Pucanj u prazno Mirka Galića – o HOS-u, Jasenovcu i Za dom spremni

Medijskoj halabuci oko ploče poginulim bojovnicima HOS-a pridružio se i bivši direktor HRT-a i novinar još iz doba komunističke Jugoslavije, Mirko Galić. Kao što smo već pisali, u posljednje vrijeme ovaj dugovječni društveno-politički djelatnik i novinar dobiva sve više medijskog prostora i njegov utjecaj ponovno jača.

Tko je Mirko Galić: Bivši glavni ravnatelj HRT-a čiji utjecaj ponovno jača?

U naoko smirenom i odmjerenom tonu u Večernjem listu iznio je zapravo niz poznatih optužbi na račun spomen-ploče, tako da se njegova retorika  u suštini ne razlikuje od one agresivnije koju možemo čuti od dežurnih „antifašista“ i branitelja istine s ekstremne ljevice. Riječi i izrazi koji u tom smirenom i naoko pomirljivom članku dominiraju, a pažljivom čitatelju upadaju u oči, su: „sva sila nezrelih ili zatucanih reakcija oko najnovijeg slučaja HOS-ovog spomenika u Jasenovcu“, „dominantna krilatica Za dom spremni“, „da spomenik nema proustaškog znaka“, „u Jasenovcu je ubijeno 90.000 ljudi židovske, srpske, romske, ali i hrvatske nacionalnosti“, „Hrvatska bi trebala imati snage zaštiti jasenovačke žrtve od novog ubijanja“ itd.

Dobro je to poznat rječnik koji se, ovisno o situaciji, izgovara ili piše s manje ili više većom uljuđenošću i prihvatljivim rječnikom, ali kojem je suština uvijek – ista.

Članak je ipak pun promašaja, pa stoga donosimo nekoliko argumenata u prilog tome:

1. Znak HOS-a je legitiman i legalan u Republici Hrvatskoj i nije „proustaški znak“.
2. Natpis Za dom spremni nije dominantan već nasuprot tome jedva je čitljiv na donjem dijelu službenog i priznatog ratnog simbola HOS-a (sam znak HOS-a ne dominira, a pogotov natpis u njemu).
3. Jedanaestorica mladića čija su imena na spomen pločama nisu ubijeni, nego su poginuli u teškim borbama za Jasenovac kao dragovoljne žrtve za slobodu hrvatskog naroda.
4. Ratni znak HOS-a je zbog žrtve tih mladića za našu slobodu itekako prihvatljiv Hrvatima i ne smije biti podložan „povijesnom revizionizmu“ galićevskog tipa. Nije prihvatljiv simbol onih od čijeg su metka poginuli branitelji Jasenovca – zvijezda petokraka.
5. Sudjelovanjem u oslobodilačkom ratu protiv brutalnog srbijanskog agresora, a osobito zbog poznatog junaštva HOS-ovih vojnika, njihov ratni grb je jedinstven, nedodirljiv i nezamjenjiv. Sve drugo nije u skladu sa proživljenom stvarnošću.
6. Reče jednom Siniša Glavašević: “Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao još u rujnu.” Ti mladići u Vukovaru su se borili baš s tim znakom. Zašto Glavaševiću ocu nije smetao tada taj grb, u Vukovaru koji su zasipale i rušile srpske granate, a smeta njegovu sinu ili Mirku Galiću danas?
7. HOS-ov ratni znak bio je na Vojnom mimohodu u Zagrebu 2015. godine, kojeg je organizirala vlada SDP-a. Zašto je mogao biti pred milijunima ljudi, a ne može na spomen ploči?
8. Uz dužnu sućut svim žrtvama, povijesni revizionizam Mirka Galića i ljudi okupljenih oko te ideje o 90.000 jasenovačkih žrtava cilja na samo jedno – zatvoriti Hrvatima usta i manipulirati narodom preko kompleksa krivnje. Govoriti o toliko pretjeranom broju žrtava u vrijeme kada se otkopavaju jame i grobnice s desetinama tisuća ubijenih Hrvata je – degutantno.

I još za kraj, ako su mladići u postrojbama HOS-a poginuli baš pod tim ratnim znakom i nijednim drugim, onda se ne možemo praviti da se to nije dogodilo i ponovno raditi novu povijest Domovinskog rata. Ovi mladići nisu poginuli kao partizanska, domobranska ili turska vojska, poginuli su kao bojovnici HOS-a baš pod tim znakom i zato ili će imati spomen-ploču s oznakom svoje postrojbe ili je uopće ne trebaju imati.