Moram priznati da su partizani, to su vam oni s crvenom petokrakom, a i poneki četnik, u 46 godina postali podosta vještiji u prikrivanju svojeg krvavog traga. Dok kosti iz 45.’ dana danas znaju viriti iz zemlje, jer trebalo je tu masu ljudi ne samo pobit, već i dovoljno duboko zakopati što zahtjeva program i plan te infrastrukturu, ove koji su im pokazali zube 1991. malo je teže naći. No, dio kostiju se nađe. Iz te 1991. Čak i kada ih prekriva 90.000 tona smeća.
E, toliko je tona smeća, kako je otkrio resorni ministar Medved, moralo biti uklonjeno kako bi se našli posmrtni ostaci 10 osoba nestalih na području Vukovara te blatnjave, krvave jeseni 1991.
Trag kostiju
Ti su nesretnici, za sada još uvijek neidentificirani, nakon 33 godine iskopani.
Iz zemlje, iz smeća. Na vukovarskom odlagalištu otpada.
No, u onih šest godina od 1991. do vraćanja Istočne Slavonije i famozne mirne reintegracije, nesretnike su smještali i razmještali.
Kosti su neumoljive, uvijek nekako nađu put na svjetlo dana kad nisu sahranjene po ljudski i po Božje. Tako je masovna grobnica na Petrovačkoj doli sekundarna, moguće i tercijarna.
To znači da su po padu Vukovara, ubijene iskapali s mjesta gdje su ih u tek nehajno pobacali dok su im u nevjerojatnom herojskom otporu – deseterostruko slabiji lomili zube.
Kad se nakon studenog sve smirilo, kad je oružje utihnulo, imali su dovoljno vremena, godine, da pokušaju zametnuti svoj krvavi trag.
Trag kostiju.
Pa i onih kostiju koje su sigurno bile odjevene u uniformu na kojoj je bila oznaka HOS-a i ‘ZA DOM SPREMNI’.
Pa su oni lijepo, dok nitko ne gleda, iskapali, pa nosali, pa opet zakapali malo bolje, dublje. Pa onda opet iskapali i u konačnici shvatili da nitko neće tražiti na smetlištu.
Sve do 2024.
Može netko reći i bolje to nego ništa. Svakako.
No, ako će te kosti, jer to su i dalje kosti sve dok ih ne spojite sa stvarnom osobom, njegovom obitelji, njegovom poviješću, djetinjstvom, mirisima, okusima, sjećanjima, rođendanima i pirovima, čamiti opet u mraku u crnim vrećama na nekoj sudskoj medicini sljedećih 25 godina, onda nismo puno napravili.
Njihovi roditelji, ako već nisu, pomrijet će. Pokopat će ih u grobnice na kojima je ime njihovog sina, ne i njegove kosti.
I njihove žene više nisu mlade kao što su bile kada su ostale udovice.
Traži i Mato Gombović. Sin mu je nestao s 21 godinom. On i supruga bili u logoru. Sina još nema. Je li on bio pod smećem?
Iskopaj – zakopaj pa opet
No, vratimo se sad na te zemljano-pogrebničke radove u vrijeme okupacije Vukovara.
Preliminarnim istraživanjima i saznanjima utvrđeno je da se radi o žrtvama čiji su posmrtni ostaci s primarne lokacije na Petrovačku dolu preseljeni 1992. godine.
Dakle, kad su se malo konsolidirali, malo počistili Vukovar od posljedica ustaške agresije, kada je herojsku vukovarsku bolnicu, oslobođenu od ranjenika koje su smjestili u depandansu na Ovčari, preuzeli najbolji kadrovi s VMA, dakle vojska, krenuli su pažljivije čistiti za sobom.
Dakle, ovi nesretnici koji su nađeni ispod 90 tisuća tona smeća, prvi put su premješteni u prvoj polovici 1992.
Bit će kad je hladnoća malo popustila, a snijeg okopnio.
Život u okupiranom Vukovaru
O životu u Vukovaru do mirne reintegracije malo se zna.
Zna se samo kakvi su prizori dočekali prve koji su zakoračili u hrvatski Vukovar. Sredili su oni samo najosnovnije, kao da su znali od početka da se to samo privremeno. Zato su i pomnije skrivali kosti.
>Polšak Palatinuš: Pupovac ima kviz pitanje za Vukovarce – koji simbol izaziva kod vas onaj mučan grč u želucu?
Najviše se zna, a i to je premalo, o jednom stanovniku okupiranog Vukovara, Vojislavu Stanimiroviću. To vam je onaj koji je posljednjih godina na čelu stranke koja je s HDZ-om činila vladajuću većinu. SDSS.
Iako ga rijeko tko vidi, on je dan-danas predsjednik Glavne skupštine SDSS-a. Važna informacija i ponavljanje za sve glasače HDZ-a.
Baš tada, prema sredini 1992. naš protagonist, tajanstveni Vojislav Stanimirović, primarijus, kakva koincidencija – psihijatar, postaje ravnatelj vukovarske bolnice.
Zna da ništa ne zna
Jadnog su ga na poslu dočekale prazne ladice. Lekari s VMA navodno su odmah po slavodobitnom osvajanju bolnice poslali lijepo sve kartone i protokole, koje su ustaše pomno zapisivale čak i u podrumu uz svijetlo svijeća, u Beograd.
Tako je Stanimirović preuzeo tabula rasa bolnicu i imao svojevrsni clean start.
Tko će više misliti na tu jesen…
Nema smisla zazivati aveti prošlosti. Idemo ispočetka.
I taj naš poznati stanovnik Vukovara više je puta kretao ispočetka.
On nema pojma gdje su završili protokoli vukovarske bolnice, on kaže nije bio gradonačelnik Vukovara, nije bio niti ministar bez lisnice u posljednjoj vladi propale Krajine… Ništa on to ne zna.
>Stanimirović u intervjuu Nacionalu pravdao svoju ulogu iz 1990-ih: Što je zapravo istina?
Kako visokopozicionirana osoba ne zna za masovna prekapanja, iskapanja, premještanja… Baš ništa.
Zna samo da je njegova uloga u mirnoj reintegraciji Istočne Slavonije velika jer je on valjda toliko htio biti mirno reintegriran u Hrvatsku da je bio u Martićevoj vladi tik pred Oluju.
I zna da bez njegove stranke nema mira, stabilnosti, suživota, HDZ-a…
Što radi potpredsjednik Vlade po pitanju blistavog europskog puta Srbije?
A u Vladi tog istog HDZ-a sjedili su i sjedit će, ponovno njegovi SDSS-ovci.
Sjedit će skupa s ministrom Medvedom koji kopa i ruje, nema što.
>Hrvatska traga za 1 792 nestalih: Doznajte koliko je posmrtnih ostataka nađeno i identificirano
Tako evo nedavno, kad su napokon identificirali nesretnike čije su kosti prije 25(!) godina nađene na jednoj drugoj doli – Šarviz doli kod Berka, na pitanja novinara Medved kaže kako iz Republike Srbije i dalje nema nikakve suradnje, pa niti naznaka da bi iz Srbije mogle doći informacije koje bi pomogle u potrazi za nestalim osobama.
Srećom, ministar Medved je i potpredsjednik Vlade, dakle vrlo je visoko pozicioniran u izvršnoj vlasti.
Istoj onoj koja Srbiji, da hoće, može glatko otežati evropski put s kojeg Aleksandar Vučić, kako je u ponedjeljak rekao, nipošto ne skreće.
Istog dana kada šefica europske komisije Ursula von der Lyen kaže da je integracija Zapadnog Balkana jako važna i da će toj važnosti posvetiti posebnog povjerenika. Iliti komesara.
Mislite da će joj Plenković skupa s Medvedom proturječiti?
Hoće li kočiti blistavi europski put Srbije zbog nekih tamo kostiju iz 1991.?
Ja mislim da neće.
A vi?
Anonimne prijave
I za kraj, ukoliko se Vojislav Stanimirović ili netko drugi sjeti da je vidio kakvu sumnjivu prekapajuću aktivnost u okupiranom Vukovaru, može lokaciju anonimno prijaviti na sljedeći način i to putem:
- anonimnog telefona 072/111-111
- telefona Uprave za zatočene i nestale 01/2308-759
- telefaksa Uprave za zatočene i nestale 01/6195-951
- redovne pošte na adresu: Ministarstvo hrvatskih branitelja, Uprava za zatočene i nestale, Trg Nevenke Topalušić 1, 10 000 Zagreb
- elektroničke pošte ivona.paltrinieri@branitelji.hr; uznDr@branitelji.hr
- osobno u Ministarstvu hrvatskih branitelja, Upravi za zatočene i nestale
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa