Pitanje radioaktivnog plina radona kojeg nalazimo u tlu gotovo je potpuno zanemareno u Hrvatskoj. Ovaj radioaktivni plin kojem ‘tepaju’ kao tihom ubojici, uzrokuje nepušački karcinom pluća. Dok EU, a posebno SAD rade na svjesnosti o radonu i na uklanjanju posljedica zračenja, u Hrvatskoj smo u povojima. Rijetki uopće znaju što je radon i koje su moguće posljedice izlaganja ovom radioaktivnom plinu po ljudsko zdravlje. Pojedini dijelovi Hrvatske izloženiji su djelovanju radona, a mjerenja su obavljena u mnogim vrtićima i školama. U pojedinima – rezultati su katastrofalni. Kroz seriju tekstova portal Narod.hr problematizira način na koji država rješava ovaj problem, jesu li nadležni u školama i vrtićima svjesni visoke koncentracije radona u prostorima u kojima borave djeca, odgovorit na pitanje možete li sami izmjeriti koncentraciju radona u svom domu, kako radon konkretno utječe na zdravlje i slično.
Kada je u pitanju javno zdravstvo, pomislili biste da država brine o svakom segmentu istog, bilo da je riječ o klimatskim promjenama, zagađenju zraka, javnozdravstvenim akcijama vezanim za karcinome svih vrsta pa da toga da se djecu tjera da satima svaki školski dan nose maske zbog bolesti koja je za njih bezopasna.
S druge strane, ista ta djeca cijelo to vrijeme, s maskama ili bez, borave u školama i vrtićima u kojima je koncentracija radioaktivnog plina radona vrlo visoka.
Koncentracija radona u nekim školama i vrtićima ogromna
U prošlom tekstu naveli smo niz vrtića, osnovnih i srednjih škola u kojima je koncentracija ovog plina, koji dolazi iz samog tla, izuzetno visoka.
Štetnost izlaganju radonu koji je nakon pušenja, drugi uzročnik raka pluća, proporcionalna je i vremenu izloženosti, a znamo koliko sati djeca provode u vrtićima i školama.
Možda će vas zanimati
Koliko radioaktivnog plina radona ima u hrvatskim vrtićima i školama: Pogledajte porazne rezultate mjerenja
Ovaj radioaktivni plin kojem ‘tepaju’ kao tihom ubojici, uzrokuje nepušački karcinom pluća
Nasuprot tome je gotovo nikakva zakupljenost institucija i medija ovim problemom.
O radonu ćete na hrvatskom mrežnom prostoru naći izuzetno mali broj članaka i to takvih koji se tek površno dotiči problematike radona, problematike koju ostatak zapadnog svijeta vrlo ozbiljno shvaća.
Institucije zakazale
Upravo je na pitanju radona zakazalo niz institucija, a prije svega to je Ministarstvo unutarnjih poslova, točnije Ravnateljstvo civilne zaštite, točnije Sektor za radiološku i nuklearnu sigurnost.
Upravo su oni glavna adresa za pitanje radona. Na njihovim stranicama možete naći opće informacije o radonu te pogledati radonski zemljovid.
Upravo smo na tom radonskom zemljovidu našli podatke o koncentraciji radona u pojedinim zgradama vrtića, osnovnih i srednjih škola u Hrvatskoj, tj. u županijama koje su zbog sastava i konfiguracije tla najizloženije djelovanju ovog radioaktivnog plina.
Od početka rujna – bez odgovora
Na njihovu adresu smo i početkom rujna poslali opširan upit oko radona, mjerenja, suzbijanja štetnog djelovanja, inozemnoj praksi, Akcijskom planu i slično. Odgovor nakon dva mjeseca i nekoliko podsjetnika – nismo dobili.
Ako pogledamo neambiciozan Akcijski plan za radon za razdoblje 2019.-2024. koji je objavljen krajem 2018. godine, nakon provedbe istog i evaluacije, gotovo sve planirano je i provedeno. Na papiru.
”Dugoročni cilj Akcijskog plana je, primjenom dobro promišljenih i koordiniranih mjera, pridonijeti smanjenju ozračenja radonom ljudi koji žive u Republici Hrvatskoj te posljedično i smanjenju rizika od pojave raka pluća povezanog s povećanim ozračenjem radonom”, stoji u akcijskom planu.
Što se po tom pitanju napravilo?
Za sada je poznata tek jedna škola koja je riješila određenim, i to ne preskupim zahvatima, problem visoke koncentracije radona.
Pojedini vrtići i škole u kojima je izmjerena koncentracija radona, ne visoka, već višestruko iznad dopuštene, uopće nemaju pojma da se na radonskom zemljovidu nalaze u ‘crvenom’ ili još gore u ‘ljubičastom’, a kamoli da u poduzeli određene mjere da u prostorima smanje koncentraciju radioaktivnog plina kojem su djeca više sati dnevno izložena.
U Akcijskom planu pisalo je i da su ciljevi istog i razvoj i uspostava sustava za postupanje u slučaju povišenih koncentracija radona.
”U zgradama javne namjene, osobito školama i vrtićima, u kojima su utvrđene povećane koncentracije radona potrebno je u dogovoru s lokalnom upravom i stručnjakom za zaštitu od ionizirajućeg zračenja u najkraćem mogućem roku a najdulje u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Akcijskog plana ponoviti mjerenja na način preporučen od stručnjaka za zaštitu od ionizirajućeg zračenja te ako su vrijednosti opet više od referentne koncentracije, poduzeti odgovarajuće mjere zaštite.
Možda će vas zanimati
Znate li što je radon, radioaktivni plin kojeg zovu i tihi ubojica?
Iskustva drugih zemalja pokazuju da je korištenje pasivnih preventivnih mjera tijekom građenja novih zgrada najisplativiji način zaštite stanovništva od ozračenja radonom.
Stoga se, u dogovoru s lokalnom upravom i stručnjakom za zaštitu od ionizirajućeg zračenja, u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave u prioritetnim područjima prije gradnje nove zgrade javne namjene moraju provesti mjerenja radona u tlu na predviđenoj lokaciji građenja, te se, ukoliko se pokaže potrebnim, primijeniti odgovarajuće preventivne mjere zaštite”, stoji u Akcijskom planu.
Kako to izgleda u praksi?
Kako to u praksi izgleda? Tako da ravnateljica jednog istarskog vrtića gdje su mjerenja pokazala iznimno visoku koncentraciju radona o tome ne zna ama baš ništa.
Kao jedan od ciljeva Akcijskog plana spominju se i ‘zgrade koje tek treba izgraditi’.
Naime, u zapadnim zemljama radon je nešto što se ne ignorira.
Mjerenja besplatno, kao recimo u Austriji, može provesti svatko.
Postoje materijali koji se prilikom izgradnje zgrade implementiraju kako bi spriječili prodiranje radona u unutrašnjost. U pojedinim zemljama mjerenje koncentracije radona ima veliku ulogu pri prodaji/kupnji nekretnine u radnu energetskog certifikata…
Suradnja s građevinskim sektorom
Kod nas se ništa od navedenog nije ostvarilo. I to je jedno od pitanja koja smo uputili MUP-u s obzirom na to da je Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost, koji se spominje kao glavni nositelj Akcijskog plana 2019. godine ‘utopljen’ u MUP (Ravnateljstvo civilne zaštite).
”Zavod će u periodu trajanja ovoga Akcijskog plana osigurati informacije o održavanju radionica i webinara kao i odgovarajuću obuku/stručno usavršavanje građevinskih radnika i stručnjaka kako bi se osiguralo poznavanje tehnika za pravilnu i uspješnu primjenu financijski pristupačnih i učinkovitih mjera zaštite uvažavajući specifične uvjete na pojedinim lokacijama u svrhu smanjenje koncentracija radona kako u postojećim zgradama tako i za primjenu preventivnih mjera za zgrade koje se tek planiraju izgraditi.
S obzirom na prirodu radonskih preventivnih tehnika, nije neophodno ili praktično ograničiti ovaj posao isključivo na specijalizirane djelatnike već bi obrazovanje/osposobljavanje trebalo biti usmjereno na širok raspon sudionika u gradnji uzimajući u obzir praktične potrebe različitih stručnjaka u tijeku planiranja, projektiranja i gradnje zgrade.
Nakon obrazovanja/osposobljavanja, izradit će se upute (detaljan opis i praktični savjeti) za smanjenje koncentracije radona u zgradama te osigurati preduvjete za optimalnu i kvalitetnu primjenu zaštitnih mjera u okviru pojedine struke tijekom budućnosti”, stoji u Akcijskom planu.
Što se po ovom pitanju poduzelo, odgovora nema, no sudeći prema onome što vidimo u praksi tj. izostanku iste, ali iz odgovora koji smo dobili od Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada, koji svojim laboratorijskim i znanstvenim aktivnostima sudjeluje u cjelokupnoj priči oko radona, ne previše.
Na naše pitanje surađuju li s građevinskom strukom oko mogućnosti koje su dostupne kako bi se smanjila koncentracija radona u objektima (izbor materijala za gradnju, materijali i membrane koje sprečavaju prodor radona u sami objekt i slično), odgovaraju:
”Suradnja bi trebala biti konkretnija i češća”.
Komunikacija?!
Važan dio ovog neambicioznog i kvantitativno i kvalitativno siromašnog akcijskog plana otpada i na komunikaciju.
”Svrha radonske komunikacijske strategije stoga mora biti poticanje širokog raspona donositelja odluka da poduzmu mjere za smanjenje zdravstvenog rizika od radona.
Pored donositelja odluka postoji i niz pojedinaca ili skupina koji svojim ulogom u društvu mogu utjecati na javnost da poduzmu aktivnosti vezane uz radon.
Ti pojedinci i grupe od utjecaja obično uključuju zdravstvene djelatnike, odvjetnike, poznate osobe, lokalne vlasti itd. Mnogi pojedinci ili grupe djeluju u različito vrijeme i kao donositelji odluka i kao pojedinci i grupe. Stoga će Komunikacijski plan također poticati aktivnosti vezane uz radon putem ključnih pojedinaca i/ili grupa”.
Kako to u praksi izgleda, to smo se uvjerili samo nakon što krovna institucija za pitanje radona ne odgovara na upit dva mjeseca iako o toj temi ne pišemo ne jedan, već serijal članaka.
Čak i iz Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada koji su nam poslali odgovore, doduše šture, priznaju kako se ovom problematikom treba baviti sustavnije.
Na naše pitanje da li smatraju da bi se pitanju radona trebalo sustavnije pristupati i posvetiti ovom problemu veću važnosti, odgovaraju:
”Da, no nadležnost je na Ravnateljstvu Civilne zaštite – Sektoru za radiološku i nuklearnu sigurnost”.
A navedena institucija koja je glavna nadležna za problematiku radona, dva mjeseca ne odgovara na pitanja iako im je u vlastitom Akcijskom planu za radon istaknuta komunikacija s javnošću.
U tijeku je izrada Akcijskog plana za radon za razdoblje 2025-2030. Hoće li i on biti tek lista lijepih želja na papiru, tek ćemo vidjeti.
* Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva Agencije za elektroničke medije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa