtu godinu predavao Osnivanje broda, Brodogradilišta, Upravu i Pogon tvornica.
Bio je aktivan u društvenom životu te je sudjelovao u radu mnogih društava i ustanova. Kao predsjednik Hrvatsko-njemačkoga društva (1936–44) bio je poklonik njemačke kulture, književnosti, glazbe i tehničkih dostignuća, ali ne i ideologije koja je Njemačkom tada zavladala. Zbog obnašanja te dužnosti komunističke su ga vlasti osudile na smrt, te pogubile 1946, piše Hrvatska tehnička enciklopedija
Zločini boljševičkih partizana
Tako je život završio istaknuti hrvatski domoljub i intelektualac, ubijen od totalitarsitičkih i ekstremističkih boljševika koji su preuzeli vlast u Hrvatskoj.
>Zločini Titovih boljševika: Mladog pjesnika, Dubrovčanina Borisa Krasovca (HSS) zatukli šipkama u Lepoglavi
Poput mnogih, ubijenih sa sudom ili čistim likvidacijama bez suda, boljševici su mu oduzeli pravo na grob. Ovo zlodjelo je zaboravljeno u hrvatskoj javnosti, pa je sjećanje na prof. Đuru Stipetića ujedno i sjećanje na sve ubijene intelektualce u Hrvatskoj u strašnim zločinima poslije II. svjetskog rata.
Tekst se nastavlja ispod oglasa