Brojni europski mediji ne mogu si priuštiti posebne dopisnike iz svih država. U slučaju Hrvatske i susjednih zemalja, nedefiniran odnos prema državama nastalima nakon raspada Jugoslavije i novinari odgojeni u jugoslavističkom duhu pokazali su se kao praktično rješenje.
Slučaj portala Politico i njegove suradnice Une Hajdari, koja je žestoko napala Domovinski pokret optužujući ga za gušenje slobode medija, pokazuje koliko supkultura u Hrvatskoj utječe na oblikovanje predodžbe o Hrvatskoj u svijetu.
Hajdari je tipična pripadnica alternativne ljevice preostale iz jugoslavenskih društvenih odnosa. Priča se razvila dotle da se glasilo srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj “Novosti” prikazuju kao vodeći medij i to neovisan, iako ovisi o državnom proračunu.
Mediji pred višestrukim izazovom prilagodbe
Utjecajni europski mediji tradicionalno pokrivaju sva relevantna teritorijalna i tematska područja kompetentnim novinarima. Oni su u pravilu obrazovani unutar njihovih kuća i djeluju u skladu s njihovim ustaljenim normama i svjetonazorima.
Raspad Jugoslavije nije pratila odgovarajuća prilagodba redakcijskih struktura. Tim više što je riječ o temeljitoj geopolitičkoj promjeni kojoj se mnogi još nisu prilagodili.
Utjecajni zapadni mediji širi prostor jugoistočne Europe tradicionalno su gledali kao politički neuređenu cjelinu koju nije moguće svrstati u određenu interesnu sferu.
>Politico, Novosti i Una Hajdari: Kampanja protiv nacionalnog identiteta Hrvatske
Svršetkom Prvog svjetskog rata, rješenje je pronađeno u osnutku Jugoslavije, pri čemu je to područje najvećim dijelom prepušteno Srbima koji su ga mogli oblikovati u skladu sa svojim predodžbama.
Raspad Jugoslavije za mnoge još uvijek predstavlja problem
To je trajalo sve do pred kraj stoljeća, svijet je uvažavao Srbiju kao silu reda i prihvaćao njezinu verziju stvarnosti na tome području. No tada su Hrvatska i Slovenija, a zatim i druge dotadašnje jugoslavenske republike, dosljedno slijedile ideju neovisnosti i razbile ustaljenu geopolitičku sliku jugoistoka Europe.
Svijet je prihvatio hrvatsku neovisnost i novo stanje stvari, ali brojni čimbenici u Europi, poglavito mediji, teško su se snalazili s političkim, gospodarskim i kulturološkim aspektima novoga poretka.
Tek manji broj utjecajnih medija ozbiljno je pristupao pitanjima povezanima s novim geopolitičkim okolnostima. Hrvatska je u njima prepoznata kao međunarodni čimbenik i kulturološki oblikovana nacija sa svim odgovarajućim elementima.
Drugi su se pak, iz različitih razloga, držali stare predodžbe o Jugoslaviji kao kulturološkom čimbeniku s odgovarajućom političkom perspektivom. Medijski uradci tih uredništava dosljedno svjedoče o tome konceptu.
Novi geopolitički odnosi kao prevelik izazov
Iz perspektive uređivačke politike pojavio se još jedan problem. Nastala je dvojba kako profesionalno pratiti zbivanja u tim zemljama, uzimajući u obzir sve relevantne procese.
>HND ponovno u obrani Novosti, DP označio kao krivca za navodne prijetnje
Nevolja je bila tim veća što su se uslijed strukturnih promjena u medijima nužno smanjivali kapaciteti.
Rješenje je pronađeno u suradnicima iz zemalja nastalih raspadom Jugoslavije. No upravo zbog ograničenih kapaciteta i potrebe za pouzdanošću, nije bilo jednostavno profilirati suradnike koji će na odgovarajući način prikazivati stvarnost u tim državama.
Profiliranje nove suradničke mreže
Većina utjecajnih europskih medija nije odveć zainteresirana za stvarnu sliku toga područja. Umjesto toga, okrenula se ustaljenim predodžbama i uskom spektru pitanja u skladu s vlastitim interesima.
Globalističke i imperijalističke struje nisu zaobišle ni utjecajne europske medije, štoviše, one se u njima vidno sučeljavaju i pronalaze put do javnosti. U tim okolnostima, interesi i uopće identiteti manjih država ostaju prikraćeni.
Ukratko, mnogim medijskim koncernima najjednostavnije bi bilo kad bi se obnovila Jugoslavija. Umjesto nekolicine sugovornika imali bi samo jednoga, ne bi se morali obazirati na različite identitete.
Na ruku im je išlo oblikovanje postjugoslavenskog novinarskog miljea. Brojni novinari u državama nastalima raspadom Jugoslavije ostali su bez domovine, nisu se mogli pomiriti s nacionalnim identitetom u okviru svoje vlastite države.
Mediji i pojednostavljena slika ‘regije’
Već devedesetih godina oni su predstavljali idealne sugovornike za zapadne medije, jer su nudili jednostavnu sliku Jugoslavije na koju je svijet još bio naviknut. Sukladno tome, svi pojavni oblici nacionalnih identiteta gurani su u pozadinu i proglašavani radikalnim, sve do optužbi za fašizam.
>Politico nasjeo na priču o ‘Novostima’: Medij ovisan o državnim jaslama proglasili neovisnim
Društveni procesi krajem 20. i početkom 21. stoljeća odlikuju se u prvom redu svojevrsnom komunikacijskom revolucijom. To je jedan od razloga što su se takvi novinari profilirali kao idealni suradnici utjecajnih europskih medija.
Mediji su tražili jednostavne prikaze stvarnosti na jugoistoku Europe u skladu s ustaljenim predodžbama, a suradnici su im nudili upravo takve uratke.
No, budući su pojedinačni oblici suradnje bili teško ostvarivi, kao rješenje javila se koordinirana suradnička mreža. Hrvatsku, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i niz susjednih zemalja snažno povezuje nepregledna struktura portala, blogova i foruma. Zajedničko im je to da promiču određeni oblik “jugoslavenskog” zajedništva, snažno se protive nacionalnom identitetu i prednjače u trendovima woke ideologije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa