Čovjek se zapita gdje živi? Referendum, kao izravan oblik odlučivanja, zajamčen je hrvatskim Ustavom. Samim tim i skupljanje potpisa za raspisivanje referenduma trebalo bi biti dostupno i besplatno. Štoviše, same državne i lokalne vlasti ne samo da bi ga, kao dio demokratskog procesa, trebale omogućiti već i poticati. Uostalom, nema izravnijeg izražavanja volje naroda pa prema tome čemu strah?!
No, ne i u Hrvatskoj. Kod nas demokracija i Ustavom zajamčena prava ovise o tome na koju će nogu neki političar ustati, paše li mu nešto ili ne, uklapa li se nešto u njegov svjetonazor.
Evo, na primjer Vojko Obersnel, riječki gradonačelnik u „svom“ gradu ne dopušta ono što njemu nije po volji. I baš ga briga što građani misle. I baš ga briga za nekakvu slobodu i demokraciju. Nek’ bude k’o u stara dobra vremena kad je komunistička partija mislila umjesto nas. Jer što ćeš mislit kad možeš krivo mislit.
Zato je drug Vojko suvereno izašao pred medije i poručio te priprijetio kako u „njegovom“ gradu nitko ne će prikupljati potpise za nekakav pravedniji izborni sustav ili potpise za opoziv najveće „tekovine“ u novije vrijeme – tzv. Istanbulske konvencije. I kako on kao gradonačelnik ima pravo odlučiti o čemu se građani smiju izjašnjavati.
U drugim, većim gradovima inicijativama Narod odlučuje i Istina o Istanbulskoj konvenciji podigli su cijene kao da na štandovima za prikupljanje potpisa usput prodaju ćevape i masno zarađuju. Pitanje što će još izmisliti da se onemogući volja građana?! Naknadu za udisanje zraka?!
Zapravo, sve je to velika sramota, ali i upozorenje koliko je još mentalni komunizam jak u strukturama društva i vlasti. Zanimljivo, isti oni koji na ovaj ili onaj način koče jedan demokratski i Ustavom zajamčen proces i još se time i hvale, prigovaraju što je Crkva omogućila da se potpisi prikupljaju u njenom okruženju. No, ni to ne treba čuditi.
To su isti likovi koji su svojedobno činili sve da se Crkva svede na sakristiju, a kad u tome nisu uspjeli unatoč nasilnim sredstvima koje su koristili, danas trabunjaju o sekularizmu.
Ključno je pitanje zašto takvi opasnost vide u dvije potpuno benigne referendumske inicijative.
Prvoj: Istina o Istanbulskoj, koja želi opozvati spornu tzv. Istanbulsku konvenciju koja je u Saboru ratificirana na brzinu, uz velike prosvjede naroda koji spočitava jednom dijelu zastupnika koji su je podržali da se ne drže stranačkih načela zbog kojih su i dobili povjerenje na izborima. Ta konvencija ne ograničava niti određuje nikakva ljudska ili bilo kakva druga prava jer mjere koje se tiču zaštite žena i obitelji od nasilja već su odavno utkane u hrvatsko zakonodavstvo.
Druga inicijativa: Narod odlučuje, traži pravedniji izborni sustav, veće pravo građanima da izravno utječu na poredak zastupnika sa stranačkih lista, dopisno i elektroničko glasovanje, traži smanjenje broja zastupnika pa tako i milijunskih troškova, te ono što imaju i sve ostale europske države – jednako pravo glasa. Drugim riječima, ako se netko bira s posebne liste za koju nije bitan broj birača koji će izaći, ne može biti jezičac na vagi i odlučivati u ključnim stvarima. Na primjer, kao manjinski zastupnici. Jer ako imaju privilegiju zajamčenog broja zastupničkih mjesta bez obzira na broj dobivenih glasova nije u redu da to koriste, pogotovo ne i za eventualne ucjene, a to se znalo događati.
Zato ne čudi da je Milorad Pupovac, koji i na toj posebnoj listi jedva dobije 14 posto glasova svih Srba koji imaju pravo glasovati, prije koji dan, gostujući u Dnevniku Nove TV, napao prikupljanje potpisa za referendum. „Kolektiv ‘Narod odlučuje’ ide za tim da segregira druge i da ih isključuje iz društvenog života te da ih učini nejednakijima nego što jesu. Posljednjih nekoliko godina atmosfera prema manjinama, posebno prema srpskoj manjini, je izrazito negativna. Ova referendumska inicijativa se hrani tom negativnošću.“
I tako Pupovac po starom.
U državi na koju su njegovi sunarodnjaci izvršili agresiju, pa unatoč tome imaju veća prava nego ijedna manjina u razvijenim europskim demokracijama, ne smiješ ni pomisliti na to da ta nadnaravna prava svedeš u nekakve realne i primjerene oblike. Ili da budem precizna, ako Pupovac i njegova ekipa ne budu „jednakiji“ od ostalih, eto kuknjave o tobožnjoj ugroženosti Srba.
Doduše, Pupovčevi se sebični interesi daju obrazložiti. Kakva bi bila njegova svrha kada ne bi mogao trgovati. Prodavati i kupovati. A gdje ćeš boljeg tržišta od Hrvatske!
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
