Kako se COVID-kriza koja traje već više od godine i pol odražava na djecu i mlade? O tome govore brojne studije koje pokazuju negativne učinke samoizolacije i nošenja maski, nastave online na psihičko zdravlje djece i mladih.
Na taj je problem svojevremeno upozoravala saborska zastupnica Marija Selak Raspudić koja je sada o tome progovorila i za Narod.hr.
> Studija o utjecaju pandemije na škole: ‘Nužno je držati škole otvorenima’
> Selak Raspudić: Čak 2,4 posto maturanata imalo je suicidalne misli tijekom zatvaranja
> Selak-Raspudić: Djeca su žrtve korone – što radi pravobraniteljica za djecu?
Narod.hr: Nedavna studija Instituta za društvena istraživanja o utjecaju pandemije i potresa na odgojno-obrazovne procese i dobrobit učenika i odgojno-obrazovnih djelatnika pokazala je da su pandemija i pandemijske mjere imale izrazito negativan utjecaj na psihičko zdravlje učenika. Vi ste prije dva mjeseca upozoravali na to da je koronakriza imala negativan utjecaj na psihičko zdravlje djece i mladih. Ova studija to potvrđuje. Na koji način bi trebalo organizirati nastavu u započetoj školskoj godini da se takav trend ne bi nastavio?
Marija Selak Raspudić: Nejasno je zašto resorno ministarstvo plaća vanjske suradnike da za njega odrađuju istraživanja kada je Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja već prije godinu dana ukazao na negativan utjecaj korona-krize na psihološko zdravlje učenika. Jedna od stvari koja bi bila konstruktivan iskorak je ukidanje obaveze nošenja maski za vrijeme nastavnog procesa u svim školama za sve dobne skupine, naravno ukoliko ne dođe do radikalnog pogoršanja epidemiološke situacije. Naime, gotovo dvije trećine i učenika i profesora smatra da nošenje maske negativno utječe na nastavu, a o psihološkim posljedicama da i ne govorimo. Premda je MZO ovoga puta pokazalo određenu fleksibilnost u tom pogledu ipak i dalje nedostaje političke hrabrosti da se daju nedvosmislene preporuke o postupanju u svim školama, nego se odgovornost prebacuje na ravnatelje. Uostalom, ako se „ekipa“ koja sjedi za istim stolom u restoranu može družiti bez maske, zašto su je djeca primorana nositi za vrijeme nastave? Drugi je veliki problem nastavnog procesa taj što nam je prošla školska godina donijela roditelje koji su morali postati profesori i profesore koji to nisu smjeli biti jer su u prvom redu bili epidemiološki stručnjaci. Prema uputama HZJZ-a njihov je primarni zadatak bio detektirati kliconoše, nehumano ih izolirati, paziti na količinu dezinfekcijskih sredstava, a sadržaj nastave i mogućnost njegove kvalitetne apsorpcije bačen je u drugi plan. Stoga je jedna od najvažnijih zadaća ove godine vratiti fokus na nastavu, odnosno pustiti škole da budu škole, a domove da budu domovi.
Narod.hr: I istraživanja na svjetskoj razini registriraju vrlo negativne posljedice pandemije na djecu i mlade. Primjerice, istraživanje psihologinje Sheri Madigan objavljeno u JAMA Pediatrics govori da se jedna od četiri mlade osobe u svijetu bori s povećanim simptomima depresije, a jedna od pet osjeća i tjeskobu. Kako pomoći djeci i mladima koji se u ovom zahtjevnom razdoblju bore s takvim problemima?
Marija Selak Raspudić: U prvom redu svakako je potrebno detektirati uzroke porasta psihičkih bolesti kod djece i mladih, a onda i pomoći u njihovom otklanjanju. U tom smislu korisno bi bilo raditi na proaktivnoj psihološkoj podršci učenicima u svim školama, što znači da se ne čeka da se učenici ili profesori jave psiholozima kada problem eskalira, nego treba izraditi jasne smjernice koje će omogućiti prepoznavanje anksioznih učenika te im na vrijeme pružiti podršku. Ovo razdoblje specifično je i po tome jer je učvrstilo dječju ovisnost o mobitelima i ostalim elektroničkim napravama. Donedavno smo još mogli kontrolirati njihov boravak u virtualnoj stvarnosti jer je realan život bio primaran. No u trenutku kada je nastava prešla online tko je više djeci mogao narediti da se „isključe“ ili reći da prekomjerno surfanje može biti štetno pa ga je potrebno ograničiti? Na tom tragu potrebno je podrobnije promotriti i na koji način virtualizacija naše stvarnosti utječe na zlostavljanje, a potom i depresiju i tjeskobu mladih jer nam taj aspekt njihovog života, koji je presudan u njihovom formiranju, nerijetko u potpunosti izmiče iz vida.
Narod.hr: Uskoro se obilježava i svjetski dan prevencije samoubojstava, a tim povodom će u Zagrebu biti organizirano paljenje svijeća za sve osobe koje su si oduzele život u protekloj godini. Vi ste ne tako davno upozoravali na porast samoubojstava mladih tijekom koronakrize. Kakvi su rezultati istraživanja koje ste Vi objavili i što bi društvo trebalo učiniti po pitanju sprječavanja samoubojstava?
Marija Selak Raspudić: Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja proveo je pet velikih ispitivanja vezanih za nastavu na daljinu u školskoj godini 2019./2020 koja ukazuju na to da je tijekom prošlogodišnjeg lockdown-a čak 2,4 % naših maturanata izjavilo da su imali suicidalne misli. Iako se postotak od 2,4 ne čini osobito visok, u ovome se istraživanju radilo o preko 300 mladih ljudi. Preko 90 % maturanata imalo je poteškoća s koncentracijom. Više od polovice imalo je poteškoća sa spavanjem. Potaknuta i šokirana tim rezultatima prije dva mjeseca zatražila sam službenu MUP-ovu statistiku o porastu samoubojstava i pokušaja samoubojstava kod djece i mladih te potom javnosti prezentirala poražavajuću statistiku koja otkriva da u dobnoj skupini do 14. godine imamo porast od 66 posto u odnosu na prethodnu godinu, a u dobi od 15. do 18. godine od 55 posto. Znakovito je da se samoubojstva ne događaju samo u najmlađoj i najosjetljivijoj populaciji, nego se trend rasta uočava i u dobi od 51 do 65 godina, i to za 23 posto, a prednjače muškarci. Budući da je porast samoubojstava i pokušaja samoubojstava najveći u Vukovarsko-srijemskoj županiji za pretpostaviti je da egzistencijalni uvjeti uvelike utječu na psihičko zdravlje, stoga je naš društveno-politički zadatak omogućiti svakom građaninu Hrvatske dostojanstven život. Na individualnoj razini nužno je osvijestiti da je korona-kriza potencirala otuđenje jer je socijalni kontakt proglašen nepoželjnim. U tom smislu moramo nanovo izgraditi mreže među prijateljima, susjedima, širom rodbinom i zajednicom u kojoj živimo kako bi se spriječila osamljenost i osjećaj neshvaćenosti koji mogu rezultirati i krajnjim neželjenim ishodom, samoubojstvom napuštenog pojedinca.
Tekst se nastavlja ispod oglasa