Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola donijela je SDP-ova Kukuriku koalicija 15. srpnja 2014. protivno volji građana, koji su 1. prosinca 2013. na prvom ustavotvornom narodnom referendumu ustavno zaštitili brak kao zajednicu žene i muškarca i sve institute koji mu pripadaju.
SDP i njegovi saveznici, u suradnji s LGBT udrugama, time su izigrali volju građana iskazanu na najdemokratskiji način – referendumom: Zakonom o životnom partnerstvu su svi pravni instituti koji se odnose na brak i obitelj prenijeti na posve drugu vrstu odnosa (istospolnih parova), samo pod drugim nazivom.
Prilikom donošenja Zakona, tadašnji ministar uprave Arsen Bauk, čije je ministarstvo izradilo Zakon, izjavio je: “Izjednačili smo sve što smo mogli osim samog naziva brak i prava na posvajanje djece u istospolnim zajednicama. Zbog građanske inicijative, referenduma o braku i toga što je u Ustavu brak definiran kao zajednica muškarca i žene, nismo imali mogućnost životno partnerstvo uključiti u Obiteljski zakon, ali smo donijeli Zakon o životnom partnerstvu.”
Tada su se oporbeni HDZ-ovci protivili donošenju tog Zakona: “Dakle, de iure se ne radi o braku, ali de facto se itekako radi”, govorio je akademik Reiner. Prilikom glasovanja o Zakonu u Saboru, zastupnici HDZ-a ili većinom nisu bili prisutni ili su prilikom glasovanja napustili sabornicu.
Tri godine kasnije, HDZ je kao i SDP izigrao svoje biračko tijelo i demokršćanska načela izabravši ustavnog suca g. Gorana Selanca koji se izričito zalaže za izjednačavanje istospolne veze i braka te davanje mogućnosti posvajanja za istospolne partnere, što je zagovarao i prije i nakon izabranja. Dan nakon što su zastupnici digli ruku za njega u Saboru, u intervjuu za Večernji list Selanec je izjavio:
“To [redefinicija braka] je pitanje vremena i za naše društvo koje se kreće prema tome. Već sad 14 država u EU ima punu bračnu jednakost za heteroseksualne i istospolne parove i to je više od 50% teritorija s više od polovine građana EU. Njemačka je priznanjem prava na brak za istospolne parove otvorila taj proces u srednjoeuropskom kulturnom krugu i pitanje je kad će je slijediti Austrija i Češka. U tom procesu je i Hrvatska i pitanje je hoće li to biti ostvareno referendumom ili izmjenom Ustava.”
> Evo kako je predsjednik SDP-a čestitao novom sucu Ustavnog suda
Izborom Selanca za člana Ustavnog suda postavlja se pitanje hoće li Plenkovićev HDZ ispuniti ono što je želio SDP i Arsen Bauk, unijeti životno partnerstvo u Obiteljski zakon, što od njega traže i LGBT lobiji, i tako dodatno izigrati svoje birače?
> LGBTIQ: Ne slažemo se s definicijom obitelji u koju ne ulazi životno partnerstvo homoseksualaca
Podsjetimo se, Zakon o životnom partnerstvu ne samo da je grubo izigrao volju građana iskazanu na referendumu, pa je protuustavan, već krši temeljna ljudska prava. Zakon onemogućuje hrvatskim malim i velikim poduzetnicima te zaposlenicima u državnoj upravi da djeluju u slobodi po svojoj savjesti. Odredba članka 71. prisiljava ne samo državne službenike, već i privatnike: glazbenike, cvjećare, pekare, slastičare, organizatore vjenčanja, vlasnike prenoćišta itd. – na obvezu sudjelovanja u „ceremoniji“ životnih partnera ili npr. izdavanje sobe s bračnim krevetom, bez obzira na vlastita filozofska ili vjerska uvjerenja. Time se poriču ustavne kategorije prepoznate kao poduzetnička i tržišna sloboda (čl. 49. Ustava) te sloboda savjesti i očitovanje vjere ili drugog uvjerenja (čl. 40. Ustava).
Zakonom o životnom partnerstvu najviše prava i sigurnosti izgubili su najnezaštićeniji među nama – djeca. Taj Zakon zaobilazi institut posvajanja i faktično putem “partnerske skrbi” otvara vrata da dijete odgajaju „dvije mame“ ili „dva tate“, bez obzira što to nije u najboljem interesu djece, kako pokazuju brojna znanstvena istraživanja, i čemu se većina građana u Hrvatskoj protivi. Unošenje životnog partnerstva u Obiteljski zakon omogućilo bi istospolnim partnerima posvajanje djece.
> Novi ustavni sudac – po mjeri HDZ-a – najavljuje izjednačavanje istospolne veze sa brakom!
Bivša Vlada SDP-a donošenjem Zakona o životnom partnerstvu stavila je stranačku volju te volju LGBT lobija ispred volje hrvatskog naroda iskazane na referendumu za ustavnu definiciju braka. Donošenje ovog Zakona protivno je poštenju, temeljnim načelima demokracije i hrvatskom Ustavu. Nanosi štetu djeci, pokušava relativizirati društveni značaj zajednice muškarca i žene, i obitelji, a sve u cilju daljnjeg nasilnog nametanja ideologije hrvatskom društvu. SDP i danas, kada je u oporbi, nastavlja sa zalaganjem za potpuno izjednačavanje istospolne veze s brakom i svim institucijama koje iz braka proizlaze, čemu se pridružio i HDZ imenovanjem Gorana Selanca za ustavnog suca, koji se javno zalagao protiv referenduma o braku te za njegovu redefiniciju.